Zagrepčanin kojeg su prozvali ‘herojem australskog predgrađa’, jer je stil stanovanja i dizajn učinio dostupnim običnim ljudima, preminuo je početkom mjeseca u 89. godini života
Čovjek kojeg su prozvali ‘herojem australskog predgrađa’, jer je stil stanovanja i dizajn učinio dostupnim običnim ljudima, preminuo je početkom mjeseca u 89. godini. Arhitekt Nino Sydney dizajnirao je kuće u stilu Bauhausa 1950-ih i 1960-ih koje su bile prve jednostavne i praktične kuće za svaki džep, a koje su danas postale ikone dizajna iz sredine stoljeća.
“Nina su stvarno voljeli svi koji su ga upoznali”, rekao je njegov sin Mark Sydney, izvršni direktor vlastite razvojne tvrtke Pamada. “Bio je nevjerojatno strastven prema životu i stvaranju dobrih stvari, sve do kraja. I ništa nije moglo sakriti blistavi osmijeh kad bi se obitelj okupila i bila oko njega.
Sydney je rođen u Hrvatskoj, studirao je arhitekturu na Sveučilištu u Zagrebu od 1950. do 1954. godine, a sljedećih je godina dizajnirao niz nagrađivanih projekata u Njemačkoj i Luksemburgu. U Australiju je došao 1955. i od 1961. do 1973. bio je glavni arhitekt Lendleasea, a Beachcomber je bio njegov prvi dizajn. Kasnije, 1962., radio je na drugim projektima zavičajnih sela u Sydneyju i Melbourneu s oko 16 osnovnih dizajna.
Umjetnik Billy Gruner, koji je obnovio svoj Beachcomber u Faulconbridgeu zajedno sa Sydneyjem, projektom koji je 2015. osvojio Nagradu National Trust Heritage Award za očuvanje i izgrađeno nasljeđe, kaže da je arhitektovo nasljeđe golemo. Bio je i veliki sportaš te prvak Australije u vaterpolu a osvojio je srebrnu medalju 2002. na Svjetskim Masters igrama. Iza sebe je ostavio suprugu Veru i troje djece Marka, Mayu i Dannyja. https://www.smh.com.au/
Nino Sydney – Somogy rođen je 1932. godine u Zagrebu. 1950. s izvrsnim uspjehom maturira u II. Muškoj gimnaziji. Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu apsolvira 1954. Potom radi u Njemačkoj kao arhitekt-asistent (1954.-1956.) i osvaja nagrade na arhitektonskim natječajima u Njemačkoj i Luxemburgu. 1956. odlazi u Australiju na University of Sydney i već 1957. prima nagradu kao izabrani student. 1958. diplomira u Australiji. Sa samo 29 godina postaje glavni arhitekt najveće građevne tvrtke gdje radi do 1973. kada otvara vlastiti arhitektonski biro. Za svoje projekte primio je brojne nagrade, od kojih izdvaja nagradu Royal Australian Institute of Architects za dizajn „Project houses“ 1967. godine. Sport, posebice vaterpolo i squash, uvijek je imao veliku ulogu u njegovu životu. Kao mladić (1948.-1953.) igrao je za prvu momčad zagrebačke „Mladosti“ i za mladu reprezentaciju bivše države. 1953. je s reprezentacijom osvojio zlatnu medalju na Univerzijadi u Dortmundu. Igrajući u Njemačkoj i Australiji postigao je velike uspjehe. Godine 1955. s timom je bio u audijenciji pape Pia XII. Dva puta je bio prvak Australije, a 1965. i glavni trener australske reprezentacije. U squashu je 2002. na svjetskom prvenstvu u Melbourneu osvojio srebrnu, 2003. u Helsinkiju brončanu medalju, a u srpnju 2010. u Koelnu 5. mjesto. Za svoja dostignuća u dva sporta 2001. godine primio je nagradu britanske kraljice Elizabete II. Svojim uspjesima, srčanošću i ljubavlju prema domovini pomogao je onda kada je to bilo najpotrebnije. https://www.sfzg.unizg.hr/_download/repository/GLASNIK_%2812%29.pdf
Posjet gospođe Vere i gospodina Nina Sydneya, alumna Sveučilišta u Zagrebu i njegovo predavanje postaje najvažnijim AMCA događajem u 2010. godini. U prepunoj auli Sveučilišta u Zagrebu, potporom rektora Alekse Bjeliša, poticajem naše AMCA TTF, Sydney je 30. rujna 2010. održao predavanje pod nazivom “Od Zagreba do Sydneya“. Kakvo uživanje u praćenju bogatog profesionalnog života arhitekta i vrhunskog sportaša, a nadasve dobrog čovjeka. Impozantan je bio auditorij u kojem je bilo i onih koji su zadužili Hrvatsku svojim profesionalnim doprinosom: sportaši, dužnosnici, glumci, balerine, glazbenici, pjesnici, sportski liječnici, ovom nizu nikad kraja.
zajedničkog rada. https://api.ttf.hr/documents/NJfbu15CeObA4UsQL1nKzHqdfksdpWkPh4O2vyUIHBViGam2sNTfQIyIqQFg/glasnik-amca-ttf-7.pdf
