Dužnost državnoga tajnika na čelu Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas preuzeo je 2016. godine. Rođeni je Vukovarac, branitelj i zapovjednik topništva u 204. vukovarskoj brigadi. Njegov ratni put odredio mu je i kasniju budućnost, godinama je radio u Oružanim snagama RH i Ministarstvu obrane, a i danas je predsjednik Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskoga rata. Na čelu Ureda ostvario je, zajedno sa svojim timom, snažan iskorak u jačanju suradnje s Hrvatima izvan Hrvatske. Uz strateško financiranje brojnih projekata, ali i intenzivnu i otvorenu komunikaciju s hrvatskim zajednicama diljem svijeta, dodatno je osnažena povezanost Hrvatske s potomcima Hrvata na dalekim kontinentima, s pripadnicima hrvatske nacionalne manjine, Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Danas je ta povezanost na najvišoj razini dosad – rezultat sustavnoga rada, razumijevanja i iskrene želje za zajedništvom.
Na čelu Ureda ste više od devet godina, kako ocjenjujete razinu povezanosti Republike Hrvatske s hrvatskim iseljeništvom i kolika je strateška važnost iseljeništva za Republiku Hrvatsku – demografski, gospodarski, kulturno i politički?
—Kada sam došao na čelo Ureda, odnosi države s hrvatskim iseljeništvom bili su gotovo zamrznuti, komunikacija prekinuta, obilježena nerazumijevanjem. Danas je povezanost Hrvatske s iseljeništvom na iznimno visokoj razini, ne samo na emotivnoj, već i praktičnoj – institucionalno je snažno organizirana, komunikacija je dvosmjerna i intenzivna, a plodovi rada vidljivi. Zahvaljujući kontinuiranoj potpori Vlade RH radu Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, razvidna je sve snažnija potpora programima i projektima hrvatskih organizacija i udruga u iseljeništvu, koji sustavno povezuju iseljenike s domovinom. Prije devet godina zadali smo si cilj ostvarivanja partnerskoga odnosa Hrvatske s iseljeništvom. I uspjeli smo. Demografski gledano, porast broja povratnika i useljenika u Hrvatsku pozitivno utječe ne samo na ublažavanje negativnih demografskih trendova, već polako i na revitalizaciju ruralnih dijelova Hrvatske. I sve više Hrvata iz iseljeništva ulaže u naše gospodarstvo, pokreće vlastita poduzeća te donosi sa sobom nova znanja i inovacije, a dostupne su im i sve brojnije državne potpore. Politička važnost hrvatskog iseljeništva očituje se kontinuiranim jačanjem međunarodnih kontakata, poslovnim mrežama i diplomatskim djelovanjem. Kulturno, ustrajnost hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka u očuvanju hrvatskoga jezika, tradicije, baštine i identiteta zaslužuje i ima naše duboko poštovanje i divljenje. Porast interesa za stjecanje hrvatskog državljanstva, do kojega je došlo nakon stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o hrvatskome državljanstvu u siječnju 2020., pokazuje sve snažniju povezanost i motivaciju iseljenika za aktivnim sudjelovanjem u životu domovine, za stvaranjem pravne, materijalizirane, nasljedne veze s Hrvatskom. Ured dodatno jača te veze financiranjem programa i projekata koji omogućuju očuvanje identiteta, promicanjem suradnje i razvoja zajednica u kulturnome, obrazovnome, znanstvenome, zdravstvenome, gospodarskome i sportskome području te ostalim područjima od interesa za hrvatske zajednice u inozemstvu.
U tom smislu, koja su područja prioriteti Središnjega državnog ureda u djelovanju prema hrvatskim zajednicama i udrugama?
—Prioriteti Ureda usmjereni su na još snažnije povezivanje Hrvatske i Hrvata koji žive izvan njezinih granica, prije svega očuvanjem kulture, jezika i obrazovanja te poticanjem gospodarske i društvene suradnje. To nastojimo ostvariti programima potpore koje provodimo putem javnih natječaja i javnih poziva koji se raspisuju nekoliko puta godišnje. Moram izraziti zadovoljstvo time da se za financiranje aktivnosti i projekata organizacija i udruga Hrvata izvan Hrvatske bilježi kontinuirani, višegodišnji porast alokacije sredstava.
Uz to, program posebne upisne kvote na visoka učilišta u Hrvatskoj, koji je posebno namijenjen pripadnicima hrvatske nacionalne manjine i hrvatskog iseljeništva, osigurava upisna mjesta na više od 100 studijskih programa, bez polaganja državne mature te im omogućava obrazovanje u domovini. Dodatnu potporu pruža i program stipendiranja namijenjen svim redovitim studentima – pripadnicima hrvatskoga naroda izvan Hrvatske. Važno je istaknuti i projekte poput “Ljetne škole Domovina“, koja mladim Hrvatima iz cijeloga svijeta omogućuje iskustveno putovanje Hrvatskom, povezivanje s vršnjacima i produbljivanje znanja o kulturi i običajima Hrvatske. Konačno, projektom besplatnih internetskih tečajeva hrvatskoga jezika, koji je trajno dostupan online, omogućuje se učenje hrvatskoga jezika potomcima Hrvata diljem svijeta na razini A1 i A2, a uskoro će biti dostupna i aplikacija za učenje hrvatskoga jezika na B1 razini.
Uz programe Ureda, značajnu ulogu imaju i mjere drugih tijela državne uprave, primjerice program dodjele stipendija za boravak i učenje hrvatskoga jezika u Hrvatskoj, koji provodi Ministarstvo demografije i useljeništva. Tu je i mjera Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje “Biram Hrvatsku – mobilnost radne snage“, koja potiče povratak i internu mobilnost hrvatskih državljana iz Europskoga gospodarskog prostora, Švicarske, Ujedinjenog Kraljevstva, Sjeverne i Južne Amerike, Australije i Novog Zelanda te samozapošljavanje u Hrvatskoj.
Sljedeće godine u planu je održavanje velikog događaja “Tjedan Hrvata izvan Republike Hrvatske“ u Zagrebu. Imate li naznake što bi on trebao sadržavati i koji je ključni cilj takvog projekta?
—Kako Vam je poznato, Hrvatski sabor je krajem lipnja ove godine usvojio izmjene i dopune Zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske, u kojima smo nastojali odgovoriti na aktualno stanje odnosa s Hrvatima izvan Hrvatske i osuvremeniti zakonske odredbe. Jedna od važnih novosti upravo je “Tjedan Hrvata izvan Republike Hrvatske” koji ćemo prvi put obilježiti sljedeće godine, i to u suradnji s organizacijama Hrvata izvan Hrvatske te državnim, javnim, kulturnim, znanstvenim, sportskim i drugim organizacijama. Pripremit će se i provesti različiti događaji na kojima će se hrvatskoj javnosti predstaviti dosezi Hrvata izvan Hrvatske, njihova kultura u najširem smislu te riječi, tradicijska i suvremena. Razmišljamo i dugoročno te planiramo da će se kvalitetno predstaviti brojne hrvatske zajednice iz cijeloga svijeta, čime će se osnažiti njihova nacionalna samosvijest, a očekujemo da će puno dobiti i cjelovita hrvatska kultura, jer će se javnosti u Hrvatskoj prikazati istaknuti kulturni artefakti i prakse iz različitih područja, od književnosti i glazbe, preko kazališta i filma, do slikarstva i vizualnih umjetnosti. Naravno, organizirat će se i programi koji će se baviti gospodarstvom, znanošću, sportom i ostalim područjima života u kojima su Hrvati ostvarili značajne međunarodne uspjehe. Vjerujem da je taj pristup potreban, da će nas dodatno zbližiti i povezati.
Sve je više Hrvata povratnika, useljenika. Što pokazuju statistike, koliki je njihov broj u 2024. i 2025., odakle se najviše vraćaju i znate li možda zbog kojeg razloga najviše?
—Podaci Ministarstva unutarnjih poslova pokazuju porast novih hrvatskih državljana s 3.815 u 2020. na 7.600 u 2024. godini. Najviše državljanstava stječu potomci hrvatskih iseljenika iz Latinske Amerike, i to iz Argentine 1.910 i Čilea 982, ali nisu zanemarive i brojke koje stižu iz Sjedinjenih Američkih Država (848) i Australije (371).
Stjecanje hrvatskog državljanstva za mnoge je iseljenike oblik povezivanja s domovinom, očuvanja identiteta, materinskoga jezika i obiteljske baštine. Time raste i motivacija za život i rad u Hrvatskoj, zbog svih prednosti koje pruža hrvatski način života, osobito u sigurnosnom aspektu. Želja za povezivanjem s domovinom, dostupnost različitih programa i potpora namijenjenih povratnicima i useljenicima, kao i mogućnost studiranja na hrvatskim sveučilištima, osobito su privlačni mlađim generacijama Hrvata i njihovih potomaka.
U posljednjih nekoliko godina primjećuje se stvarna promjena – prvi put nakon nekoliko desetljeća više ljudi se vraća u Hrvatsku nego što iz nje odlazi. Prema podacima Državnoga zavoda za statistiku, 2023. bila je prva godina u kojoj je broj doseljenih u Hrvatsku nadmašio broj odseljenih, dok je pozitivan neto migracijski saldo u 2024. procijenjen na oko 6.000 osoba. Posebno je ohrabrujuće što nije riječ samo o statističkoj korekciji, već o generacijskoj promjeni – mnogi povratnici su mladi stručnjaci, kvalificirani radnici i obitelji koje su otišle između 2013. i 2018. godine, a sada se vraćaju s globalnim iskustvom, poduzetničkom energijom i obnovljenim povjerenjem u budućnost Hrvatske. Promjena načina razmišljanja također je ključna: Hrvati u inozemstvu sve češće vide povratak ne kao završetak, već kao nastavak – mogućnost da globalno iskustvo kombiniraju s lokalnim prilikama.
Iščitava li se iz tih brojki trend rasta povratka i u budućnosti te što bi to značilo za Hrvatsku? Bi li se dio njih vratio u krajeve poput Slavonije i Like?
—Upravo tako, iz brojki i podataka o stjecanju hrvatskog državljanstva očituje se jasan trend rasta interesa za povratkom i useljavanjem, što ima višestruke pozitivne učinke na demografsku i gospodarsku sliku Hrvatske. Povratak mladih i radno aktivnih osoba povećava broj radno sposobnog stanovništva, pridonosi prijenosu znanja i iskustava te potiče investicije i revitalizaciju depopuliranih područja. Dio povratnika svakako može odabrati povratak u krajeve poput Slavonije i Like, osobito uz podršku dostupnih poticaja poput stambenih subvencija, poreznih olakšica i demografskih mjera. Stvarni povratak ovisit će i o ekonomskim, infrastrukturnim i administrativnim uvjetima te olakšanju integracije povratnika u lokalne zajednice. Ponovno naglašavam značaj mjere “Biram Hrvatsku“, koju provode Hrvatski zavod za zapošljavanje i Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Mjera predstavlja nadogradnju postojeće potpore za samozapošljavanje i ima dva cilja: omogućiti osobama koje su stekle znanja i vještine u inozemstvu dodatni poticaj za povratak u Hrvatsku te potaknuti razvoj gospodarski slabije razvijenih područja, poput Slavonije i Like. Korisnici ove mjere mogu ostvariti poticaj do 27.000 eura za povratak iz inozemstva i do 23.500 eura za internu mobilnost. Od 2024. godine mjera je proširena na povratnike iz država Europskoga gospodarskog prostora, Švicarsku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjevernu i Južnu Ameriku, Australiju i Novi Zeland.
Prema dostupnim podacima, do 20. listopada 2025. odobreno je ukupno 1.335 zahtjeva, od čega 1.256 za povratak iz inozemstva i 79 za internu mobilnost, a u tim poslovnim subjektima ukupno je zaposleno 1.878 radnika. Svi ti radnici imaju svoje obitelji tako da mjera ima dalekosežnije učinke od onih koji su vidljivi u samim brojkama.
U 12 zemalja Hrvati imaju status nacionalne manjine. Koji su najvažniji projekti koje Središnji državni ured i Vlada Republike Hrvatske trenutno provode u tim zemljama?
—Uz Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu, Hrvati su autohtono stanovništvo u 12 europskih država u kojima danas većinom imaju priznat status nacionalne manjine te, sukladno zakonodavstvu pojedine države, posebna manjinska prava u većoj ili manjoj mjeri ostvaruju u Mađarskoj, Rumunjskoj, Crnoj Gori, Republici Austriji, Republici Srbiji, Slovačkoj Republici, Republici Kosovo, Češkoj Republici i Talijanskoj Republici, dok kao nacionalna manjina nisu priznati u Republici Sloveniji i Republici Bugarskoj. Također, Hrvati nemaju priznat status nacionalne manjine ni u Republici Sjevernoj Makedoniji, no s tom državom Hrvatska ima od 2007. godine sklopljen bilateralni sporazum o obostranoj zaštiti nacionalnih manjina, čime se na određeni način taj status ipak priznaje.
No, želio bih istaknuti da bismo trebali biti svjesni kako razvijenog i učinkovitog modela kakav postoji u našoj domovini nema ili gotovo nema. Već sam spomenuo kako neke države ne priznaju Hrvatima status nacionalne manjine, a neke poput Republike Bugarske niti ne poznaju pojam nacionalne manjine, dok se u većini ostvaruje samo dio onoga što je propisano ustavom ili zakonima pojedine države.
Naravno, institucije Hrvatske i na bilateralnoj i na multilateralnoj razini kontinuirano rade na poboljšanju položaja i statusa pripadnika hrvatske nacionalne manjine. Uz to, postoji vrlo bliska suradnja na svim razinama društvenog i političkog života s predstavnicima Hrvata u ovim državama, a kad pitate koji su najvažniji projekti koji se provode u tim državama, izdvojio bih projekte od strateškoga značaja za Hrvate izvan Hrvatske koje je proglasila Vlada Republike Hrvatske. Zasad najveći realizirani projekt je izgradnja Hrvatskoga doma – Matice u Subotici, a svakako treba spomenuti i projekte “Rasti gdje si posijan“ i “Gradi mlin gdje je voda – 7 Matica“ te “Domus Demitriana“ u Srijemskoj Mitrovici. Nadalje, tu je i potpora medijima – Radio Duxu iz Tivta, Hrvatskome glasniku iz Kotora te Hrvatskim novinama iz Željeznoga. Važna je potpora Multimedijalnome muzeju Hrvata te Hrvatskome kazalištu u Pečuhu, kao i HNK u Mostaru, jedinome profesionalnome hrvatskom kazalištu izvan Hrvatske. U Mađarskoj se usto podupire obnova ili uređenje zgrada hrvatskih odgojno-obrazovnih ustanova, a strateški projekt je i obnova i modernizacija Dvojezične rumunjsko-hrvatske gimnazije u Karaševu u Rumunjskoj. Naravno, to su samo najveći od mnogobrojnih projekata koji se uspješno provode u 12 navedenih država, i to prema potrebama i kapacitetima hrvatskih zajednica.
U kojoj manjinskoj zajednici uočavate da ima specifičnih potreba ili izazova s kojima se Hrvati suočavaju, a moguće ih je možda riješiti?
—Iskreno, mislimo da se dio otvorenih pitanja može i treba riješiti u svim državama. Spomenuo sam izgradnju Hrvatskoga doma – Matice u Subotici, gdje su sjedište dobile tri važne institucije Hrvata u Republici Srbiji: Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji, Novinsko-izdavačka ustanova Hrvatska riječ i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, a otvorio ju je predsjednik Vlade Andrej Plenković u lipnju 2023. u svome jedinom posjetu Srbiji. Izgradnjom Matice u Subotici vidjeli smo puno toga pozitivnoga, stvoreni su uvjeti za kvalitetniji rad te je povećana vidljivost, a prema riječima samih Hrvata i njihov ugled u Subotici, Bačkoj i cijeloj Srbiji. Stoga smo podržali inicijativu HNV-a i projekt izgradnje sedam manjih hrvatskih domova – matica u Srijemu, Banatu i Bačkoj, u onim mjestima gdje postoji veća hrvatska zajednica. Sigurni smo da će otvorenjem ovih sedam matica, koje bi sve trebale biti u funkciji do kraja 2026., doći do puno pozitivnih pomaka. Mi znamo da je to trebala izgraditi Srbija, ali zbog njihova odugovlačenja i nečinjenja više nismo mogli čekati, nego smo reagirali proaktivno. Pozitivno se riješilo i dugogodišnje pitanje prostora hrvatske zajednice u Boki kotorskoj gdje je Crna Gora predala Hrvatskoj u trajno vlasništvo Dom kulture “Josip Marković“ u Donjoj Lastvi, koji je od iznimne važnosti za Hrvate i gdje se nalazi sjedište Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore. Poznato je da su ovaj Dom 1922. godine izgradili Hrvati, a zatim i obnavljali, tako da je riječ o povratu, ali Bogu hvala, to je vrlo važan i pozitivan korak. U komunikaciji smo s vlastima Republike Sjeverne Makedonije koje su se obvezale da će pri prvoj promjeni svoga Ustava u njega unijeti i Hrvate kao nacionalnu manjinu. Aktivno radimo i u drugim državama te ćemo i ubuduće u svim prigodama tražiti poboljšanje statusa i položaja naših sunarodnjaka te istodobno kontinuirano pružati snažnu potporu i razvijati suradnju s organizacijama hrvatske nacionalne manjine.
Hrvatska čini sve da olakša položaj Hrvata u Srbiji, a veliki je fokus na očuvanju hrvatskoga jezika.
—Puno toga sam već rekao u odgovoru na prethodno pitanje. Dakle, imamo snažnu i intenzivnu suradnju s predstavnicima Hrvata u svim područjima društvenoga života. Naravno da su nam svi Hrvati izvan Hrvatske iznimno važni i bitni, na poseban način predstavnici nacionalne manjine, ali ipak su zbog brojnih razloga koji su nam svima poznati Hrvati u Srbiji u posebnom fokusu, i našega Ureda i cijele naše Vlade. U proteklih pet godina realizirani su vrlo brojni i različiti projekti. Spomenuo sam već uspješne projekte usmjerene na mlade, posebnu upisnu kvotu za pripadnike hrvatske nacionalne manjine i hrvatskog iseljeništva te stipendije studentima pripadnicima hrvatskoga naroda izvan Hrvatske.
Zalaganjem Ureda, uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, te velikim razumijevanjem hrvatskih visokih učilišta, ispunjen je jedan od najvažnijih ciljeva zaključaka sa sjednice Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan Hrvatske, održane krajem 2016. u Vukovaru. Od pokretanja projekta ak. god. 2018./2019. na Sveučilištu u Zagrebu do danas upisano je oko 250 studenata iz 25 država, najviše upravo iz Srbije, više od trećine, zatim iz Njemačke i Crne Gore, Slovenije, Sjeverne Makedonije, Argentine, Mađarske itd. Svim studentima osigurava se smještaj u studentske domove i pruža potpora Ureda, a o potrebi i popularnosti programa svjedoči činjenica da se svake godine povećava broj upisanih studenata. Uz kontinuiranu dodjelu stipendija pripadnicima svih triju skupina Hrvata izvan Hrvatske, kako ih definira naš Zakon, koji studiraju u Hrvatskoj, te za studij pripadnicima hrvatskoga naroda koji studiraju u BiH, Ured od ak. god. 2023./2024. osigurava stipendije pripadnicima hrvatske nacionalne manjine iz Crne Gore, Kosova, Sjeverne Makedonije i Srbije koji studiraju na javnim sveučilištima u tim državama. To nam je vrlo važno, jer ulaganje u mlade je najbolje i najpouzdanije ulaganje u budućnost. No, treba reći kako je puno toga što Republika Srbija još treba učiniti kako bismo mogli biti zadovoljni statusom i položajem Hrvata u ovoj državi, od sprečavanja govora mržnje i diskriminatornoga govora, davanja primjerene financijske potpore do primjerenog uključivanja u društveni i politički život te osiguravanja zajamčenog predstavljanja Hrvata na svim razinama, od lokalne do državne, sukladno preuzetim obvezama iz Sporazuma o obostranoj zaštiti manjina iz 2004. godine. Od rješavanja ovih pitanja nismo i nikad nećemo odustati. A kad govorimo o Hrvatima u Srbiji, treba istaknuti i to da je Jasna Vojnić, predsjednica HNV-a, postala 2024. godine prva zastupnica u Hrvatskome saboru koja je pripadnica hrvatske nacionalne manjine, što je snažna poruka i hrvatskoj i srbijanskoj javnosti.
Hrvati u Bosni i Hercegovini od posebnog su značaja za Republiku Hrvatsku. Možete li pobliže predstaviti ključne projekte koje Ured provodi u Bosni i Hercegovini.
—Na početku svoga trećeg mandata, predsjednik Vlade RH Andrej Plenković za svoj prvi službeni bilateralni posjet izabrao je Bosnu i Hercegovinu. To je i na simboličkoj razini jasna poruka o prioritetima koje je hrvatska vlada postavila. Također, treba naglasiti kako je u ovih devet godina, u trima mandatima ove Vlade, za potporu projektima i programima od posebnog interesa za Hrvate u BiH izdvojeno oko pola milijarde eura. Takva značajna ulaganja, nikad veća, potvrđuju našu stratešku opredijeljenost za podršku Hrvatima u BiH. Naši projekti u BiH provode se sustavno u više područja – od obrazovanja i kulture do zdravstva, infrastrukture i potpore različitim skupinama društva, od potpore mladima do potpore razvojnim inicijativama. Ponavljam, sve naše aktivnosti provode se s jasnim ciljem – uz očuvanje i osiguravanje stvarne jednakopravnosti Hrvata, kao jednog od triju konstitutivnih naroda u BiH, tu su još i jačanje položaja hrvatskoga naroda, unapređenje kvalitete života te stvaranje uvjeta za njihov održivi ostanak, ali i povratak u BiH.
Kakva je suradnja s institucijama u Bosni i Hercegovini, osobito u kontekstu podrške obrazovanju, kulturi i lokalnim zajednicama gdje žive Hrvati?
—S ponosom mogu reći kako naša suradnja nikada nije bila jača. Rezultat te suradnje su brojni uspješno realizirani projekti koji život znače, ali i projekti koji jačaju politički položaj Hrvata u BiH. Prolazeći danas Bosnom i Hercegovinom, u svakom dijelu zemlje gdje žive Hrvati postoji vidljiv trag potpore koju pruža hrvatska vlada. Pokrili smo sva područja i unaprijedili kvalitetu svakodnevnog života. Danas, sustavno, s izabranim političkim predstavnicima Hrvata na svim razinama vlasti, s Katoličkom Crkvom i udrugama Hrvata u BiH, gradimo bolnice, domove zdravlja, dječje vrtiće, igrališta, škole, studentske i učeničke domove, ceste, komunalnu infrastrukturu. Tu su i mediji, knjižnice, muzeji, galerije, centri za kulturu. Podupiremo branitelje, mlade obitelji. Stvaramo bolje uvjete skrbi za djecu i mlade s teškoćama u razvoju, za naše seniore i umirovljenike. Ulažemo u kulturu i očuvanje hrvatske kulturne i povijesne baštine u BiH. Ulažemo u mlade, u njihova znanja i vještine. Stojimo iza onih mladih koji postižu vrhunske rezultate bilo u sportu, glazbi, matematici ili informatici. Također, kontinuirano povećavamo iznos i broj studentskih stipendija. Od 2016. do danas dodijelili smo skoro 9.000 stipendija. Tu su i projekti koji jačaju gospodarski razvoj – od poljoprivrede i stočarstva, turizma do jačanja poduzetništva.
Koji su projekti usmjereni na dugoročno jačanje političke i ekonomske pozicije Hrvata u BiH?
—Ured djeluje s jasnim ciljem – dugoročno jačati političku, društvenu, ali i ekonomsku poziciju Hrvata u BiH održivim projektima poput potpore poljoprivrednim gospodarstvima, projektima koji stvaraju pretpostavke za razvoj poduzetničkih zona te naposlijetku i projektima od strateškoga značaja. Tu govorim o projektima poput završetka izgradnje Hrvatskoga narodnog kazališta u Mostaru, jedinoga kazališta hrvatskoga naroda u BiH te potpori radu RTV Herceg Bosna, jedinome javnome radiotelevizijskom servisu na hrvatskome jeziku u BiH. Nastavljamo izgradnju Hrvatske bolnice u Novoj Biloj, ratne bolnice i simbola stradanja Hrvata Lašvanske doline i cijele Središnje Bosne; obnavljamo znamenitu gimnaziju u Širokome Brijegu, gimnaziju koja je stradala u požaru. Završavamo izgradnju Groblja mira na Bilima pokraj Mostara – veliko spomen-područje za sve stradale Hrvate u posljednja dva rata. I da ne nabrajam dalje, trenutno imamo ukupno 16 strateških projekata Hrvata u BiH. Značaj koji ti projekti imaju za opstanak i prosperitet Hrvata u BiH je nemjerljiv – od očuvanja i njegovanja hrvatskoga kulturnog identiteta, stvaranja preduvjeta za društveni i gospodarski napredak, zaustavljanja odlaska, posebice mladih ljudi iz BiH te pozicioniranja Hrvata kao predvodnika u svim pitanjima i procesima bitnim za tu zemlju. Dobrobiti ove potpore vidljive su i danas, no njihov pravi učinak očekujemo u razdoblju pred nama. Također, hrvatska vlada sustavno podupire Sveučilište u Mostaru, jedino javno sveučilište na hrvatskome jeziku u BiH, kao i Sveučilišni klinički bolnički centar u Mostaru, jednu od najboljih zdravstvenih ustanova u BiH i šire.
Kako ocjenjujete ulogu Hrvatske matice iseljenika u jačanju veza između domovine i iseljeništva i suradnju sa Središnjim državnim uredom? Planiraju li se zajednički projekti?
—Hrvatska matica iseljenika već više od sedam desetljeća ustrajno gradi most između domovine i iseljeništva, djelujući kao ključna institucija u očuvanju hrvatskoga identiteta, jezika, kulture i tradicije među Hrvatima diljem svijeta. Njezina uloga u jačanju veza s iseljeništvom neprocjenjiva je, osobito u kontekstu sve dinamičnijih migracijskih kretanja i potrebe za očuvanjem nacionalnog i kulturnog zajedništva.
Suradnja s Uredom je prirodna, kontinuirana, sadržajna i iznimno kvalitetna. Nedavni sastanci s novim ravnateljem Matice, mr. sc. Zdeslavom Milasom, otvorili su brojne mogućnosti za zajedničke programe i inicijative. Ravnatelj Milas unosi novu energiju u rad Matice, što jamči dodatno osnaživanje ove suradnje.
Povećanje sredstava iz našeg Ureda za Hrvatsku maticu iseljenika konkretan je pokazatelj povjerenja i zajedničke vizije koju dijelimo. U vremenu kada je zajedništvo temelj nacionalne snage, Hrvatska matica iseljenika i Ured djeluju kao partneri u službi hrvatskoga naroda — bez obzira na to gdje Hrvati žive. Zajedno gradimo mostove, dijelimo vrijednosti i stvaramo uvjete za aktivno uključivanje svih Hrvata u život i razvoj naše domovine.
Rođeni ste Vukovarac, od 1991. do 1992. bili ste zapovjednik topništva u 204. vukovarskoj brigadi. Studeni je mjesec posebnog pijeteta za sve Hrvate poštujući žrtvu Vukovara. Kako se Vi osjećate kada dođete kući?
—Osjećam se dobro, dolazim doma. Vukovar je moj grad, grad u kojem sam proveo svoje najljepše i svoje najteže dane. Studeni mi je uvijek težak, puno prijatelja mi je ubijeno u tim mjesecima, supruga, sin i roditelji su mi postali prognanici, život mi se promijenio iz temelja, meni i svima koji su do tada činili moj svijet. Grad je doslovce nestajao iz dana u dan pred našim očima. Prije pet godina mi je otac preminuo, također u studenome. Srećom, godinu kasnije u studenome rodila se moja prva unuka Lana koja je nježnijim i toplijim tonovima obojila sivilo studenoga.
Koliko često odlazite u Vukovar, s kim se družite, gdje odete, kako na taj grad gledate s vremenske distance od početka agresije, ali i u budućnosti?
—Kad smo se, nakon mirne reintegracije, vratili na ostatke ostataka roditeljske kuće, našli smo samo jednu sliku brata i mene iz djetinjstva. Od tada svaki put zaista nastojimo stvarati nove uspomene. Postane čovjek nakon takvih situacija svjestan krhkosti života, vrijednosti vremena provedenih s dobrim ljudima. A Vukovar je pun dobrih ljudi. Odem u svoju baštu, na grob ocu, prijateljima, odem s unukama kod Luce u Sotin na salenjake.
Predsjednik ste Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskoga rata. Biste li nam opisali kako je izgledao trenutak kad ste se Vi odlučili prijaviti u vojsku?
—U Vukovaru 1991. nije bilo protokola prijave u vojsku, nije bilo natječaja za zapovjednika. Jednostavno ste se zatekli na određenome mjestu u trenutku koji je zahtijevao određene sposobnosti i vještine, ljudi oko vas su to prepoznali i sve se događalo po inerciji. Vaš grad je napadnut, vaš dom, vaša obitelj i vi činite sve što možete da ih branite. Vidite da vam je u tome došlo pomoći puno Hrvata iz BiH, iz iseljeništva, iz Varaždina, iz cijele Hrvatske. I to zajedništvo stvara inat i snagu koja je dala nama snage da tri mjeseca izdržimo najokrutnije napade, a time smo mi ostatku Hrvatske dali priliku da u ta tri mjeseca ustroji vojsku, da se naoruža i da se, na kraju, i obrani.
Kako Vas je rat obilježio? Kako ste se nosili sa svakodnevnim gubicima ljudskih života?
—U svačijem životu postoje neki trenuci koji ga obilježe. Tako je rat obilježio moj. Iz jedne vukovarske idile manjega pitomoga grada preko noći postanete svjedok uništenja svega što je do tada predstavljalo vašu stvarnost. Smrt postane dio svakodnevnice. I uvijek je to nečiji brat, sin, suprug, otac, sestra, majka. I uvijek je bolno. I te rane zapravo nikad ne zacijele. Samo naučite živjeti s njima. I nadate se da su svi koji su nekoga izgubili, a to je u Vukovaru gotovo svaka kuća, pronašli način i snagu da krenu dalje noseći tu bol zauvijek u sebi. Tragediju Vukovara ne nose poginuli, nego preživjeli. Ali, koliko god ta tri mjeseca predstavljala nešto najokrutnije što čovjek može zamisliti, ona su istodobno i temelj nekih prijateljstava koja nadilaze pojmove života i smrti. Mnogo je mojih suboraca umrlo u Vukovaru, mnogo nakon 1991., ali i danas sve što se događalo u ta tri mjeseca živi u nama i povezuje nas trajno. Postoji ona izreka da crna zemlja ne može progutati što može jedan brak, a ja tvrdim da crna zemlja ne može progutati ni naša tri mjeseca koja, koliko god nezamislivo okrutna bila, ne bih mijenjao ni za što.
Kako gledate na današnji status branitelja? Koje je sve uvjete Vlada s premijerom Andrejem Plenkovićem na čelu poboljšala za one koji su ‘90. otišli braniti zemlju?
—Prvo, vraćanje dostojanstva Domovinskome ratu promijenilo je atmosferu u društvu prema tome možda najvažnijem dijelu hrvatske povijesti. Ono predstavlja vraćanje dostojanstva i sudionicima tog rata. Doček rukometaša, nedavni koncerti Thompsona, pune crkve mladih, svjedoče da nove generacije, koje su stasale u posljednjih 10 godina, zaista cijene Hrvatsku – i svoj hrvatski identitet i svoju hrvatsku državu i njezine branitelje. Upravo to vraćanje dostojanstva hrvatskim braniteljima je važnije nego sva materijalna i statusna prava koja im je ova Vlada do sada omogućila.
Pripadnici Hrvatskog vijeća obrane BiH su u Zakonu o hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskoga rata snažno zastupljeni, a to je nama u Uredu iznimno značajno jer svaki dan radimo s tim ljudima, a javnost u Hrvatskoj sve je svjesnija da su oni koji su braneći svoj dom u BiH ujedno time branili i Hrvatsku. S obzirom na starosnu dob i ranjivost braniteljske populacije, usmjereni smo prije svega na očuvanje zdravlja i to provedbom preventivnih sistematskih pregleda te uspostavom i širenjem mreže veteranskih centara, kao i pokretanjem projekta braniteljskih centara. Posebno smo ponosni na naša strateška ostvarenja za hrvatske branitelje. Otvorili smo četiri veteranska centra – u Sinju, Šibeniku, Petrinji i Daruvaru. Time je osigurana suvremena skrb i rehabilitacija za branitelje, a posebno za Hrvatske ratne vojne invalide. Ponosni smo na to da naše članstvo u Europskoj uniji otvara mogućnosti korištenja europskih sredstava na dobrobit branitelja. Koliko nam je važan ovaj projekt govori i činjenica da nastavljamo graditi veteranske centre u još pet gradova – Virovitici, Senju, Osijeku, Krapini i Biogradu na Moru. Među hrvatskim braniteljima prepoznali smo i one kojima je potreban smještaj trajnije naravi i za njih gradimo domove za dugotrajni smještaj u Pakracu, Slunju, Vukovaru, Slavonskome Brodu i Imotskome. Potičemo rad institucija koje njeguju uspomenu na Domovinski rat, ulažemo u digitalizaciju arhivskoga gradiva, kako bi očuvali povijesne dokaze o pravednoj borbi za stvaranje samostalne i suverene države. Ali ponovit ću – najvažnije je i meni kao branitelju i mojim suborcima vraćanje digniteta Domovinskome ratu i zato je zaista bitno da mlade generacije tijekom redovite nastave povijesti završnih razreda osnovnih škola imaju priliku u Memorijalnome centru Domovinskoga rata učiti na povijesnim lokacijama u Vukovaru, Karlovcu, Kninu, Okučanima, Lipiku i Pakracu. Tako saznaju što je bilo. A u Vukovar dolaze i osnovnoškolci iz BiH i time se zaista pokazuje koliko smo zajedno kao narod nerazdjeljivi. Još uvijek neriješeno i najbolnije otvoreno pitanje iz Domovinskoga rata svakako je traganje za nestalima, što je za nas prioritet na kojem sustavno, odgovorno i predano radimo. I nećemo odustati dok ne pronađemo sve osobe nestale u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku.
Suradnja sa Savjetom Vlade za Hrvate izvan Republike Hrvatske je jako dobra, a osniva se i istovjetno tijelo koje će okupljati mlade. Kako vidite njihov angažman i što biste poručili mladima u iseljeništvu, ali i u domovini?
—Upravo na temelju toga uspješnog iskustva pokrećemo osnivanje Savjeta mladih Hrvata izvan Republike Hrvatske. Time želimo otvoriti prostor za sustavno uključivanje mladih u kreiranje i provedbu politika koje se tiču njih samih, kako u iseljeništvu tako i u domovini. Mladi Hrvati izvan Hrvatske dosad nisu bili zasebno zastupljeni u radu postojećeg Savjeta, a njihova perspektiva, energija i ideje ključni su za budućnost odnosa s iseljeništvom. Savjet mladih će stoga biti platforma za osnaživanje, povezivanje i približavanje Hrvatske mladima koji žive izvan njezinih granica, osobito u BiH te državama s većim brojem pripadnika hrvatske nacionalne manjine. Poruka mladima je jasna: Hrvatska vas vidi, cijeni i treba. Vaš glas, vaše potrebe i vaša vizija budućnosti bit će temelj za oblikovanje mjera koje vas se izravno tiču. Uključite se, jer upravo vi možete biti most između zajednica izvan domovine i institucija koje oblikuju njezinu budućnost.
Razgovarala: Jelena Badovinac Dimitrijević; Foto: URED i privatna arhiva
