Dokumentarni film Od zrna do slike istražuje kulturu i umjetnički izričaj hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini, a do sada je bio prikazan na više stranih filmskih festivala i osvojio niz nagrada od kojih izdvajamo Grand Prix i nagradu za najbolju režiju na nedavno održanom festivalu u Trsatu.
Dugometražni dokumentarni film Branka Ištvančića ‘Od zrna do slike’, snimljen 2012. godine u koprodukciji između Hrvatske i Srbije, osvojio je nagradu ‘Gold Camera’ za najbolji film u kategoriji dokumentarnih filmova te je nominiran za glavnu nagradu Grand Prix za najbolji film na ‘US International Film & Video film’ festivalu u Los Angelesu.
Svečana dodjela nagrade ‘US International Film & Video film’ održat će se 24. lipnja u Los Angelesu.
Dokumentarni film Od zrna do slike istražuje kulturu i umjetnički izričaj hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini. Fokus filma je na slamarkama, bačkim narodnim umjetnicama koje su svoj idealni medij pronašle u slami iz koje su stvarale slike, skulpture i različite predmete. Film oslikava povezanost njihove svakodnevice i umjetničkog izričaja, njihov specifični socijalni i nacionalni položaj, a protagonosti filma su istaknute slamarke Ana Milodanović i Jozefa Skenderović, povjesničar umjetnosti Bela Duranci, svećenik Andrija Kopilović te publicist Naco Zelić.
Kroz niz razgovora i autentičnih snimki, film ukazuje na osamljenost pripadnika hrvatske zajednice u Vojvodini i potiče potrebu obnavljanja ove vještine i kulturne baštine koja postupno nestaje. Jedan od protagonista Ištvančićeva filma je i Ivo Škrabalo, nedavno preminuli hrvatski filmski kritičar, povjesničar i redatelj, koji je 1971. godine na istu temu snimio istaknuti dokumentarac Slamarke divojke, po nekima i jedan od najboljih hrvatskih dokumentarnih filmova.
Autor filma Branko Ištvančić, redatelj igranih (Duh u močvari, 2006.) i nagrađivanih dokumentarnih filmova (Plašitelj komorana, 1998.), koji je inače i sam rodom iz Subotice gdje se odvija značajan dio filma, veliku je pozornost usmjerio na poetsku atmosferu i vizualno. Poseban naglasak stavljen je na kompoziciju kadra, njegovu puninu sadržajem i značenjem, kolorističku autentičnost i likovnost, baš kao i na same divojačke slike. Poruka je jasna: život i umjetnost ovdje nisu odijeljeni već čine jedan život.
Film je premijerno prikazan na Zagrebdox festivalu 2012. godine, a do sada je bio prikazan na više stranih filmskih festivala i osvojio niz nagrada od kojih izdvajamo Grand Prix i nagradu za najbolju režiju na nedavno održanom festivalu u Trsatu.
(Culturenet.hr)