Redatelj Ištvančić snima dokumentarni film o subotičkim tamburašima radnoga naziva »Zaboravljene pisme, zaboravljeni ljudi« za potrebe Hrvatske radiotelevizije (HRT)

Iako već sedamnaest godina živi u Zagrebu, gdje je diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti, filmski redatelj Branko Ištvančić je česti »gost« u svojem zavičaju – Tavankutu, odnosno u Subotici. Ovoga puta, povod njegova boravka bio je dokumentarni film o subotičkim tamburašima radnoga naziva »Zaboravljene pisme, zaboravljeni ljudi« koji se snima za potrebe Hrvatske radiotelevizije (HRT). U intervjuu za »Hrvatsku riječ« Ištvančić govori o radu na spomenutom dokumentarcu, o svojim drugim filmskim ostvarenjima i planovima, ali i pojedinim pitanjima vezanim za hrvatsku zajednicu u Srbiji.

HR: Kako ste zadovoljni dosadašnjim tijekom rada na serijalu »Zaboravljene pisme, zaboravljeni ljudi«? Jeste li pronašli dovoljno materijala o ovoj temi?

Odmah na početku moram reći kako već dugo nije bilo ovako sustavnog snimanja i boravka HRT-a na terenu gdje žive bački bunjevački Hrvati. Stoga, moram reći kako sam vrlo zadovoljan što smo imali priliku obaviti konačno jedno vrlo kvalitetno i profesionalno snimanje dokumentarnog projekta koji smo radno nazvali »Zaboravljene pisme, zaboravljeni ljudi« i koji bi trebao biti emitiran iduće godine u tri nastavka. Krenuli smo s jednostavnom koncepcijom od prošlosti do sadašnjosti i naišli na pregršt zanimljivog filmskog materijala. Sugovornici su nam bili razni poznati i vodeći predstavnici tamburaške glazbe koji djeluju na području Subotice i okolice. U našu priču uključili smo puno mladih tamburaša, a sve to ispričano je kroz vizuru protagoniste Zlatka Romića koji u novinarskom traganju otkriva jedan potpuno novi svijet koji je na tragu onoga što nam je ostavio najpoznatiji predstavnik tamburaške glazbe u bunjevačkih Hrvata Pere Tumbas Hajo. Dakle, vidjet ćete mnoštvo sugovornika, ali i materijala – fotografija, notnih zapisa itd., koje smo snimali u privatnim zbirkama te u Gradskom muzeju Subotica.

HR: Ranije ste, podsjetimo, snimili film o slamarkama »Od zrna do slike«. Najavili ste da biste nakon »Zaboravljenih pisama«, mogli nastaviti s filmskom obradom tradicije bunjevačkih Hrvata u Subotici i okolici. Kažite nam više o tim planovima…

Kako sadašnja uprava HRT-a ima senzibiliteta za ovu priču, namjera nam je nastaviti sa snimanjem novih dokumentaraca već početkom iduće godine. Bit će to vjerojatno teme o polivačima i Dužijanci. Urednik Aleksej Pavlovsky ima u planu napraviti zapravo jedan serijal o ovdašnjim bunjevačkim Hrvatima na dokumentaristički način. Ja sam tu da pomognem sa svojim dosadašnjim profesionalnim iskustvom i poznavanjem zavičajnih tradicijskih tema. Možda je ovo posljednji trenutak, ali i prilika kako bismo mogli ovjekovječiti tradicijske vrijednosti bunjevačkih Hrvata koje je potrebno arhivirati i promovirati. Svrha svega je u tome širiti informacije javnosti, a u tome nam pomaže televizija koja, kao moderan medij, ima veću moć komunikacije i približavanja široj publici od bilo kojeg drugog sličnog medija. Ako nam ovaj projekt bude uspješan, možete nas očekivati sve češće. A to će pridonijeti i da mnoge stvari sačuvamo od zaborava. (Hrvatska riječ)

Tekst: Davor Bašić Palković