Početkom kolovoza prije 101. godine rođen je kipar Josip Turkalj (Rakovica, 10. VIII. 1924. – Cleveland, 3. VII. 2007.), čijega se umjetničkog opusa s ponosom prisjećamo
Ovoga je ljeta u redakciju Matičina godišnjaka Hrvatskog iseljeničkog zbornika na dar pristigla nedavno tiskana monografija „Joseph Turkaly – The Life of a Sculptor“ („Joseph Turkaly – Život jednog kipara“), objavljena u Clevelandu prigodom stogodišnjice rođenja toga osebujnog umjetnika. Prema Thomasu Turkalyju, koji autorski potpisuje darovanu nam monografiju, umjetničko stvaralaštvo njegova oca Josipa obuhvaćalo je četiri različita stilska razdoblja. Nakladnik ove raskošno ilustrirane monografije na engleskome jeziku je The Turkaly Family Art Trust (Zaklada za umjetnost obitelji Turkaly), koju možete naći na ovoj poveznici: https://www.turkalyart.com/home. Građa knjige opseže 228 stranica enciklopedijskoga formata – prateći kiparev stvaralački put od skromnoga hrvatskog sela smještenog u Lici do svjetskih metropola, gdje su u galerijama, poznatijim bazilikama, crkvama, sveučilišnim kampusima te u muzejskim i privatnim zbirkama izlagana njegova djela.
Predgovor Turkaljevoj monografiji napisao je kustos i istaknuti povjesničar umjetnosti s uglednoga Case Western Reserve Universityja dr. sc. Henry Adams, ističući kako je „jedna od fascinantnih značajki u vezi s Turkalyjevom umjetnošću način na koji zrcali vrlo drevne tradicije ručne izrade, s društvenom i zajedničkom nam zbiljom, netaknute složenim teorijama i kritičkim raspravama koje danas preplavljuju svijet umjetnosti. Gotovo kao da je rođen prije tisuću godina i istodobno doživio moderno doba”.
Cjelokupnom dojmu monumentalne Turkaljeve monografije ključni obol dodao je glavni fotograf nakladničkoga projekta Frank Prpic, koji potpisuje dizajn naslovnice i grafičko oblikovanje knjižnoga bloka. Građi knjige priključene su brojne kipareve skice, arhivske snimke ranijih djela, autentične fotografije iz ateljea te obiteljske fotografije, uz preslike najznačajnijih memorabilija ovoga umjetnika ličkih korijena.
Četiri umjetnička razdoblja
Vodeći računa o preglednosti ove raskošne monografije, tekst je podijeljen u četiri poglavlja, koja u osnovi riječju i slikom prate Turkaljeve stvaralačke etape čija je kreativnost izrastala iz čudesne sinteze tradicije i modernosti. Prvo poglavlje naslovljeno je „Klasično obrazovanje u Europi 1924. – 1956.“ („Classical training in Europe 1924 – 1956“), a usredotočeno je na kiparevo djetinjstvo u ruralnoj Hrvatskoj s naglaskom na prvi doticaj sa skulpturom te odlazak u grad na srednjoškolsko obrazovanje i studij na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Kao dječačić – prateći u svome selu postavljanje biste poznatome vođi Rakovičkoga ustanka Eugenu Kvaterniku, koji je među prvima iskazao težnje hrvatskoga naroda za slobodom od tuđinskih vlasti – mašta da jednoga dana postane kipar, koji će oblikovati takve spomenike! Taj prizor u Rakovici pokazao se čarobnim trenutkom u kojemu se u Josipovu srcu rađa ideja o budućem zanimanju, koje će postati njegova životna strast. Opisuje i kiparevu tešku odluku da napusti domovinu tijekom komunizma kako bi na slobodnome Zapadu nastavio obrazovanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Rimu, gdje je stekao titulu magistra (1954.).
Drugo poglavlje u logičnome slijedu znakovito je naslovljeno „Kreativna sloboda u Americi 1957. – 1967.“ („Creative freedom in America 1957 – 1967“) koje opisuje Josipov odlazak – na poziv znamenitoga kipara Ivana Meštrovića – u Ameriku, gdje je krajem 1950-ih radio kao Meštrovićev asistent na Sveučilištu Notre Dame. Spojili su ih hrvatski intelektualci u egzilu, čije je stvaralaštvo objavljivala kultna „Hrvatska revija“ profesora Vinka Nikolića. Nakon Meštrovićeve smrti 1962. Turkalj će ga naslijediti kao redoviti sveučilišni profesor na Odsjeku likovnih umjetnosti gdje je dvije godine predavao kiparstvo. Studiozno su opisani Turkaljevi kreativni iskoraci u likovnome izričaju te napori da izgradi samosvojnu karijeru u novoj domovini. Paralelno mladi kipar ondje susreće ljubav svoga života (1960.), oženivši se Julijom Szente i dobivši s njom šestoricu sinova.
Treće poglavlje nosi simboličan naslov „Povratak klasičnim korijenima 1968. – 1988.“ (A return to classical roots 1968 – 1988), a koje se referira na Turkaljevu treću stvaralačku fazu koja se poklapa i s njegovim preseljenjem u Cleveland, gdje je živjela velika hrvatska iseljenička zajednica. Tu je počeo predavati na Gilmour Academy uz neumoran rad u ateljeu, kako bi lakše uzdržavao svoju sve brojniju obitelj. Taj mu je obiteljski i poslovni potez omogućio prihvaćanje većih narudžbi i širenje ugleda u američkim umjetničkim krugovima.
Četvrto poglavlje posvećeno je kiparevoj zlatnoj životnoj dobi kada on provodi „Istraživanje u suvremenome stilu 1989. – 2007.“ („Exploration in contemporary style 1989 – 2007“), te saznajemo kada se povukao iz nastave, suočivši se sa zdravstvenim teškoćama koje su mu ograničile rad. Budući da više nije mogao izrađivati velike skulpture, okrenuo se maloj plastici suvremenijeg i začudo inovativnijeg izraza te medaljarstvu, stvarajući djela za privatne kolekcionare, čime se donekle udaljio od svoga figurativnog stvaralaštva u realističnome stilu. Poglavlje završava prikazom golemoga umjetničkog naslijeđa koje je stvorio u Americi pa je na kraju knjige (str. 211.- 228.) objavljen „Katalog djela i kronologija“ („Catalog of Work and Chronology“) života i stvaralaštva kipara Turkalja.
Za svoja djela Josip Turkalj primio je mnoga priznanja u SAD-u, Italiji te od devedesetih u neovisnoj i slobodnoj Republici Hrvatskoj.
Ukrašeni kulturni krajolici Amerike
Među njegovim najpoznatijim skulpturama u najpoznatijim američkim kulturnim krajolicima su Mojsije, osamnaest stopa visoka brončana figura u kampusu Sveučilišta Notre Dame; George Washington, devet stopa visok brončani kip ispred okružnoga suda u Buffalu (New York); ili pak Naša Gospa od Mira i Naša Gospa Bistrička, dvije mramorne skulpture visoke sedam stopa u Nacionalnoj bazilici Bezgrešnog začeća u Washingtonu, D. C. Riječju, Turkaljeva djela nalaze se u javnim i privatnim zbirkama diljem SAD-a, Kanade, Italije, Hrvatske i Argentine. Njegovo monumentalno djelo Majka imigrantica prvotno je u Torontu naručeno u vapnencu, dok su brončani odljevi te skulpture s motivom migrantskoga majčinstva postavljeni u Buenos Airesu, Pittsburghu, Clevelandu i atriju Doma hrvatskih iseljenika u srcu glavnoga grada svih Hrvata u Zagrebu – gdje je sjedište Hrvatske matice iseljenika.
Na vrhuncu karijere 1960-ih i 1970-ih njegovi su radovi izlagani u institucijama kao što su The Detroit Institute of Art / Detroitski institut za umjetnost (Detroit, Michigan), Academy of Fine Arts at the University of Pennsylvania / Akademija likovnih umjetnosti, Sveučilište u Pennsylvaniji (Philadelphia, PA), South Bend Art Center / Muzej umjetnosti South Benda (South Bend, Indiana), Ball State Teachers College / Pedagoški koledž, Sveučilište Ball State (Muncie, Indiana), National Arts Club / Nacionalni umjetnički klub (New York), National Sculpture Society / Nacionalno kiparsko društvo (New York), National Academy of Design / Nacionalna akademija za dizajn (New York), Herron Museum of Art / Muzej umjetnosti Herron (Indianapolis, Indiana), uz niz vrlo posjećenih vjerskih prostora diljem metropola sjevernoameričkoga kontinenta koje trajno krase najuspjelija djela iz sakralne kolekcije kipara Josipa Turkalja.
Uzbudljiv životopis disidenta
Zaključno, knjiga otkriva uzbudljiv životopis, čiji sadržaj ni jednog čitatelja neće ostaviti ravnodušnim zbog hrabrosti talentiranoga mladića iz mitske hrvatske Rakovice, kojem partizani bezrazložno likvidiraju oca na kraju druge svjetske kataklizme, a koji se u 28. godini života (1952.) odlučuje na pogibeljne emigrantske putešestvije od Italije do Amerike u potrazi za slobodom umjetničkog izražavanja. Turkalj je primio američko državljanstvo (1964.), odlučivši se vjerojatno zbog tadašnjih političkih (ne)prilika promijeniti način pisanja svoga prezimena Turkalj u Turkaly.
Knjiga se može nabaviti putem interneta od nakladnika.
Tekst: Vesna Kukavica
