U prisutnosti autorica, istraživačica Inštituta za slovensko izseljenstvo in migracije ZRC SAZU iz Ljubljane, otvorila ju je povjesničarka umjetnosti Ljerka Galic, voditeljica Odsjeka iseljeničke baštine HMI

U prostorima HMI 10. prosinca otvorena je izložba Ženske delovne migracije v prvi polovici 20. stoletja v Istri: Šavrinke nekoč in danes. Autorice izložbe, znanstvenice Nataša Rogelja i Špela Ledinek Lozej iz http://isim.zrc-sazu.si, progovorile su o šavrinkama i uporabi biografske metode u istraživanju ženskih radnih migracija.
Izložba je otvorena povodom održavanja okrugloga stola Hrvatska društva u Sloveniji i slovenska društva u Hrvatskoj: uključivanje mladih i vizija za budućnost koji su organizirali Hrvatska matica iseljenika u Zagrebu, Inštitut za slovensko izseljenstvo in migracije ZRC SAZU i Inštitut za narodnostna vprašanja iz Ljubljane, Društvo za razvijanje prostovoljnega dela iz Novoga Mesta i zagrebački Institut za migracije i narodnosti.

U prisutnosti autorica, istraživačica Inštituta za slovensko izseljenstvo in migracije ZRC SAZU iz Ljubljane, otvorila ju je povjesničarka umjetnosti Ljerka Galic, voditeljica Odsjeka iseljeničke baštine HMI.

Jezgru izložbe čini životna priča jedne istarske trgovkinje jajima – Marije France iz Gračišća i etnografski fotostrip njezina trgovačkoga puta. Nastao je otkrivanjem i fotografskim dokumentiranjem kružnoga trgovačkoga puta između Gračišća, sela oko Buzeta i Trsta. U prikazu Marijina životnoga i trgovačkoga puta upleteni su dijelovi intervjua s Marijom i njezinom kćerkom, izvadci iz Marijine knjige Šavrinske priče I., II. i III., kao i izvadci iz terenskog dnevnika autorica izložbe.

Osnovna značajka Istre s početka 20. stoljeća bila je gospodarska zaostalost i zakašnjela industrijalizacija, praćena s prekomorskim iseljavanjima te tjednim ili sezonskim radnim migracijama u obalne gradove. Česte promjene političkih sustava, mnogočlane obitelji, ratovi i marginalizacija većinski ruralnog, slovensko i hrvatsko govorećega stanovništva Istre, rezultiralo je siromaštvom i socijalnom nesigurnošću. U takvim okolnostima (pre)prodaja robe i proizvoda između ruralnih i urbanih područja bila je primarni izvor prihoda, ne samo pojedincima, nego i obiteljima i cijelim selima.

Putove koji su vodili iz ruralnog zaleđa u obalne gradove utrle su priče mnogih (pre)prodavača, osim sjevernoistarskih mljekarica, pekarica, slastičarica, pastira i trgovaca drvima, u istarskim su gradovima prodavali svoje proizvode i usluge i moščenički i brsečki preprodavači češnjaka, rakaljski, oprtaljski i humski lončari, kastavski graditelji i mnogi drugi.

Jedna od njih je trgovački put Savrinki, trgovkinjama jajima između središnje Istre i Trsta, iz razdoblja od kraja 19. stoljeća do sredine 20. stoljeća. Šavrinke su bile s područja između Pregarske planote i Kraškoga ruba; iz sela Kubed, Gračišće, Dol, Hrastovlje, Truške, Trsek, Bošt, Nova vas, Sveti Petar, Lopar, Marezige i Pomjan. U središnju Istru nosile su razne predmete (predu, tkaninu, sapun, kerozin, papar… ) koje su kupile u trgovinama u Trstu i za koje su im u središnjoj Istri plaćali jajima. Jaja su nosile jednom na tjedan na tržnicu u Trstu i preprodajom ponešto zaradile. Kružni put između rodnog sela, Buzeštine ili Motovunštine i Trsta trajao je tri do četiri dana, a trgovkinje su ga propješačile jednom na tjedan. U središnjoj Istri tim je ženama nadjenuto ime Šavrinke. Ljudi iz današnjeg hrvatskog dijelu istarskog poluotoka rekli su da su ih tako nazvali zato što su bile iz Šavrinije. (dšš)

Fotografije: Snježana Radoš

Doznajte više