O pjesnikinji i njenom lirskom opusu govorila je v.d. ravnateljica Hrvatske matice iseljenika, urednica časopisa Makedonski glas Milena Georgievska, moderatorica priredbe i povjesničar i književnik prof. Đuro Vidmarović, član UO HMI

U Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu je 19. rujna, u organizaciji Vijeća makedonske nacionalne manjine Grada Zagreba i Matice, predstavljena najnovija zbirka hrvatsko – makedonske pjesnikinje Ljerke Toth Naumove.

U nazočnosti brojne publike i gostiju, čelnika Vijeća i članova Zajednice Makedonaca u RH, predstavnika Veleposlanstva Republike Makedonije u RH, dopredsjednice Društva hrvatskih književnika i kolega, pjesnika iz iseljeništva predstavljena je nagrađena pjesnička zbirka “Zarodiš na povikuvanje”/Pozivanje začetka. Pratila ju je projekcija dokumentarnoga filma o životu pjesnikinje Danice Ručigaj Makedonske radiotelevizije. Autorica filma Snovi ne zaspivaat/Snovi ne mogu zaspati je Katica Trajkovska a režiser Mišo Roganović.

Dobitnica Tot Naumova je Nagradu Danica Ručigaj, koju dodjeljuje DPM-a/Društvoto na pisatelite na Makedonija za najbolju pjesničku zbirku, i koja joj je dodijeljena za predstavljanu zbirku, u izdanju Bata Presa iz Skopja i s pogovorima makedonskoga književnika Мihaila Rеnđоva i recenzentice i pjesnikinje Marine Мijakovske, primila u svibnju ove godine u Skopju. Nagrada nosi ime makedonske pjesnikinje tragično preminule u 29. godini života u skopskom potresu 1963. Danica Ručigaj objavila je samo dvije zbirke pjesama, no doživjele su veliki uspjeh.

Ljerka Toth Naumova magistrica je ekonomskih znanosti i autorica 50 znanstvenih radova iz područja ekonomije. Autorica je i 15 pjesničkih zbirki na makedonskom i hrvatskom jeziku, članica Društva pisaca Маkedonije i Društva hrvatskih književnika te aktivna članica Zajednice Hrvata u Republici Makedoniji. Usto, glavna je i odgovorna urednica glasila Hrvatska riječ Zajednice. Dugogodišnja je članica Upravnog odbora Direkcije za kulturu i umjetnost grada Skopja i sudjeluje u organizaciji kulturne manifestacije Skopsko ljeto. Pjesme su joj prevedene na više svjetskih jezika, a svoju je poeziju predstavljala na književnim manifestacijama na Siciliji, u Grčkoj, Makedoniji i Hrvatskoj.

Njeni dodiri s iseljeništvom manifestiraju se, među inim, sudjelovanjem na Rešetaračkim susretima pjesnika, na kojima je sudjelovala i ove godine, i Susretima književnika hrvatskih manjina s književnicima u RH u Rovinju, a dugogodišnja suradnja s Maticom novinarskim prilozima na portalu i u časopisu Matica. Kao graditeljici i čuvarica mosta između domicilnih i iseljenih građana Republike Hrvatske i Republike Makedonije, prigodom svečanog obilježavanja 20. godišnjice osnivanja ZHRM-a u Skopju, HMI joj je za iznimni doprinos radu Zajednice na očuvanju, razvijanju i promicanju hrvatske kulture uručila Zahvalnicu. Ova višestruko nagrađivana autorica živi i radi u Skopju, a njezino stvaralaštvo je zastupljeno u više panoramskih I antologijskih predstavljanja suvremene makedonske poezije.

O pjesnikinji i njenom lirskom opusu govorila je v.d. ravnateljica Hrvatske matice iseljenika Mirjana Ana-Maria Piskulić, urednica časopisa Makedonski glas Milena Georgievska i povjesničar i književnik prof. Đuro Vidmarović, član UO HMI. Stihove pjesama, uz pjesnikinju Naumovu, interpretirala je povjesničarka umjetnosti Ljerka Galic, rukovoditeljica Matičina odsjeka iseljeničke baštine. Autorica je govorila stihove na makedonskome, a Galic na hrvatskome jeziku.

O umjetničkim radovima kanadsko-makedonskog slikara Dubravka Naumova, koje ilustriraju i krasopisom ispisani stihovi njegove majke, govorila je kustosica, povjesničarka umjetnosti i pjesnikinja Violeta Kalić, koja njegov umjetnički rast, u Makedoniji i inozemstvu, prati već više od desetljeća. Moderatorica priredbe bila je Milena Georgievska.

Uz brojne prijatelje, ljubitelje pjesničke riječi i sunarodnjake iz obje domovine, Ljerka Toth Naumova se u emotivnom govoru zahvalila organizatorima i svima koji su sudjelovali u realizaciji ovoga, ne samo pjesničkoga, već prijateljskoga susreta.

– Uporno, prostirući prostirku moje radoznalosti na lice ceste života, moja sjećanja na slavonsku ravnicu rodnoga kraja samo su sjećanja koja ostaju u prošlosti. Da, već sam naučila da se sjećam. A sjećanje je isto kao susret, Ništa živ čovjek ne može izgubiti što mu jedno proljeće ne bi moglo povratiti. Mislim, kada sam krenula putem, treba ga nastaviti kakve god bile okolnosti, kazala je na rastanku pjesnikinja Naumova. Nama ostaje samo da čekamo i vidimo kuda će je put odvesti. U iduću zbirku stihova sigurno.

Tekst: Diana Šimurina-Šoufek; Fotografije: Snježana Radoš