Obale uzburkanog Tihog oceana, postale su u prošlom stoljeću novi dom brojnim hrvatskim iseljenicima. Među njima je i Ivo Čuka. Rodni Žman na Dugom otoku napustio je kao mladić i sreću potražio u Južnoj Americi.
– Otišao sam iz Hrvatske 1964. Bio sam godinu dana u Čileu jer mi je pokojni brat Marcel imao tamo tri ribarska broda za srdelu, ali nestalo je srdele u Čileu i ja kažem bratu da ću otići u Peru, tamo ima dosta našeg naroda – objašnjava Čuka, inače predsjednik uprave tvrtke Marbelize u Ekvadoru.
Brzo se snašao i pronašao posao. Kapetani hrvatskog porijekla odmah su ponudili pomoć. Peruansko more, bogato srdelom, nije ga dugo zadržalo. 1971. ponovno emigrira, ovoga puta u Ekvador. Tada mali ribarski grad Manta postaje mu novi dom. Nekoliko godina kasnije odlučuje se pokrenuti vlastiti posao i kupuje prvi brod za izlov tune.
– Imao sam sreće. Kupio sam prvi brod na koncu 1977. koji se danas zove bet elizabet. Na brodu sam bio i kapetan i inženjer. Puno smo ribe lovili. Onda smo kupili drugi brod Jelisavu i pomalo došli do devet brodova – govori Čuka.
A kako je rastao njegov posao tako se razvijao i grad Manta. S 20 tisuća stanovnika koliko je brojao sedamdesetih godina popeo se na današnjih 220 tisuća. Gospodarski zamah ostvario je upravo na ribarskoj industriji, poglavito tunjevini.
Uz pomoć kćerke i tri sina Ivo Čuka uspio je zaokružiti proizvodnju. Sve što njihovi brodovi izlove, ovdje se prerađuje u gotove proizvode.
Anders Čuka glavni je menadžer tvrtke Marbelize.
– To je obiteljski posao, tvrtka koja je rođena prije 17 godina i koja se malo pomalo razvila u cjelokupan proces proizvodnje tunjevine. Bila je to nadogradnja našega primarnog posla s brodovima kojim se naša obitelj bavi već 37 godina. A sada smo jedna od vodećih kompanija, među 10 najvećih izvoznika u Ekvadoru – pojašnjava Anders.
Dnevno prerade 150 tona tunjevine, a ukupni kapacitet tvornice je 200 tona. Proizvodi s ovih linija pronalaze put do kupaca diljem svijeta.
– Mi smo poduzeće orijentirano na izvoz: 98 posto proizvodnje izvozimo uglavnom u Europu. Snažno smo prisutni u istočnoj Europi, ali također i u Španjolskoj, Francuskoj, Italiji i, naravno, Njemačkoj. Najveći smo dobavljač za ugostiteljsku industriju. Takvih velikih pakiranja u vrećicama proizvedemo milijun na mjesec s tendencijom porasta proizvodnje – govori Anders.
Brzo rastući posao i velika obitelj, osnovni su razlozi koji ih vežu za Ekvador. No isto tako velika je i želja za povratkom u Hrvatsku. Prisutna je čak i u drugoj generaciji obitelji Čuka, koja je ponosna na svoje porijeklo.
Vjeruju da Hrvatsku čeka svjetla budućnost. Trebalo bi ojačati i veze s hrvatskim iseljeništvom, poticati ih na ulaganje i iskoristiti njihov gospodarski potencijal. Jer svojim bi iskustvom i kapitalom sigurno mogli pomoći da ovakve poduzetničke priče postanu i hrvatska stvarnost.
Izvor: Glas Hrvatske / Branimir Njikoš
Slika: AntenaZadar
