Quo Vadis, Bosnoi Hercegovino?

Koliko je god to postalo svagdanje, još je više potrebno isticati da država Bosna i Hercegovina može biti postojana i uspješna jedino ako njezina tri naroda budu u bitnome i pravednome odnosu svoji na svome s osiguranim ljudskim i narodnim pravima. Na taj način onda mogu izgrađivati zajedničku državu i pridonositi široj, europskoj zajednici.

Piše: Fra Šimun Šito Ćorić

Na žalost, još uvijek smo daleko od toga i ne zna se kad će biti bolje. Odnos bošnjačkih političkih predvoditelja prema hrvatskome narodu u Bosni i Hercegovini natjerao je uglednoga bošnjačkoga političkog analitičara Damira Omerbegovića da hrabro i pronicljivo progovori o tome, shvaćajući da takav bošnjački stav jednako škodi i samim Bošnjacima.

Sami Hrvati, koji su politički i općenito kulturalno stiješnjeni u kut u BiH, i u takvim nedemokratskim okolnostima više su nesložni nego složni. Drugo bi bilo da živimo u slobodnome demokratskom natjecanju, a ne pod nametanjem uvijek drugih gospodara i upravitelja. Eno vidimo i u Republici Srpskoj gdje su Hrvati prema posljednjem popisu 2013. spali na 2,41% ukupnog stanovništva, a danas još i na manje, čak četiri hrvatske grupacije bore se za jedno vodeće mjesto u političkom životu RS. A svi oni znaju, kad se razbije tako malobrojno hrvatsko biračko tijelo na četiri strane, da vjerojatno neće nitko od njih moći dobiti ga ili će političke ujdurme imati „svoga Hrvata“ na tome mjestu. A da ne spominjemo da je slično i u političkome životu Hrvata u FBiH.

Spomenuti bošnjački analitičar Omerbegović detektirao je odnos Bošnjaka prema najstarijem, ali i najmalobrojnijem narodu u BiH. Čini se kako je vidio da je bošnjačkim predvoditeljima stao sat u turskim vremenima ili najbliže u onim 90-ima prošlog stoljeća, pa i danas nizom opasnih poruka razaraju ionako prilično razorene odnose Hrvata i Bošnjaka. Tako ponovno slušamo tvrdnje kako su Hrvati tek gosti u BiH, da je osmanlijska okupacija donijela civilizaciju u BiH, pa kako se ratnički potpaljuje da se na izborima bira između Armije BiH i HVO-a, zatim inzistira na temama koje nose najveći naboj ratnih zločina i razrađuje teza da vodeće hrvatske, ali i srpske stranke treba odstraniti iz vlasti. Omerbegović je jasno predočio takve bošnjačke pristupe srednjovjekovnoj i današnjoj Bosni: „Posebno mi je licemjerno kada upravo mi Bošnjaci sebi umišljamo da smo direktni i ekskluzivni nasljednici kraljevstva koje je palo pod Osmanlije, dok smo istovremeno stoljećima gradili identitet upravo unutar osmanskog i islamskog civilizacijskog kruga. Današnja bošnjačka potreba da se srednjovjekovna Bosna predstavi kao gotovo isključivo bošnjačka historijska prethodnica nije ozbiljna historiografija, nego ideološka konstrukcija. To nije nikakva ljubav prema našoj historiji, nego njeno bezobrazno prisvajanje.“ Stoga opominje da Bošnjaci ne mogu „veličati imperij koji je uništio bosansku državu“, a onda glumiti ekskluzivnog nasljednika te države. Osvrnuo se i na položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini i njihovo pravo da Bosnu smatraju dijelom vlastitoga povijesnog nasljeđa nasuprot bošnjačkome nacionalnom mitu: „Još je gore kada se Hrvatima iz BiH danas na svakom ćošku pokušava osporiti pravo da u srednjovjekovnoj Bosni vide i svoj povijesni temelj. Ako je itko kroz kontinuitet vjere, kulture, samostana, arhiva i kolektivnog pamćenja sačuvao nit s tom Bosnom, onda su to upravo franjevci i katoličko stanovništvo iz kojeg u velikoj mjeri potječu današnji Hrvati Bosne i Hercegovine.“  

Spomenuo je i suvremene interpretacije povijesti uz predstavljanje srednjovjekovne Bosne spomenicima i kipovima: „Iz te se prošlosti uredno ‘pročišćava’ ono što danas ne odgovara, kršćanski karakter epohe umanjuje, politička i kulturna stvarnost falsificira, a simboli frankenštajnski sastavljaju samo da bi nam izgledali kao prirodni produžetak današnjeg bošnjaštva.“ Dodaje da time Bošnjaci uklanjaju ili umanjuju elemente iz prošlosti kako bi ih „ugurali“ u svoje današnje identitetske obrasce.

U svakom slučaju, jedan ovakav snažan glas s bošnjačke strane koji se prenio na sve strane daje nadu da će ipak poštenje i pamet dugoročno nadvladavati sve bošnjačke zulumske postupke i planove.  

OZNAKE:
Podijeli ovaj članak
Skip to content