Ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Zdeslav Milas sudjelovao je na tradicionalnom Kiritofu u Jevišovki, gdje potomci moravskih Hrvata čuvaju gotovo pet stoljeća dugu hrvatsku baštinu, jezik i sjećanje na svoje pretke.
Ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Zdeslav Milas sudjelovao je na tradicionalnom Kiritofu moravskih Hrvata, održanom 5. rujna 2026. u izvornom hrvatskom selu Frielištofu, danas Jevišovki u južnoj Moravskoj, na samoj granici s Austrijom, mjestu u kojem hrvatski trag traje već gotovo pet stoljeća kada su se naseljavali bježeći od Osmanskih osvajanja u Hrvatskoj.
Kiritof nije samo proslava tradicije, to je snažno svjedočanstvo naroda kojemu su oduzeli zavičaj, raselili ga i prekinuli njegove veze, ali mu nisu uspjeli oduzeti svijest o jeziku, svijest o hrvatskim korijenima i sjećanja.
Svečanost je započela svetom misom na gradišćanskohrvatskom, njemačkom i češkom jeziku koju je služio vlč. mag. Branko Kornfeind, rodom iz Trajštofa, trenutno župnik u trima susjednim južnogradišćanskim župama: Čajta, Čemba i Vincjet.
Nakon svete mise kroz Jevišovku je prošla tradicionalna povorka s ukrašenom kozom, simbolom plodnosti i obilja, a okupljanje je nastavljeno prigodnim kulturnim programom. Kiritof je i ove godine okupio brojne potomke moravskih Hrvata širem Moravske, Donje Austrije i Beča.
Poseban dio susreta bio je posjet Muzeju moravskih Hrvata u Hrvatskom domu, kroz koji je ravnatelja Milasa stručno provela Lenka Kopřivová, organizatorica Kiritofa i jedna od najpredanijih čuvarica baštine moravskih Hrvata. Muzej čuva svjedočanstva o njihovu dolasku, svakodnevnom životu, običajima i jeziku, ali i o najtežem poglavlju njihove povijesti, progonu i prisilnom raseljavanju.
Susretu je nazočila i veleposlanica Republike Hrvatske u Češkoj Ljiljana Pancirov, kao i brojni predstavnici i prijatelji hrvatskih zajednica.
Nakon Drugoga svjetskog rata, a osobito nakon državnog udara u Čehoslovačkoj i dolaska komunističkog režima na vlast 1948. godine, moravski Hrvati smatrani su politički nepouzdanima i sigurnosnim rizikom zbog života uz austrijsku granicu. Gotovo svi Hrvati su tijekom 1945. do 1952. prisilno raseljeno iz triju izvornih hrvatskih sela, Frielištofa, Nove Prerave i Dobrog Polja i razmješteni diljem 123 sela i gradova širom Moravske, u tadašnjoj Čehoslovačkoj, čime se nastojalo razbiti stoljećima očuvanu zajednicu te je ostvaren etnocid. Uoči rata u tim selima živjelo je približno 2000 Hrvata.
Upravo zato posebno je snažan bio susret s 88-godišnjom Marie Čtvrtlíkovom, rođenom Slunská, jednom od živućih svjedokinja tih događaja. Rođena je 14. lipnja 1938. u tadašnjem Firelištofu, današnjoj Jevišovki. Kao djevojčica morala je s obitelji napustiti rodno selo i bila je preseljena na sjever Moravske.
Trenutak u kojem su Marie Čtvrtlíková Slunská i ugledni gradišćanskohrvatski novinar, publicist i kulturni djelatnik Petar Tyran razgovarali o tim vremenima na izvornom moravskohrvatskom narječju bio je jedan od najsnažnijih trenutaka susreta. Taj stari čakavski govor, blisko povezan s gradišćanskohrvatskim jezičnim prostorom, danas govori još tek malen broj pripadnika najstarijih generacija. U njihovim riječima kao da je na trenutak ponovno progovorila nekadašnja hrvatska Moravska.
Lenka Kopřivová tom je prigodom ravnatelju Milasu darovala i knjigu „Boje hrvatske Moravske“, koju je uredila s Eliškom Leisserovom, prvu opsežnu sintetsku monografiju o povijesti, kulturi, tradiciji i jeziku moravskih Hrvata, čije je hrvatsko izdanje objavljeno uz potporu Hrvatske matice iseljenika.
Sudbina moravskih Hrvata podsjeća nas koliko je hrvatski identitet snažan upravo onda kada ga se pokušava zatrti. Ljudi su mogli biti protjerani iz svojih sela, ali hrvatsko srce nije mogla biti protjerana iz njih. Naša je odgovornost danas čuvati njihovu priču, njihov govor i njihovo sjećanje te učiniti sve da nove generacije znaju tko su bili njihovi preci. Hrvatska matica iseljenika bit će uz moravske Hrvate u očuvanju te dragocjene baštine i u jačanju njihovih veza s domovinom njihovih predaka.
Ravnatelj Zdeslav Milas tom je prigodom dao izjavu za HRT-ovu emisiju Glas Hrvatske novinarki Majdi Ivković.
Ravnatelj je rekao da kroz jezične programe koje nudi Hrvatska matica iseljenika možemo potomcima moravskih Hrvata ponuditi učenje hrvatskoga jezika koji je ključni element identiteta.
Glas Hrvatske predano i svesrdno prati život, djelovanje i događaje hrvatskih zajednica diljem svijeta te svojim emitiranjem ostaje važan medijski most između domovine i Hrvata izvan Republike Hrvatske.
Tekst i foto: HMI
