Jubilej Sigetske bitke i junaštva Nikole Šubića Zrinskoga potaknuo je stotinjak priredbi u Hrvatskoj i Mađarskoj, počevši od 7. rujna u Szigetvaru/Sigetu gdje se održava središnja svečanost u nazočnosti hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, mađarskoga predsjednika Janosa Adera i zamjenika predsjednika turske vlade Veysi Kaynak

Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora proglasio je 2016. Godinom Nikole Šubića Zrinskog. Inicijativu je pokrenula Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Međimurska županija, kojoj su se s istovjetnim elanom odazvali predstavnici političkih, kulturnih i znanstvenih institucija Republike Mađarske. Nikola Šubić Zrinski istaknuta je figura hrvatske povijesti koja simbolizira hrabrost i požrtvovnost našega naroda, čega se s ponosom prisjećaju i Hrvati i Mađari prigodom 450. jubileja herojske obrane Sigeta od Osmanlija te obljetnice njegove junačke pogibije u Sigetskoj bitci.

Zrinski stječe europsku slavu sredinom 16. stoljeća kada je od uništenja spasio vojsku kralja Ferdinanda Habsburgovca u bitci s Turcima pod Peštom (1542.). Zbog trajne turske opasnosti, a braneći Međimurje i Hrvatsku, Nikola je izgrađivao obrambeni sustav na Muri. Kralj Ferdinand imenuje Zrinskoga u svibnju 1563. glavnim zapovjednikom Mađarske južno od Dunava. Zaustavivši 1566. godine u srcu Europe moćnu vojsku osvajača Sulejmana I., ušao je u svjetsku povijest jer taj čin na panonskome tlu biva prijelomni za zapadnu kulturu i civilizaciju, promijenivši tok povijesti u tome kritičnom trenutku drugog tisućljeća. Zbog svoje hrabrosti i časne smrti u obrani Europe od turskih osvajača, čin Nikole Šubića Zrinskog izazvao je divljenje i u umjetničkim djelima. Prije točno 365 godina u Beču je njegov praunuk hrvatski ban Nikola VII. Zrinski objavio djelo Adriai tengernek Syrenaia, pisano mađarskim jezikom, koje sadrži više lirskih pjesama i spjev o opsadi te padu utvrde Siget, a u kojem je slavio smrt pradjeda Nikole IV. Zrinskoga. Danas se to djelo smatra jednim od najboljih djela mađarske barokne književnosti. Desetak godina kasnije njegov brat Petar Zrinski prepjevao je to djelo na hrvatski Adrijanskoga mora Sirena.

Jubilej prijelomne Sigetske bitke potaknuo je stotinjak priredbi u obje zemlje, počevši od današnjega dana 7. rujna u Szigetvaru/Sigetu gdje se održava središnja svečanost u nazočnosti hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, mađarskoga predsjednika Janosa Adera i zamjenika predsjednika turske vlade Veysi Kaynak. Siget / Szigetvar, grad u jugozapadnom dijelu Mađarske u blizini hrvatske granice, poznat je kao mjesto Sigetskoga boja, kao i mjesto junačke pogibije Nikole Šubića Zrinskog te smrti znamenitog turskog sultana Sulejmana Veličanstvenog. Visoki pokrovitelji svečanosti Grabar-Kitarović, Ader i Kaynak stižu tijekom prijepodneva na tvrđavu Siget gdje će, nakon intoniranja triju himni – hrvatske, mađarske i turske, otkriti spomenik Nikoli Šubiću Zrinskom i položiti vijence. Sulejman Veličanstveni u Sigetu je umro prirodnom smrću u svom šatoru, a njegova službena grobnica nalazi se u Istanbulu. Srce mu je pak navodno odvojeno i pokopano u tajnoj grobnici na brežuljku ponad Sigeta, za kojom intenzivno tragaju arheolozi. Na tom brežuljku danas se nalazi Park mađarsko-turskog prijateljstva u kojem će državnici Ader i Grabar-Kitarović zajedno sa zamjenikom predsjednika turske vlade odati počast braniteljima Sigeta polaganjem vijenaca ispred spomenika hrvatskom knezu i turskom sultanu. Park je otvoren 1994., povodom 500. obljetnice rođenja Sulejmana I., a na golemim bistama dvojice vojskovođa piše mađarskim jezikom Zrinyi Miklos (na fotografiji).

Velikan hrvatske povijesti koji je pao junačkom smrću pokopan je u obiteljskoj grobnici Zrinskih u pavlinskom samostanu u Svetoj Jeleni kod Čakovca.

Ističemo kako će predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović nakon obilježavanja velikog jubileja Nikole Šubića Zrinskoga posjetiti hrvatsku zajednicu u Pečuhu i mađarsku u Karancu, u baranjskoj općini Kneževi Vinogradi.

U organizaciji hrvatskog Ministarstva kulture, naših diplomatsko-konzularnih predstavništava u RM te hrvatske zajednice iz Mađarske ondje slijedi za dva dana tj. 9. rujna, bogat program Hrvatskog dana u čijim će prigodnim kulturnim programima sudjelovati Međimurska županija, gradovi Čakovec, Koprivnica i Slatina te Hrvati iz cijele Mađarske, kao i drugi umjetnici iz Republike Hrvatske od glazbenika do dramskih umjetnika. Istoga dana u Pečuhu je zatim priređen susret župana pograničnih županija povezanih s obitelji Zrinski na temu Kulturni turizam, nematerijalna kulturna baština – brand Zrinskih, s ciljem učinkovitije kulturne razmjene koja bi motivirala susjedstvo na razvoj kontinentalnoga turizma. Ostale umjetničke priredbe, skupovi i promocije, glazbena baština i cjelokupno suvremeno stvaralaštvo – koje zrcali višestoljetna prožimanja kultura – održavat će se diljem Srednje Europe tijekom dolazeće jeseni.

Drugo tisućljeće na tlu Srednje Europe obilježile su kulturne veze Hrvata i Mađara – od Marulića do Krleže i naših suvremenika. Drava i Mura nikada nas nisu razdvajale, već spajale i upućivale jedne na druge. Hrvatska manjina u Mađarskoj uzorno se razvija u 21. stoljeću, a mađarska u Hrvatskoj recipročno ima sve uvjete za afirmaciju svog nasljeđa.

Amerikanci se diče svojim Alamom, Škoti svojim Braveheartom, Englezi izmišljenim Robinom Hoodom, a mi Hrvati svoje junake ne poznajemo. Časne iznimke su udruge koje njeguju junačku baštinu u Međimurju, što zorno svjedoči izložba Navik on živi… – 15 godina povijesne postrojbe Zrinske garde iz Čakovca. Veseli nas stoga aktualni pothvat varaždinskoga pisca Alena Sambolca čiji je roman posvećen hrvatskome Leonidu Nikoli Šubiću Zrinskom pod naslovom Bitka, koju je proljetos objavila Matica hrvatska. Mladima su potrebni junaci za identifikaciju i izgradnju vlastitoga života na pozitivnim vrijednostima. Sličnom pobudom, Mary Helen Stefaniak, rođena Amerikanka, u jedan dio svoga književnog stvaralaštva unosi iskustva nekoliko generacija Hrvata u Americi podrijetlom s panonskoga tla gdje se, kako kaže, svaki čas mijenja naziv države. To nimalo ne čudi uzme li se u obzir obiteljska priča njezina oca – pomurskoga Hrvata rođenog na mitskome rubu Panonije gdje se u 16. stoljeću odigrala junačka obrana Sigeta od Osmanlija – koja čini jezgru romana The Turk and My Mother/Turčin i moja majka (2005.), a koja je neraskidivo vezana uz prekooceanski put koji su njezini preci prevalili kako bi iz rodnoga Novog Sela na granici Hrvatske i Mađarske stigli kao pečalbari u američki Milwaukee. Riječ je o seobama koje su navijestile moderne migracije iz Srednje Europe u Novi svijet. Podsjećamo, književnik i leksikograf Pavao Ritter Vitezović, tvorac slavne povijesne Karte cjelokupnoga Hrvatskoga Kraljevstva, to razdoblje u svome spjevu naziva Dva stoljeća ucviljene Hrvatske (1703.), opisujući borbe s Osmanlijama na području Vojne krajine u 16. i 17. st.

Obljetničkim prisjećanjem na slojevite veze umjetničkih djela, od opere do tekstova u Hrvatskoj i Mađarskoj, nedvojbeno se podiže svijest o Zrinskima kao trajnom nadahnuću hrvatske i europske znanosti, kulture i umjetnosti. Tek ćemo vidjeti kako će stručnjaci suvremenijim narativima interpretirati teme vezane uz bansku obitelj Zrinskih tijekom dolazećih mjeseci među našim dvjema kulturnim i umjetničkim elitama u Zagrebu i Pečuhu, gdje se u listopadu održava Međunarodni kroatistički skup posvećen sigetskome junaku.

Ulomci iz Opere Ivana pl. Zajca Nikola Šubić Zrinski

Tekst: Vesna Kukavica