Trinaest pripovijesti opisuju događaje koji su se odvijali u Hrvatskoj do 1987. godine te one čija se radnja odvija u Australiji, u koju je autor tada doselio. Tematika im je socijalna, iseljenička i ratna a obrađuju život u zemljama koje su, premda bitno različite, Jakopančeve dvije domovine

U Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu 22. rujna održano je svečano predstavljanja knjige „Omorina“ hrvatskoga pisca s australskom adresom Vladimira Jakopanca u nazočnosti odabrane publike i novinara. Uz voditeljicu tribine DHK-a, književnicu i kritičarku Ladu Žigo, o knjizi je nadahnuto govorila dr. sc. Željka Lovrenčić. Spisateljica i diplomatkinja Tuga Tarle svoja je zapažanja o knjizi ispreplela vještom interpretacijom proznih ulomaka iz knjige Vladimira Jakopanca, s čijom je obitelji dijelila višegodišnji život i u domovini i u Australiji. Kako se doktorica kroatologije Željka Lovrenčić, uz prevodilački rad, sustavno bavi i proučavanjem kulturoloških fenomena među hrvatskim iseljeničkim književnicima, donosimo naglaske iz njezina izlaganja na promociji knjige:
„Pročitavši knjigu Vladimira Jakopanca „Omorina“ još jednom sam se uvjerila da hrvatski književnici ili književnici hrvatskih korijena koji djeluju izvan Republike Hrvatske bilo to u Čileu, Kanadi, Njemačkoj, Argentini itd., neprestano dokazuju da pripadaju i jednoj i drugoj sredini te da jednako uspješno predstavljaju i zemlju u kojoj žive i onu iz koje potječe.
U Australiji kao takve pisce možemo istaknuti Karla Kiselija, Dragu Šaravanju, Ivanu Bačić Serdarević, i još poneke, a sada imamo prigodu upoznati još jedno hrvatsko ime koje postaje čvrsta poveznica između Hrvatske i Australije, zemlje u koju je zbog političkih ili ekonomskih razloga iselio veliki broj Hrvata.
Autor knjige koju danas predstavljamo, Vladimir Jakopanec, rodio se u Hrvatskom zagorju i odrastao u Podravini. Studirao je hrvatski i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je radio petnaestak godina, a od 1987. živi i radi u Melbourneu. Bavi se pisanjem od rane mladosti, iako nije mnogo objavljivao. Godine 1977. objavljena mu je u Zagrebu prva knjiga pjesama, pa zatim 2002. u Melbourneu druga zbirka pjesama Riječ i njene sjene, a 2013. opet u Melbourneu prvi roman U zamci Nefretitis koji je Hrvatska matica iseljenika, kao izuzetni roman predstavila na zagrebačkom Interliberu 2013. godine. Roman je bio predstavljen i u nekoliko hrvatskih gradova iste godine, kao i prethodno hrvatskoj čitateljskoj publici u Melbourneu i Sydneyju. Iste godine taj je roman objavljen je i na američkom elektronskim knjižarama Smashwords, Kobo i Scribd.
Godine 2014. na njima mu je izašla i druga knjiga u elektronskoj verziji. Radi se o 13 priča pod naslovom Omara koja je naročito na Scribdu polučila veliki uspjeh. Izdavačka kuća Redak iz Splita objavila je i tiskanu verziju Omare po naslovom OMORINA, koja je tijekom kolovoza i rujna bila predstavljena hrvatskoj čitateljskoj publici.

Zbirka pripovijesti Omorina napisana je u razdoblju od 25 godina. U njoj se izmjenjuju priče koje opisuju događaje koji su se odvijali u Hrvatskoj do 1987. godine te one čija se radnja odvija u Australiji, u koju je autor tada doselio. One su naizgled nepovezane, ali samo tako djeluju – bez obzira na raznovrsnu tematiku, njihova je snažna poveznica omorina, odnosno teško klimatsko stanje koje kod čovjeka izaziva umor i neraspoloženje. U te klimatske nepogode koje loše djeluju na ljude i čine ih razdražljivima, autor smješta svoje likove čiji su životi zapravo puni takve omare. On vješto izmjenjuje tematiku pripovijesti kojima se radnja događa naizmjence u Hrvatskoj i Australiji, povezujući i simbolički te dvije zemlje.
Tematika pripovijesti je socijalna, iseljenička, ratna; autor opisuje bračne odnose svojih likova, život u zemljama koje su, premda bitno različite njegove dvije domovine, egzistencijalne i zdravstvene probleme pojedinaca itd. Razvidno je da voli ispovjedni stil – glavni junaci pripovijesti sami pričaju svoje životne priče.
Zbirka počinje pripovijetkom Hudoletnjak u kojoj pratimo život čovjeka koji nakon suprugine smrti i odlaska u mirovinu, ne zna bi li se upustio u nove veze i započeo novi život ili ostao sam. Pisac vješto opisuje njegova duševna stanja, dvojbe i želje. U pripovijesti se nazire i socijalna pozadina. Osjeća se tjeskobno ozračje. Slične su tematike i u pripovijesti Infarkt te Omorina u kojima junaci – jedan u Australiji, a drugi u Hrvatskoj doživljavaju gotovo istu sudbinu i obojica umiru. Prvi zato jer nije želio uznemiravati obitelj i prijatelje na izletu, drugi planirano. Ali, opet nenadano.
U pripovijesti Corner Pub, čija se radnja odvija u Melbourneu, autor u prvi plan stavlja bračne odnose jednoga para naših doseljenika koji imaju probleme. Pripovijest naslovljena Incident također govori o braku, ali ovdje se radi o nježnoj i dirljivoj ljubavnoj priči dvoje staraca koje na samome kraju života okrutno razdvajaju i odvode u zasebne staračke domove. Obje su pripovijesti ujedno i prikaz australskoga društva, a Incident i oštra kritika bogate, ali nehumane sredine u kojoj je briga za čovjeka na posljednjem mjestu.
Pripovijest Leonid obrađuje emigrantsku tematiku, dok je Gavran na lomači pripovijest čija se radnja događa u Hrvatskoj u vrijeme piščeva djetinjstva, odnosno reminiscencija je na neke događaje iz vremena kad je bio dijete. Odlikuje je mračan i morbidan sadržaj. Slično je i u pripovijestima Zator i Božićna priča. Premda ima sve elemente idiličnih događaja koji se vezuju uz proslavu Božića, završava na neočekivan, tragičan način.
Da naš pisac voli nepredvidive i napete događaje, dokazuju pripovijest Taksi koja prikazuje devijantno ponašanje. Ali, i tu je završetak nepredvidiv – ovoga puta u pozitivnom smislu jer glavni junak nije tako mračan i negativan kako se ispočetka čini.
U pripovijesti Ni za tri Merlinke, autor obrađuje tematiku ženidbe na neviđeno što je bilo dosta učestalo među našim iseljenicima u vrijeme kad su u potrazi za boljim životom masovno odlazili iz zemlje. Običaji hrvatskih doseljenika u Australiju opisani su na realističan način uz određenu dozu humora.
Jedna od najdojmljivijih pripovijesti je svakako Osveta u kojoj se govori o traumatičnim događajima iz Drugoga svjetskoga rata. Nešto manje mračna je ratna priča iz vremena Domovinskog rata Virus.
Ovih trinaest pripovijesti (Vladimir Jakopanec: Omorina. Split: Redak, 2015., 229 str.) o zapravo marginalnim likovima na koje djeluju loše klimatske prilike ukazuju na životne teškoće, pogotovo ukoliko se radi o emigraciji. U njima nema optimizma. No, vješti i dotjerani stil pisanja te razvidno piščevo poznavanje i jedne i druge opisane sredine potiču na čitanje u jednome dahu. Gorčina i pesimizam se gube u napetoj radnji i iščekivanju završetka priče.
Zbog svega toga s punim pravom možemo potvrditi da je Vladimir Jakopanec još jedan u nizu uspješnih pisaca koji djeluju izvan naše zemlje, ali su čvrsta spona između svojih dviju domovina“, zaključila je dr. sc. Željka Lovrenčić, voditeljica Zbirku inozemne Croatice u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te aktualna potpredsjednica DHK-a.

Tekst: Vesna Kukavica