Daruvarčanin Novakovich živi u Montrealu, gdje podučava kreativno pisanje na Sveučilištu Concordia. Dosad je objavio roman »April Fool’s Day«, tri zbirke kratkih priča »Yolk, Salvation and Other Disasters«, »Infidelities: Stories of War« i »Lust«, dvije zbirke autobiografskih crtica »Apricots from Chernobyl«, »Plum Brandy: Croatian Journey«, te dva priručnika za umijeće pisanja »Writing Fiction Step by Step« i »Fiction Writer’s Workshop«. Dobitnik je brojnih nagrada, a djela je objavio u gotovo svim vodećim američkim književnim časopisima

S književnikom Josipom Novakovichem, jednim od predstavnika hrvatske kulturne scene u Londonu, razgovarali smo o položaju domaćih pisaca, njihovoj vidljivosti u inozemstvu te iskustvima sa stranom publikom i izdavačima.

Što mislite o položaju domaćeg autora u Hrvatskoj? Možemo li očekivati neko poboljšanje u smislu domaće produkcije, nagrada, stipendija?
– Evo, skoro svi prorokuju pad i smrt književnosti, a budući da kod nas sve kasni, bit će još uspona. Zbog permanentne krize i epidemije bijede EU u koju ulazimo otprilike kao križanac između Grčke i Portugala, ne očekujem ništa od državnih resursa, stipendija itd. Ali zbog vrlo burnih promjena i energije, mi imamo puno priča i one su te koje će nas držati i spasiti, a ne državni proračuni.

Koliko će se pozitivan tretman domaćih autora u Hrvatskoj odraziti na njihov plasman u inozemstvu? Kako se, u vašem slučaju, dogodio prvi prijevod i objava nekog vašeg naslova na stranom jeziku?
– Kod mene je problem obrnut. Kada sam odrastao u Hrvatskoj kao nekomunistički pripadnik religiozne manjine (protestant, baptist) imao sam dojam da bi mi bilo lakše postati cirkuski akrobat nego pisac. Mislio sam da je uloga pisca rezervirana za komuniste ili za staroburžujske frfljajuće tipove. I namjeravao sam postati kardiolog, ali sam otišao u SAD gdje sam pao pod utjecaj naivnog optimizma – svi mogu sve, samo treba vjerovati i bit će… i tada sam počeo pisati na engleskom jeziku moje mladosti, Jimija Hendrixa, emigracije, prve ljubavi itd.
– Sa 20 sam otišao u SAD, a ozbiljno sam počeo pisati sa 30. Moje knjige su prevedene na hrvatski, tako da je moj problem obrnut: kako moje priče prirodno i ležerno čitati na hrvatskom, a ne na izmučenim prijevodima. A sada malo o pozitivnom tretmanu autora u Hrvatskoj. Mislim da se i toga može naći, ali da kultura čitanja opada tako brzo da je teško izboriti se za čitatelje i tu nitko, ni predsjednik, ni vlada, ni Bog, ništa ne mogu. Možda jedino Bill Gates i Zuckerberg mogu pomoći. Budući da film još dobro kotira i ljudi vole šarenu fantaziju, možda se možemo držati za skute filmske industrije pa će nas vani čitati, ali ne preporučujem da se prostituiramo za Hollywood i Bollywood. Bit će kako bude.

Kakva su vaša iskustva s izdavačima s engleskog govornog područja ( GB, SAD, Australija, Novi Zeland itd.)? Zapažate li neku osobitu razliku u odnosu na europske izdavače? Što za vas znači uspjeh vaše knjige na engleskom jeziku?
– A što znači? Evo, prije nekoliko godina sjedio sam u autobusu u New Yorku i jedna žena je čitala časopis, The Sun, i to baš moju priču, ‘White Mustache’. Rekao sam da mi je drago da pričamo, a da ona i ne zna da pričamo. Nije razumjela o čemu govorim pa sam joj objasnio, bio je to lijep susret. Što se europskih izdavača tiče, najbolje iskustvo imao sam u Španjolskoj, gdje su me lijepo dočekali, intervjuirali za 25 novina i TV i radio postaja, provozali malo, ali me, nažalost, nisu odveli na Barcinu utakmicu. Dakle, nisam još uspio u životu. No što znači uspjeti u životu? Možda lijepa i lagana smrt. OK, neću sada biti morbidan. A što to znači u Americi? Kada sam dobivao odlične kritike u New York Times Book Reviewu i živio u New Yorku je li me pozvalo Hrvatsko veleposlanstvo? Jasno da nije. Samo ih je zanimao Šuker, filmaši itd. Dakle, mene više muči kako stvari stoje u Hrvatskoj nego vani. No ne optužujem ih. I ja bih radije pogledao jednu dobru tekmu nego slušao nekog mucavog starca koji govori šest jezika, a možda nijedan dovoljno dobro, pa čak ni materinji. A što to znači u Americi? Ne znam. Evo, postajem Kanađanin. Glavno je da napišemo par stranica koje će na neki način probuditi i stresti ili intrigirati nekolicinu čitatelja, kao da smo u društvu bliskih i prepričavamo naše priče na nov način pa nam je svima zanimljiv. Ciljam na ta izvorna iskustva pripovjedača i slušatelja, kada se postiže jedna vrsta svjesne intime, a što se događa na svjetskoj sceni, nije red na meni da vjerujem da imam bilo kakav utjecaj.

Opširnije

Novakovich je rođen u Daruvaru 1956., a danas živi u Montrealu, gdje podučava kreativno pisanje na Sveučilištu Concordia. Dosad je objavio roman »April Fool’s Day«, tri zbirke kratkih priča »Yolk, Salvation and Other Disasters«, »Infidelities: Stories of War« i »Lust«, dvije zbirke autobiografskih crtica »Apricots from Chernobyl«, »Plum Brandy: Croatian Journey«, te dva priručnika za umijeće pisanja »Writing Fiction Step by Step« i »Fiction Writer’s Workshop«. Dobitnik je brojnih nagrada, a djela je objavio u gotovo svim vodećim američkim književnim časopisima

Tekst: Ana Bunčić