Hrvatski umjetnik koji više od 40 godina živi i stvara u Kanadi darovao je svojih 80 radova, grafika, crteža i kolaža, nastalih u razdoblju od 1962. do 2015. godine. Tim će se povodom iduće godine prirediti izložba u povodu njegova osamdesetog rođendana
Anton Cetin, hrvatski umjetnik koji više od 40 godina živi i stvara u Kanadi, darovao je Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu svojih 80 radova, grafika, crteža i kolaža, nastalih u razdoblju od 1962. do 2015. godine, kojima je obogatio i upotpunio svoj opus u fondu Zbirke. Tim će se povodom prirediti izložba u prostorima Knjižnice, predviđena za 2016. godinu, koja će biti priređena u povodu njegova osamdesetog rođendana.
Anton Cetin rođen je u selu Bojani pokraj Čazme. U Zagrebu je pohađao Školu primijenjenih umjetnosti, a od 1959. do 1964. godine studirao je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao u klasi prof. Marijana Detonija. Dok je boravio u Hrvatskoj, radio je kao ilustrator i dizajner do odlaska u Pariz 1966., u kojem je boravio do 1968. godine, radeći za poznatoga ilustratora J. M. Rabeca i izdavačku kuću Larousse. Potom je otišao u Kanadu, koja je do danas ostala njegovim trajnim odredištem, gdje radi kao profesionalni slikar i grafičar. U Hrvatsku se prvi put vratio 1986. godine i tom je prigodom objavljena monografija o njem, a u zagrebačkome Muzeju za umjetnost i obrt organizirana je prva velika izložba njegovih djela. Jedan je od njegovih vrjednijih i poznatijih radova grafičko-pjesnička mapa Amerika Croatan America, koju je objavio 1988. zajedno s hrvatskim književnikom Stjepanom Šešeljom. Sudjelovao je na više od 200 samostalnih i skupnih izložaba, a njegov rad nije prošao nezapaženo ni u inozemstvu, pa su o njem snimljeni dokumentarni filmovi, i to 1990. u Njemačkoj u Passauu i Torontu 1993. godine. Grad Čazma 2001. utemeljio je Galeriju Anton Cetin, kao zahvalu svojemu uglednom i međunarodno priznatomu slikaru i grafičaru.
Anton Cetin umjetnik je vlastite slikarske individualnosti i profinjene estetike. U slikarstvu nadrealističkih konotacija nalazimo krhke likove žena, ptica, kuća, svemirskih gradnji i dr. Lik žene, poslije nazvane Eva, s ili bez ptice, ikonografski je motiv i slikarska metafora koja će se provlačiti čitavim autorovim opusom kao njegova neiscrpna inspiracija i tema koja govori o ženstvu, plodnosti, ljubavi. Okrenutost unutarnjim, duhovnim preokupacijama udaljuje ga od imitativne umjetnosti i približava asocijativnoj i znakovnoj figuralnosti. Čistoća linije i profinjeni kromatski odnosi čine sadržaj likovne forme osobite izražajnosti. Svojim obraćanjem našim osjetilima nastoji doprijeti do unutrašnjih stanja duha i emocija, kao što su sreća, ljubav, radost, bol i sl., te o njima govoriti na svoj jedinstven način.
(NSK)