Kada su prije tri godine tri prijatelja Franjo Pajrić, Rade Bačelić i Mišel Jurić odlučili realizirati ideju postavljanja zavjetnog križa na brdu Križ, ponad Gornje Grebaštice i mjesta Konobe; nisu ni slutili da će se svake prve nedjelje mjeseca kolovoz događati susret dobronamjernih pronosioca hrvatske misli, jezika i kulture, protkan vjerom i ljubavlju prema zavičaju, ovom Jadranskom ali i onom Panonskom, u Ugarskoj.
Tekst i foto: Ante Ćaleta, voditelj splitske podružnice Hrvatske matice iseljenika
Hrvati iz Gradišta; Koljnofa i Soprona u Mađarskoj već treću godinu hodočašće strmom stazom, okruženom makijom i kamenjarom, „Pod križ“. Nakon polusatnog uspona, u kojem se isprepliću zavjetne molitve, obogaćene dijalektima dalmatinske čakavštine i gradišćanskog govora, s vidikovca se pruža impresivan pogled na šibenski arhipelag i Kornate.
Mjesto Grebaštica se prvi put spominje 1298. godine kao „Grebac“, kada je ustanovljena i župa, na čijem čelu su bili „popovi glagoljaši“. Crkva sv. Petra na groblju, dovršena je 1434. godine. Graditelji su bili Matej Hvalisavić iz plemena Čudimirovića. Inače, Čudimirrovići su bili jedno od 12 plemena potpisnika „Pacta Convente“ daleke 1102. godine, omogućivši da Koloman postane Hrvatskim kraljem i da se dva kraljevstva (Hrvatsko i Ugarsko) ujedine.
U predvečerje Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, hodočastili smo i mislili na one koji su izvojevali Hrvatsku slobodu.
Domovina je bila sjedinjena i nazočnošću Hrvata iz Mađarske, koji hrvatsku misao žive već više od pet stoljeća.
U prigodnoj propovijedi don Grgur Alviž, istaknuo je simboliku „Hrvatskog barjaka“ koji uz križ okuplja i sjedinjuje, Hrvate diljem svijeta.
Na kraju euharistijskog slavlja, Hrvati iz Koljnofa i Soprona, izveli su prigodni napjev nekoliko pjesama na gradišćanskom, kao i izvedbu pjesme „Rajska Djevo Kraljice Hrvata“.
Interesantnom susretu ispunjenom emocijama, vjerom i ponosom nazočio je i Ante Ćaleta, voditelj splitske podružnice Hrvatske matice iseljenika.
