Riječ je o književnom časopisu koji je u oba svoja tečaja – i onoga prije Drugog svjetskog rata i onoga obnovljenog – sredinom 1996. objavom prvoga broja – imao važnu ulogu i književnom i uopće kulturnom životu ovdašnjih Hrvata
U bogatoj – više desetina naslova, i višestoljetnoj – više od dva i pol stojeća, povijesti naklade periodičnih publikacija među bunjevačkim i šokačkim Hrvatima u srednjem dijelu ugarskog Podunavlja časopis Klasje naših ravni zauzima značajno mjesto. Riječ je o književnom časopisu koji je u oba svoja tečaja – i onoga prije Drugog svjetskog rata i onoga obnovljenog – sredinom 1996. objavom prvoga broja – imao važnu ulogu i književnom i uopće kulturnom životu ovdašnjih Hrvata.
Prvi tečaj pokrenut je u vrijeme prije Drugoga svjetskog rata – 1935., u doba razvijenih i bogatih kulturnih i nacionalnih gibanja i događaja od strane kulturnih djelatnika i pisaca angažiranih u Subotičkoj matici i Pučkoj kasini s ciljem da okupi „starije i mlađe pisce Vojvodine, koji se osjećaju hrvatski“. Do rata je ima podnaslov izvanpolitički povremeni časopis za književnost i kulturu (od br. 4 nepolitički). Nakladnik mu je bila Pučka kasina iz Subotice, a izašlo je pet brojeva (po dva broja 1935. i 1936. te jedan 1938.). Tijekom rata izdaje ga Društvo bačkih Hrvata u Zagrebu kao časopis bačko-baranjskih Hrvata : povremeni časopis za istraživanje kulture, života i običaja bačko-baranjskih Hrvata (u br. 1-2/1944. za kulturu, književnost, život i običaje bačko-baranjskih Hrvata), a objavljena su ukupno četiri broja u tri godišta (po jedan broj 1942. i 1943. te dvobroj 1944.). Časopis je imao više urednika (Andrija Šokčić 1935., Ivan Malagurski 1936., Franjo Kujundžić 1938., Marko Čović 1942.-43., Marin Radičev 1944.), no uvijek jasnu uređivačku orijentaciju sa snažnim katoličkim pečatom.
