Uz prikazane fragmente dokumentarca Croatas en Tarapaca, predstavljena je i knjiga Od bure do camanchace Vjere Zlatar iz Antofagaste i Hrvoja Ostojića iz Iquiquea, koju je u hrvatskom izdanju objavio u vlastitoj nakladi prof. Jakša Zlatar. Autori su za potrebe pisanja knjige na sjeveru Čilea skupili oko tisuću fotografija Povljana

 

Hrvati su u Čile došli najvećim dijelom s otoka Brača, a baš iz Čilea imamo najviše povratnika koji žive u Splitu. Zbog odličnih veza i zahvalnosti Republici Čileu, prvoj južnoameričkoj državi koja je priznala Republiku Hrvatsku, u Splitu svake godine obilježavamo Dan Čilea.

Čileanci svoj najdraži praznik zovu još i Fiesta Patria, a slavi se sada već 202. godine čileanske neovisnosti, odnosno oslobođenja od vladavine Španjolaca. Dan Čilea je HMI Split obilježila u suradnji s Počasnim konzulatom R Čilea u Splitu i Gradskom knjižnicom Marka Marulića, u čijem se prostoru 14. rujna sve odvijalo.

split2Ovogodišnji čileanski praznik Splićani su posvetili sjeveru Čilea, pokrajini Tarapaca u kojoj je glavno središte grad Iquique, a sjetili su se i Antofagaste, još jednoga grada u Atacami, te grada prijatelja Splita.

Prikazani su inserti iz dokumentarnog filma Croatas en Tarapaca, gdje se vidi čime su se Hrvati sve bavili od prvih dolazaka sredinom 19. stoljeća. Tada su se tu naseljavali oni koji su krenuli u Kaliforniju a nisu došli do kraja puta. Naime, do tamo se putovalo oko cijele Južne Amerike, kroz Mageljanov tjesnac ili oko Rta Horn, jer je Panamski kanal bio tek kasnije iskopan, a bitno je skratio put.
Hrvati su na sjever Čilea dolazili kao Austrijanci, a radili su u salitrerama, bavili se trgovinom i ribarstvom. Rad u salitrerama je bio najteži, najlošiji i najmanje plaćen. Sjećajući se tih dana, jedan od intervjuiranih u filmu je kazao da je kao šesnaestogodišnjak u salitreri morao podizati teret od sto kilograma. Život u salitrerama, koje su bile i na danas slabo naseljenom području, organizirao je vlasnik. On je gradio kuće, dućane, školu, crkvu, kazalište i sve se njemu plaćalo i to novcem, odnosno žetonima koje je sam tiskao, a mogli su se potrošiti sam u krugu salitrere.

Vlasnici salitrera su bili i Hrvati. Salitrera Brač pripadala je Ivanu Bonačiću Sargi i Jakovu Sabioncellu, San Francisco Ivanu Vodnici, Adriatico Ivanu Goiću i braći Marinković, Dalmacia Pavlu i Luisu Mitroviću, Porvenir y Union Marcosu Cicarelliju a žetoni njihovih salitrera su se mogli razgledati na maloj izložbi priređenoj za ovu priliku.

Inserti iz filma završili su scenom horizonta na Pacifiku, kada se skuplja vlaga s oceana koja djeluje kao kišni oblaci, iz kojih zapravo kiša padne svakih 30 godina. Ta pojava se zove camanchaca.

Ta scena bila je uvod u predstavljanje knjige Od bure do camanchace, autora Vjere Zlatar iz Antofagaste i Hrvoja Ostojića iz Iquiquea, koju je u hrvatskom izdanju objavio u vlastitoj nakladi prof. Jakša Zlatar. Autori su za potrebe pisanja knjige na sjeveru Čilea skupili oko tisuću fotografija Povljana i vrijedan je dokument naše povijesti. Knjigu je predstavio prof. Zlatar, nakon čega su se nazočni nastavili družiti uz čileanska vina koja nam je priskrbio Počasni konzulat RH u Splitu.

Tekst: Branka Bezić Filipović