O knjizi „From Distant Villages” govorili su ravnatelj HMI mr. sc. Marin Knezović, književnik i povratnik iz Australije Drago Šaravanja, počasni konzul Novoga Zelanda Nikola Jelinčić i inicijator predstavljanja dr. Luka Popić

U Hrvatskoj matici iseljenika 5. studenoga predstavljena je knjiga “From Distant Villages” Stephena A. Jelicicha. O knjizi su govorili ravnatelj HMI mr. sc. Marin Knezović, književnik i povratnik iz Australije Drago Šaravanja i počasni konzul Novoga Zelanda Nikola Jelinčić. Poslije izlaganja promotora, prisutnima se obratio i dr. Luka Popić, inicijator ovog predstavljanja, pročitavši autorovo pismo. Promociju je s puno emocija vodila Mirjana Piskulić, voditeljica Matičina odjela za informiranje iseljeništva i bivša gk RH u Sydneyju.
Promociji su nazočili predstavnici Ureda predsjednika Hrvatskog sabora, Poglavarstva Grada Zagreba, Državnog ureda za Hrvate izvan RH, bivši hrvatski konzul u Novom Zelandu Branimir Lončar, povjesničar dr. Ivan Čizmić i mnogi drugi prijatelji Matice i gosti.
Autor je na Novi Zeland otišao iz Sućurja na Hvaru 1927. a ovom se knjigom, koja donosi pregled povijesti hrvatskog iseljavanja iz Dalmacije na Novi Zeland od 1858. do 1958., pridružio proslavi 150. godišnjice doseljavanja Hrvata na Novi Zeland 2008. Ovaj cijenjeni arhitekt, rođen 1923., dobitnik brojnih novozelandskih državnih i strukovnih priznanja, građu za knjigu – fotografije, pisma, dokumente i razgovore sa iseljenicima – predano je skupljao 6 desetljeća. Knjiga je ilustrirana brojnim starim fotografijama i opremljena korisnim indeksom imena.
Stoljeće novozelandsko – hrvatskih kulturnih dodira Jelicich, na više od 300 stranica, opisuje kroz povijest naraštaja Dalmatinaca, koji ondje žive i stvaraju. Knjiga “From Distant Villages”, koju je objavio Pharos Publications Limited u Aucklandu 2008., podijeljena je u 118 poglavlja. U prva četiri autor upoznaje čitatelja sa zemljopisnim i povijesnim okvirom područja naseljavanja, dolaskom prvih hrvatskih iseljenika 1858. godine i opisom mukotrpnog rada i života kopača kauri-smole. Potom predstavlja istaknute iseljenike koji su postigli uspjehe u područjima svojega djelovanja, a nekima od njih posvećuje i cijela poglavlja. Jedno je posvećeno i Novozelanđaninu Josephu Gordonu Coatesu, političaru aktivnom između dvaju ratova, koji je osobito cijenio Hrvate i često ih u javnosti branio od nepravednih optužaba. U četirima poglavljima opisao je djelovanje Katoličke crkve među hrvatskim iseljenicima i probleme prije osnivanja Hrvatske katoličke misije u Aucklandu 1904. godine. Najzanimljiviji su Jelicichevi iscrpni opisi osnivanja iseljeničkih društava, te političkih kretanja, među iseljenicima.
Iako knjige o Hrvatima na Novom Zelandu nisu brojne, slijedeće ne treba nipošto zaobići: onu Većeslava Holjevca (Hrvati izvan domovine), Andrije Trlina (Now Respected, Once Despised: Yugoslavs in New Zealand), Ivana Čizmića (Iz Dalmacije u Novi Zeland), te u novije vrijeme don Ante Klarića (Povijest Hrvatske katoličke misije u Aucklandu), Velimira Urlića (Makarski Primorci u Novom Zelandu do 1914.) i Branke Bezić Filipović (Susreti svjetova: Hrvatska – Novi Zeland). Usto, objavljeno i nekoliko stručnih i publicističkih radova (Segedin, Tarle, Crkvenčić, Vrbančić, Nola i dr.). Spomenimo i pripovijetke ili romane s tematikom iz života hrvatskih iseljenika na Novom Zelandu Amelije Batistich i Floridea Vele, ali i pjesme pučkog pjesnika Ante Kosovića. O arhitektu Stephenu A. Jelicichu Smiljana Šunde pisala je u Iseljeničkom zborniku Hrvatske matice iseljenika 2009., a imala ga je prigodu i intervjuirati, početkom 1977. godine u Aucklandu. Tema je i tada bila: povijest novozelandskih iseljenika iz Hrvatske.
Od svih hrvatskih zajednica svijeta, novozelandsku je zacijelo najteže pratiti i istraživati. Mnogo je razloga, a udaljenost od domovine tek jedan od njih. O njoj se u Hrvatskoj nije mnogo pisalo. Tek su rijetki pojedinci potkraj 19. i prvih desetljeća 20. st. slali svoje dopise u domaće novine, tiskane uglavnom u Splitu i Zadru. Može se bez pretjerivanja reći kako je Jelicich napravio golemi i važni posao, istražujući podatke o brojnim hrvatskim iseljenicima na Novom Zelandu, osobito onima Sjevernog otoka. Ovako značajno djelo zacijelo zaslužuje hrvatski prijevod, kako bi se povijesnom pričom o Hrvatima u Novom Zelandu mogli upoznati i ponositi i oni u domovini.

Tekst: Diana Šimurina-Šoufek; Fotografije: Hrvoje Salopek