Utemeljitelj Instituta je povjesničar, publicist i filolog dr. sc. Robert Hajszan, a proslava će se održati u mađarskome sveučilišnom središtu Sambotelu
Panonski institut iz austrijskoga Pinkovca poziva na proslavu svoje 25. obljetnice djelovanja, koja će se održati u mađarskome sveučilišnom središtu Sambotelu 8. rujna ove godine, u Martineumu u Karmelitoj ulici broj 1. Institut se afirmirao izvrsnim višejezičnim Panonskim ljetopisom, pokrenutim 1993. Ovogodišnji svezak sadrži 544 stranice, dok je cijela serija dosegnula gotovo trideset tisuća stranica na kojima su desetci renomiranih autora pisali o suvremenim temama iz kulturnoga i društvenoga života hrvatskoga naroda na panonskom tlu. Urednik serije je hrvatski povjesničar i filolog dr. Robert Hajszan, koji je u svom rodnom mjestu Pinkovcu (Austrija, Gradišće) prije četvrt stoljeća i utemeljio tu vrijednu kulturnu udrugu – Panonski institut s nakanom jačanja kulturne i nakladničke djelatnosti Hrvata na jugu Gradišća. Panonski ljetopis ima za cilj promicanje kvalitetnijega suživota i razumijevanja među srednjoeuropskim narodima srodne kulturne baštine na panonskome prostoru. Tekstovi se u Panonskom ljetopisu objavljuju na suvremenom hrvatskom književnom jeziku, na hrvatskom književnom jeziku s čakavskom osnovicom kojim se služe Hrvati u Gradišću, ali i na njemačkome, mađarskome i slovenskome jeziku. Odjel za nakladništvo Hrvatske matice iseljenika sustavno surađuje s Panonskim institutom, i u zajedničkoj objavi više knjiga.
Utemeljitelj Panonskog instituta je dr. sc. Robert Hajszan. Povjesničar, publicist i filolog Robert Hajszan (Pinkovac, Austrija, 16. VII. 1948.) dokazao se tijekom čestrdesetak godina kao pouzdan poznavatelj gradišćanskohrvtske povijesti, jezika i cjelokupne kulture te kao pisac i sveučilišni predavač.
Osnovno obrazovanje stekao je u rodnome mjestu, a gimnaziju završava u Grazu 1968. Godine 1971. diplomirao je povijest i hrvatski jezik na Pedagoškoj akademiji u Željeznu. Usavršava se na Sveučilištu u Beču, gdje je doktorirao godine 1979. disertacijom o znamenitom preporoditelju gradišćanskih Hrvata Ignacu Horvatu (Mali Borištof, 1. II. 1895 – Gornja Pulja, 22. IV. 1973), koji se svestrano zauzimao za očuvanje nacionalnog identiteta gradišćanskih Hrvata.
Profesionalnu karijeru počeo je entuzijastično sedamdesetih prošloga stoljeća kao publicist, prosvjetni i kulturni djelatnik, usredotočivši se na gradišćansko-hrvatsku problematiku unutar austrijskoga kulturnoga i društvenog prostora. Usmjerio se osamdesetih prema zavičajnim historiografskim istraživanjima u Gradišću i susjednim regijama gdje višestoljetno žive gradišćanski Hrvati u Panoniji, zaposlivši se pritom od 1994. kao sveučilišni predavač povijesti i hrvatskoga jezika na Pedagoškoj akademiji u Željeznu.
Vođen iznimnom stvaralačkom energijom, godine 1993. utemeljuje Panonski institut kao znanstveno i stručno regionalno središte koje nastoji potaknuti multidisciplinarna istraživanja panonskog višejezičnog prostora kao mjesta kvalitetnoga i održivog suživota srednjoeuropskih naroda i manjina koje višestoljetno žive na tim područjima Austrije, Mađarske, Slovenije Češke i Slovačke. Izravan rezultat toga organizacijskoga i znanstvenog pothvata je pokretanje i sustavno uređivanje višejezičnog Panonskog ljetopisa / Pannonisches Jahrbuch kao i Panonskog lista od godine 1994. Valja istaknuti kako je samo ta višejezična serijska publikacija Panonski ljetopis, za četvrt stoljeća pod budnim uredničkim okom Roberta Hajszna Panonskog dosegnula gotovo trideset tisuću stranica na kojima su desetci renomiranih autora pisali o suvremenim temama iz kulturnoga i društvenoga života hrvatskoga naroda na panonskome području.
Nadalje, nije nepoznato da je Robert Hajszan objavio više knjiga iz područja povijesti kao autor, koautor i urednik. Priređivač je mnogih školskih priručnika i udžbenika.
Uz pedagoški i znanstveni rad desetljećima je, istodobno, sudjelovao u mnogim stručnim skupovima povjesničara i jezikoslovaca u Austriji i u Mađarskoj, Sloveniji, Češkoj, Slovačkoj i Hrvatskoj – ostajući vjeran kulturološkim aspektima gradišćanske opće i kulturne povijesti te materinskog jezika gradišćanskih Hrvata u „nimškom oceanu”.
Istražuje pretežito hrvatsku povijest novoga doba u njezinu austrijskom kontekstu, iako je njegova strast zavičajna povijest gradišćanskih Hrvata još od doseljenja u Austriju prije pola tisućljeća za vrijeme Osmanlijskih prodora u središte Europe početkom 16. stoljeća. Tu činjenicu najljepše opisuje u knjizi odabranih Gradišćanskohrvatskih panonskih tema i to u studiji pod naslovom Naseljavanje hrvatskih kolonista na vlastelinstvu Novi Grad, u čijoj seoskoj trojezičnoj kronici iz 1538. poliglot Robert Hajszan Panonski pronalazi dosad nepoznate zanimljivosti koje će ga motivirati na ustrajno pisanje i sustavnu reinterpretaciju statusa kroz povijest gradišćanskih Hrvata u Austriji, uključivši i izazove suvremenoga doba pred kojima se oni nalaze. Jedan od najizazovnijih je svakako – opiranje asimilaciji!
Proučivši malo poznate dostupne izvore o gradišćanskim Hrvatima od Turskoga doba naovamo u domaćim i stranim arhivima, Hajszan ispisuje opsežno historiografsko štivo s filološkom analizom čije je stilsko obilježje u sretnom spoju znanstvene akribije s publicističkim diskursom, nastojeći da u autentičnoj arhivskoj i jezičnoj građi pronađe motive zakašnjele modernizacije gradišćanskih Hrvata – koja se počinje događati zahvaljujući stasanju školovanijih naraštaja Gradišćanaca tek od doba narodnog preporoditelja gradišćanskih Hrvata u Austriji Ignaca Horvata, naovamo.
Kako su mu historiografski i filološki radovi razasuti u recentnoj periodici i zbornicima sa stručnih skupova u Austriji, Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj – mi smo u Hrvatskoj matici iseljenika, pomno iščitavajući periodiku, zaključili kako je iznimno korisno objaviti izbor tih zapisa, feljtona, referata, refleksija kao i ostalih tekstova dr. sc. Roberta Hajszna Panonskog. Uz iskrene čestitke utemeljitelju Panonskog instituta, nadamo se kako će i ubuduće čitateljstvu priređivati zanimljive napise iz života Hrvata u Gradišću i susjednim područjima.
Tekst: Vesna Kukavica