Ivan Kutleša je ugledni arhitekt porijeklom iz Prisoja, malog mjesta u općini Tomislavgrad, koji živi i radi u Chicagu. Suvlasnik je tvrtke Kutlesa/Hernandez Architects, čija su graditeljska djela uvrštena u prestižnu knjigu čikaškog urbanizma…
Prisoje je malo mjesto koje se nalazi na obali Buškog jezera u općini Tomislavgrad. Poznato je po Draženu Kutleši, porečko-pulskom biskupu, Vladi Šoli, bivšem rukometnom vrataru i Gordanu Grliću Radmanu, hrvatskom diplomatu i trenutačnom ministru vanjskih i europskih poslova. Poznato je i po dvojici braće Kutleša u dijaspori: Jure je služio američku mornaricu, a Ivan, naš sugovornik, ugledni je arhitekt u SAD-u. Ivan je rođen 1968. godine u Chicagu. Njegovi roditelji došli su u Ameriku početkom šezdesetih. No, zajedništvo nije bila dugog vijeka. Otac je tragično stradao tri godine poslije. Imao je tek 35… Majka se trudila koliko je mogla, borila se za brata i mene kako bi nam pružila sve mogućnosti. Nismo imali osjećaj da nam je nešto nedostajalo. Ona je ustvari bila žrtva i do kraja života odana svom Jerku, govori nam Kutleša.
Na pitanje koliko mu je nedostajao otac, emotivno odgovara: “Nedostaje mi i danas. Nemaš taj odnos s muškom odraslom osobom i to ti nitko ne može zamijeniti”. Naš sugovornik je 70-ih odrastao u Chicagu, velegradu s brojnim mogućnostima. U njegovoj ulici bilo je puno ljudi iz istočne Europe pa je, priznaje, imao taj poseban osjećaj zajedništva… – U obitelji je uvijek bila prisutna domovina, išlo se u crkvu i vjerovalo u Boga. Roditelji, ali i bake i djedovi ustrajali su da se družimo s našim ljudima i bolje upoznamo svoje korijene. Da se gaji taj duh starog kraja, prisjeća se. Arhitektonski fakultet Ivan je završio 1992. u Chicagu, a čak godinu dana proveo je i u Versaillesu, uživajući u europskim zdanjima koja su ga odavno odredila…
– Negdje u srednjoj školi osjetio sam ljubav prema arhitekturi. Shvatio sam da imam nekog stila za crtanje. Kada sam hodao gradovima, uvijek me privlačila arhitektura. To je bio životni put koji je kasnije postao poziv, otkriva naš sugovornik. Sveučilište Illinois u Chicagu, koje je pohađao, bilo je tada među pet najboljih u Americi. Studij je trajao pet godina. Nije mu bilo jednostavno, napominje…Ali je postalo nešto jednostavnije kada je 2001. dobio licencu za arhitekturu pa je sa svojim partnerom osnovao tvrtku Kutlesa/Hernandez Architects.
– Radimo već 20 godina, od stambenih zgrada do crkvenih objekata. Čak smo osmislili i neke projekte u čikaškim bolnicama i institutima, napominje Ivan, koji je dobio veliki posao za poznati bejzbolski tim Chicago Cubs… Njihov stadion smješten je u vrlo naseljenom dijelu grada, a preko puta su stambene zgrade sa četiri kata gdje su ljudi imali običaj odlaziti na krovove i uživati u lijepom pogledu na utakmicu. Prije deset godina svi vlasnici željeli su više zaraditi. Tako smo mi ušli u posao i sve preuredili, naglašava Kutleša.
Jedan krov zgrade, nakon renoviranja, može primiti 200 gledatelja, a druga dva 160 zajedno. U sve tri zgrade uloženo je 15 milijuna dolara. I to nije jedini njihov uspjeh: “Imao sam čast da su naši projekti izišli u velikoj knjizi o arhitekturi Chicaga. Bio sam počašćen”.
Vrhunski materijali, minimalistički raspored, mramor, drveni podovi, talijanske peći, visoki sjaj – to je stil koji već deset godina traje u Americi. Ivan je radio i projekte za povratnike: ljetnu kuću u Zadru, obiteljski dom u Ljubuškom…Sve nacrte smo morali pretvarati u metre, ali to je danas jednostavno kada postoji sva tehnologija. Koliko sam shvatio, i u Bosni i Hercegovini, i u Hrvatskoj imamo vrhunske izvođače, tvrdi.
Za njega je povratak u BiH nemoguć, ali pomoć domovini – uvijek. U svakom smislu…
– Prošle godine bio sam u Prisoju gdje je svečano otvoren spomenik hrvatskim braniteljima Domovinskog rata i svima palim za domovinu tijekom povijesti. Moja obitelj bila je jedan od donatora spomenika. To je lijep osjećaj kada možeš pomoći. Da se ne zaboravi, zaključuje Ivan Kutleša.
Tekst: Ivan Rill, Oslobođenje / Večernji list
