Već petnaestu godinu zaredom, u organizaciji Hrvatske matice iseljenika, a pod umjetničkim vodstvom kazališne redateljice iz Zagreba Nine Kleflin na otočiću Galevcu “stvara se kazalište”


Na seminaru „Stvaranje kazališta” uvijek se pokušavamo baviti hrvatskom literaturom zato što su sudionici ljudi koji žive daleko od hrvatske riječi pa ih volimo upozoriti na neke stvari koje su im manje poznate. U subotu ćemo vidjeti priču Fedora Vidasa „Konj je stao”, dvije priče Ivana Slamniga i jednu “žensku” priču,
kazala je Kleflin.

Stigli su iz različitih zemalja, sa svih krajeva svijeta. Profesori, informatičari, umirovljenici, stručnjaci za medije… Zajednička im je ljubav za kazališnu umjetnost i hrvatski jezik. U samostanskoj tišini, daleko od svjetala pozornice, gradske vreve i očiju javnosti, na otočiću Galevcu stvaraju kazalište. I tako već petnaestu godinu zaredom, u organizaciji Hrvatske matice iseljenika, a pod umjetničkim vodstvom kazališne redateljice iz Zagreba Nine Kleflin koja je za ovoljetni seminar izabrala dramatizaciju triju kratkih hrvatskih priča.

– Na seminaru „Stvaranje kazališta” uvijek se pokušavamo baviti hrvatskom literaturom zato što su sudionici ljudi koji žive daleko od hrvatske riječi pa ih volimo upozoriti na neke stvari koje su im manje poznate. Budući da se bavimo i adaptacijom proznog teksta u dramski, razgovaramo o kratkim formama i pričama, a neke od njih pretočili smo u dramsku formu i u subotu, posljednjeg dana seminara, izvest ćemo prezentaciju. Vidjet ćemo priču Fedora Vidasa „Konj je stao”, dvije priče Ivana Slamniga i jednu priču koja je manje poznata i koja se tiče samo ženskih likova, a mislim da bi mogla biti zanimljiva publici jer ovdje ima dosta žena, najavljuje redateljica Kleflin u kratkoj pauzi između dvaju prijepodnevnih predavanja kad se radi na teoretskim temama, a poslijepodne je na redu praktični dio. Prostor je, napominje, idealan, inspirativan, i dobro je što su svi na neki način zarobljenici ovog otoka.

– Ljudi se vraćaju, sami plaćaju put i boravak, a polovica ih je već bila ovdje, i to dovoljno govori o vrijednosti ovoga seminara. Matica je stipendirala trojicu polaznika, a ostali sve troškove pokrivaju sami. Neki dolaze i peti put i istinski su zaljubljenici u kazalište. Nisu avanturisti koji uludo troše svoj godišnji odmor nego ozbiljno rade, ističe Antoljak.

– Da nije bilo Hrvatske matice iseljenika, našega Ive Gregurevića i ovoga seminara, mi bismo još uvijek živjeli s posljedicama rata na duši. Oni su udarili temelje, a mi stvaramo nadgradnju pa Orašje danas ima i filmski festival i kazališni festival i gradsko kazalište. A kako u kazalištu nisu samo glumci, nego uvijek postoji i neka Katica za sve, i ja pokušavam naučiti nešto o toj teatarskoj magiji koju bih mogla primijeniti u našoj kazališnoj kući koja je tek u povojima, objašnjava novinarka Nada Konturić, koja se u županijskoj upravi bavi odnosima s javnošću. Kaže da je prezadovoljna na Školjiću, da se prvi put susreće s kazališnom pričom „ravno u glavu”, a Nina ih je toliko očarala i začarala da ni ne pomišljaju na kupanje i more.

Svi sudionici seminara „Stvaranje kazališta” imaju hrvatske korijene, hrvatski jezik im je poznat i blizak. Iako, bilo je polaznika koji nisu hrvatskoga porijekla, ali su se zainteresirali za našu kulturu i jezik, studirali je i proučavali, na što su organizatori iznimno ponosni.
(Zadarski list / Tekst: Andrina Luić)