„Matice” iz 50-tih godina 20. st. pune su izjava iseljenika u kojima izražavaju divljenje razvojem socijalističke Jugoslavije i Hrvatske u njoj. Da je bilo i suprotnih dojmova, razočaranje viđenim iz „Matica” je teško razaznati. Tu i tamo može se razabrati tihi glas nezadovoljstva stupnjem razvoja krajeva koje su iseljenici posjećivali.
O tome govori članak „Razgovor s Johnom Barisichem iz New Orleansa” u „Matici” br. 3 iz 1955. U njemu Barisich izražava razočaranje zaostalošću dalmatinskih sela koje je posjetio, naspram životnog standarda koji on uživa kao običan ribar u Americi. Matičin suradnik, profesor Otokar Lahman,u fiktivnom razgovoru opravdava postojeće stanje.
Deset godina poslije rata Lahman pravda seosku zaostalost ratnim razaranjima i činjenicom kako su Amerikanci oprostili ratne reparacije Italiji i Njemačkoj. On nabraja i uspjehe jugoslavenske industrije. Na kraju ističe kulturnu nadmoć Europe nad Amerikom nasuprot potonje koja je u bjesomučnoj trci za materijalnim dobrima.
Premda se, u fiktivnom razgovoru, Barisich na kraju složi s Lahmanom, argumentacija potonjeg je vrlo neuvjerljiva.
