Kada govorimo o hrvatskim iseljenicima s kraja 19. i početka 20. st., na pamet nam padaju mladići kojima je bilo dosta životarenja od rada na zemlji i koji su svoju budućnost u dalekim krajevima tražili u industriji, rudarstvu i sl. Ipak, to uvijek nije bio slučaj.Ovo posebno vrijedi za Hrvate u Argentini tzv. čakarere.
Kada govorimo o hrvatskim iseljenicima s kraja 19. i početka 20. st., na pamet nam padaju mladići kojima je bilo dosta životarenja od rada na zemlji i koji su svoju budućnost u dalekim krajevima tražili u industriji, rudarstvu i sl. Ipak, to uvijek nije bio slučaj.
Ovo posebno vrijedi za Hrvate u Argentini tzv. čakarere. Chacarero je kolonist, vlasnik zemljišnog posjeda (farme, chace) na sušnim ravnicama Argentine, Čilea, južnog Paragvaja i južnog Brazila. Naseljavanje ovih predjela europskim naseljenicima bilo je vrlo intenzivno u drugoj polovici 19. i početkom 20. st. Kao u vesternima, doseljenici su tu ratovali s autohtonim indijanskim stanovništvom, vodile su se borbe između ratara i stočara, koloniste su na rub opstanka dovodile hirovite vremenske prilike i sl.
Važan dio tog kolonizacijskog pokreta bili su i Hrvati i to posebno iseljenici s otoka Hvara. Njih su ubrzo slijedili ostali stanovnici dalmatinske obale i zaleđa. O iskustvu hrvatskog „čakarera“ pisao je podlistak „Iseljenički muzej“ u člancima „Naši čakareri u Argentini“ brojevima 10 i 11 iz 1937. Tu je posebna pozornost posvećena mjestu Acabalo u Argentini i ulozi Hrvata u njegovom procvatu.
Tekst: Marin Knezović
