U Hrvatskoj matici iseljenika predstavljena monografija Sveučilišne škole hrvatskoga jezika i kulture, koja svjedoči o četiri i pol desetljeća učenja, zajedništva i povezivanja s domovinom.
U Velikoj dvorani Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu 21. listopada svečano je predstavljena knjiga Povjestice – Monografija Sveučilišne škole hrvatskoga jezika i kulture, koja donosi pregled gotovo pola stoljeća predanoga rada na poučavanju hrvatskoga jezika, promicanju hrvatske kulture i povezivanju domovinske s izvandomovinskom Hrvatskom. Monografija, koju su napisale dr. sc. Marija Bošnjak i Lada Kanajet Šimić, prof., zajedničko je izdanje Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatske matice iseljenika, dviju ustanova čija je dugogodišnja suradnja iznjedrila jedan od najprepoznatljivijih programa učenja hrvatskoga kao inoga jezika.
Objavljivanje Povjestica povezano je s trima važnim obljetnicama: 45. obljetnicom prve Ljetne škole hrvatskoga jezika, koju je Hrvatska matica iseljenika pokrenula 1980. godine u suradnji sa Sveučilištem u Kanzasu, 35. obljetnicom preuzimanja akademskoga jezičnog programa od strane Sveučilišta u Zagrebu te 15. obljetnicom početka izvođenja Hrvatskoga internetskoga tečaja HiT-1. Posebnu simboliku ovogodišnjem predstavljanju daje i 75. obljetnica djelovanja Hrvatske matice iseljenika.
Svečanost, koju je moderirala Martina Pliestić, prof., okupila je predstavnike akademske zajednice, državnih i kulturnih ustanova, dugogodišnje suradnike, nastavnike i prijatelje hrvatskoga jezika i kulture. Predstavljanje su svojom nazočnošću uveličali dr. sc. Milan Bošnjak, izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića i savjetnik s posebnim položajem za pitanja hrvatske nacionalne manjine u inozemstvu Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske; prof. dr. sc. Stjepan Lakušić, rektor Sveučilišta u Zagrebu; prof. dr. sc. Damir Vusić, rektor Sveučilišta Sjever; izv. prof. dr. sc. Dejan Tubić, predsjednik Zbora veleučilišta Republike Hrvatske; Frane Tokić i Danijela Blažanović, državni tajnici Ministarstva demografije i useljeništva; dr. sc. Jasmina Kovačević Čavlović, izaslanica ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana i savjetnica ministra; Milan Kovač, predsjednik Upravnog vijeća Hrvatske matice iseljenika; profesor emeritus dr. sc. Damir Bras, bivši rektor Sveučilišta u Zagrebu; bivši ravnatelji Hrvatske matice iseljenika Ante Beljo, Nikola Jelinčić i Mirjana Ana-Maria Piskulić; izv. prof. dr. sc. Marina Perić Kaselj, ravnateljica Instituta za istraživanje migracija; dr. sc. Branka Roščić, glavna tajnica Hrvatskoga katoličkog sveučilišta; Heli Hajdić-Nikolić, glavna tajnica Sveučilišta u Zagrebu; mr. sc. Ivica Nuić, glavni tajnik Matice hrvatske, te brojni drugi.
Jezik kao most između domovine i iseljeništva
Okupljenima se uvodno obratio ravnatelj Hrvatske matice iseljenika mr. sc. Zdeslav Milas, istaknuvši kako vjeruje da će Povjestice biti vrijedan izvor nastavnicima, istraživačima i studentima koji se bave hrvatskim kao inim jezikom i očuvanjem identiteta izvan Hrvatske, zatim bivšim, sadašnjim i budućim polaznicima Škole te svima onima koji žele bolje upoznati doprinos Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatske matice iseljenika promicanju hrvatskoga jezika i kulture u svijetu.
„Hrvatski jezik mnogo je više od sredstva sporazumijevanja. On je prostor našega identiteta, nositelj pamćenja i veza koja povezuje naraštaje, čak i kada ih dijele tisuće kilometara. Upravo je očuvanje te veze jedna od temeljnih zadaća Hrvatske matice iseljenika, koja ove godine obilježava 75. obljetnicu djelovanja, pa je i današnja promocija dio naše slavljeničke godine“, rekao je Milas.
Rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Stjepan Lakušić naglasio je važnost dugogodišnjega partnerstva dviju ustanova u očuvanju hrvatskoga jezika i nacionalnoga identiteta.
„Poruka koju šalje ova monografija jest ljubav prema domovini i hrvatskom jeziku, a upravo je uloga hrvatskoga Sveučilišta bila integrirati taj element kroz književnost, povijest i prevođenje te kroz oblike formalnoga priznavanja jezičnoga znanja, diplome i potvrde koje su danas priznate na sveučilištima diljem svijeta“, rekao je rektor Lakušić, koji je u uvodnoj riječi monografije podsjetio kako je Sveučilišna škola tijekom desetljeća prerasla okvire klasičnoga jezičnog programa. Osim što je polaznicima iz cijeloga svijeta omogućila učenje hrvatskoga jezika i upoznavanje kulture, pridonijela je razvoju hrvatskoga kao inoga jezika kao znanstvene i nastavne discipline, obrazovanju novih naraštaja stručnjaka te međunarodnoj vidljivosti hrvatskoga jezika.
Posebno je važna njezina uloga u povezivanju potomaka hrvatskih iseljenika s domovinom njihovih predaka, ali i svih onih koji hrvatski jezik žele naučiti iz osobnih ili obiteljskih razloga.
Izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića, savjetnik s posebnim položajem za pitanja hrvatske nacionalne manjine u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske dr. sc. Milan Bošnjak kazao je da je Vlada Republike Hrvatske na strateškoj razini vrlo jasno definirala učenje hrvatskoga jezika među Hrvatima koji žive izvan granica Hrvatske kao jedno od prioritetnih područja svojega djelovanja.
„Jasna je institucionalna potpora učenju hrvatskoga jezika, a svjedočimo i mnogobrojnim aktivnostima visokih institucija za učenje hrvatskoga jezika. Tri su one kojima se svi okrećemo: Mala škola hrvatskoga jezika i kulture, Zagrebačka slavistička škola i Sveučilišna škola hrvatskoga jezika i kulture, koja studentima nudi ono najvažnije što im je u razvojnom razdoblju potrebno“, rekao je Milan Bošnjak.
Od prve Ljetne škole do suvremenih internetskih programa
Monografija u šest tematskih cjelina prati razvoj Sveučilišne škole od 1980. godine do akademske godine 2025./2026. Na temelju arhivske građe, dokumentacije, znanstvenih i stručnih izvora te svjedočanstava brojnih suradnika i polaznika autorice su rekonstruirale razvoj programa koji je tijekom desetljeća pratio promjene u društvu, obrazovanju i načinima poučavanja jezika.
O nastanku i razvoju Škole govorila je dr. sc. Zrinka Jelaska, dugogodišnja voditeljica akademskoga programa i jedna od ključnih osoba u razvoju poučavanja hrvatskoga kao inoga jezika. Program je preuzela 1993. godine i vodila ga više od tri desetljeća, tijekom kojih su se razvijali novi nastavni pristupi, znanstveni projekti, stručni skupovi i nastavna građa.
„Sveučilišna škola od početka je bila prepoznata na sveučilištima diljem svijeta, čak i u vrijeme kada Hrvatska još nije imala ECTS bodove.“ Naglasila je da je njezina zadaća bila obrazovati mlade ljude, ali ne samo kroz jezik nego i kroz kulturu. U početku su program nosili entuzijasti, volonteri i studenti, od kojih su neki poslije postali sveučilišni profesori. „Zahvalna sam svima koji su sudjelovali u radu Škole, od prvih suradnika do današnjih nastavnika i polaznika“, istaknula je Zrinka Jelaska, podsjetivši i na sve veći broj ljudi koji hrvatski uče kao ini jezik.
Poseban doprinos povijesti Škole dala je i dr. sc. Jasna Novak Milić, koja se sudionicima predstavljanja obratila videosnimkom iz Australije. Kao jedna od pionirki istraživanja hrvatskoga kao inoga jezika i prva urednica Sveučilišnih povjestica, po kojima je monografija dobila ime, podsjetila je na razdoblje u kojem su nastajali temelji današnjih programa.
U svojoj je poruci istaknula kako su Povjestice oduvijek bile mnogo više od školskoga glasila. Predstavljale su prostor u kojem su se susretale uspomene, fotografije i osobne priče polaznika i nastavnika iz cijeloga svijeta. Naglasila je da upravo kontinuitet zajedništva i razmjene iskustava čini najveću vrijednost Sveučilišne škole te izrazila zadovoljstvo što monografija nastavlja čuvati tu baštinu za buduće naraštaje.
Upravo naziv Povjestice nosi posebno značenje. Nastao je iz ideje da se fotografije, događaji, zapisi i uspomene sa Sveučilišne škole sačuvaju od zaborava. Prvi broj Sveučilišnih povjestica objavljen je 2001., a posljednji 2017. godine. Današnja monografija nastavlja tu tradiciju, ali je proširuje u sveobuhvatan prikaz povijesti programa i ljudi koji su ga stvarali.
O znanstvenoj i obrazovnoj dimenziji programa govorila je i prof. dr. sc. Lidija Cvikić, koja je sudjelovala u razvoju Sveučilišne škole i izradi prvoga sveučilišnog internetskog tečaja hrvatskoga kao inoga jezika HiT-1.
„Iako Sveučilišna škola nema vlastite prostore, ima nešto mnogo važnije: angažirane i predane ljude te djelovanje utemeljeno na znanju, znanstvenoj izvrsnosti, suradnji, podršci i akademskoj slobodi“, istaknula je Lidija Cvikić. Podsjetila je da je internetski tečaj HiT-1 nastao u vrijeme kada su mnogi sumnjali u mogućnost takva oblika učenja, a tijekom 15 godina uspješno ga je završilo više od 400 polaznika.
Kontinuitet rada i njegovu budućnost predstavio je doc. dr. sc. Igor Marko Gligorić, koji je 2025. godine preuzeo vođenje Sveučilišne škole hrvatskoga jezika i kulture. Kao predstavnik mlađega naraštaja nastavnika i znanstvenika nastavlja tradiciju programa koji se neprestano razvija, odgovarajući na nove potrebe polaznika i suvremene načine učenja.
„Velika je odgovornost preuzeti program s tako dugom tradicijom. Naša je zadaća očuvati postignutu razinu i nastojati je dodatno podići“, istaknuo je Igor Marko Gligorić. Naglasio je važnost potpore Sveučilišta u Zagrebu i činjenice da se ovaj reprezentativni program održava u prostorima Rektorata. Najavio je i pokretanje programa HiT-2 kao nastavka dosadašnjih programa te istaknuo da kolegij Uvod u materinski i inojezični hrvatski jezik postaje obvezan na studiju kroatistike.
Iza svakoga naučenog jezika stoji osobna priča
Jedan od posebno zanimljivih dijelova predstavljanja bio je osvrt bivšega polaznika internetskih tečajeva HiT i Hej, profesora Sergija Fernandesa de Lime, čija životna priča zorno pokazuje koliko snažna može biti veza s jezikom i domovinom predaka.
Rođen u Brazilu, s obiteljskim korijenima u Slavoniji, Sergio je hrvatski počeo učiti prije desetak godina. Nakon dugogodišnjega života i rada u Hong Kongu učenje je nastavio i u Hrvatskoj, a 2025. godine stekao je hrvatsko državljanstvo. Njegov je put primjer kako se učenjem jezika može postupno otkrivati vlastito podrijetlo, graditi osjećaj pripadnosti i uspostavljati nova veza s Hrvatskom. Sergio je i stipendist Ministarstva demografije i useljeništva za učenje hrvatskoga jezika.
„Dok sam odrastao, vrlo sam malo znao o Hrvatskoj i njezinu jeziku. Sjećam se kako nam je baka pričala o zimi u Slavoniji i učila nas riječima poput snijeg, trava, krava i konj. Želio sam saznati više o mjestu u kojem je rođena baka, ali zbog nepoznavanja jezika to nije bilo moguće. Kada sam otkrio internetske tečajeve HiT i Hej, sve se promijenilo. Tijekom lekcija naučio sam mnogo više od samoga jezika. Profesorice su me poučile hrvatskoj kulturi, glazbi, hrani, povijesti i folkloru. Učeći hrvatski putem interneta, razvio sam snažniji osjećaj pripadnosti domovini svojih predaka.“
Upravo takve priče daju Povjesticama dodatnu vrijednost. One pokazuju da iza brojnih nastavnih sati, programa, stručnih skupova i obrazovnih postignuća stoje konkretni ljudi, njihove obiteljske povijesti, prijateljstva i životne odluke.
Monografija kao trajni zapis jedne zajednice
U završnom dijelu predstavljanja okupljenima su se obratile autorice monografije dr. sc. Marija Bošnjak i Lada Kanajet Šimić, prof., koje su i same desetljećima povezane sa Sveučilišnom školom.
Marija Bošnjak više od 25 godina sudjeluje u njezinim programima kao predavačica i suautorica nastavnih materijala. Od 2011. godine glavna je e-lektorica tečaja HiT-1, a njezin stručni i znanstveni rad osobito je vezan uz e-učenje i e-poučavanje hrvatskoga kao inoga jezika.
Lada Kanajet Šimić, rukovoditeljica Odjela za znanost i obrazovanje Hrvatske matice iseljenika, dugogodišnja je organizatorica i koordinatorica programa hrvatskoga jezika i kulture te jedna od ključnih osoba u njihovu povezivanju s potrebama hrvatskoga iseljeništva.
Autorice: dr. sc. Marija Bošnjak i Lada Kanajet Šimić, prof.
U uvodnoj riječi monografije autorice objašnjavaju da su knjigom željele sačuvati ne samo povijesne činjenice i razvoj programa nego i iskustva ljudi koji su Školu stvarali i pohađali. Uz arhivske dokumente i fotografije posebno mjesto stoga zauzimaju sjećanja nastavnika, suradnika i polaznika.
„U Matici se osjećam kao kod kuće i sretna sam što Povjestice predstavljamo upravo ovdje. Ljubav prema Hrvatskoj, hrvatskom jeziku i kulturi omogućuje mi da radim posao koji smatram najljepšim na svijetu“, rekla je Marija Bošnjak. Prisjetila se kako je još kao studentica, na izbornom kolegiju profesorice Zrinke Jelaske i tijekom ljetne hospitacije, otkrila poziv kojemu je ostala vjerna. „Nije riječ samo o učenju jezika nego i o upoznavanju svakodnevnoga života i kulture. Naš su cilj sretni i zadovoljni polaznici i ponosna sam što sam dio ove priče.“
„Bio je zahtjevan, ali i iznimno lijep zadatak zaviriti u 45 godina povijesti Sveučilišne škole, koja je započela skromno, a razvila se u program iz kojega su izrasli brojni stručnjaci i novi programi učenja hrvatskoga jezika“, rekla je Lada Kanajet Šimić. Kao najljepši dio rada na monografiji izdvojila je čitanje svjedočanstava nastavnika i polaznika te otkrivanje njihovih životnih putova. Posebno je istaknula akademsku i jezičnu izvrsnost Sveučilišne škole, ali i raznolikost njezinih programa.
Monografija je objavljena u tiskanom i digitalnom izdanju, čime je njezin sadržaj dostupan široj zainteresiranoj javnosti, posebice bivšim polaznicima i suradnicima Sveučilišne škole diljem svijeta.
Povjestice za buduće naraštaje
Svečano predstavljanje obogaćeno je glazbenim nastupom Nike Pastuović Klasić uz klavirsku pratnju Tomislava Brebrića. Na početku programa izveli su pjesmu Dajem ti srce, zemljo moja, a završetak je bio predviđen uz pjesmu Zemlja dide mog, čime je dodatno naglašena emocionalna povezanost s domovinom, jedna od temeljnih poruka Sveučilišne škole.
Povjestice su mnogo više od kronološkoga pregleda jednoga obrazovnog programa. One su svjedočanstvo o zajedništvu koje se gradilo desetljećima, o hrvatskome jeziku kao poveznici ljudi s različitih kontinenata te o suradnji koja je pokazala da se očuvanje identiteta najbolje ostvaruje znanjem, susretima i osobnim iskustvom.
Od prvih polaznika Ljetne škole 1980. godine do današnjih naraštaja koji hrvatski uče i putem interneta, Sveučilišna škola ostaje mjesto susreta jezika, kultura i životnih priča. Upravo su te priče, sačuvane među koricama Povjestica, njezina najvrjednija zapisana ostavština.
Tekst: Sara Marđetko / Foto: Krasnodar Peršun
