Predgovor na hrvatskom standardnom jeziku je napisala prof. Marija Lackić, i sama podrijetlom iz Lupaka, dok je pogovor napisao predsjednik Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj Slobodan Gera
U jesen prošle godine svjetlo dana ugledala je druga zbirka lirskih pjesama Milje Šere „Karaševsko ogledalo vrišti / Floarea mea de cireș“. Pjesnička Zbirka lupačkog autora izdana je u izdavačkoj kući Pro Marketing, a pripremu za tisak i troškove tiskanja je osiguralo Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj. Zbirka sadrži sto pjesama na hrvatskome jeziku, odnosno lupačkom mjesnom govoru i sto pjesama na rumunjskom književnom jeziku. Milja Šera je svoje pjesme pisao kao izvorni govornik i dobar poznavatelj lupačkog mjesnog govora, stoga ova pjesnička zbirka pruža dobar uvid u lupački idiom i uvelike doprinosi njegovoj zaštiti i očuvanju. Arhaičnost lupačkog govora možemo otkriti u gotovo svim pjesmama, kao i u naglascima riječi. U pjesnikov leksik vremenom su se neminovno uvukli neki nepoželjni srbizmi i neke rumunjske riječi, što nikoga ne bi trebalo čuditi ako se uzima u obzirda je autor živio u blizini Srbije i okružen većinskim, rumunjskom narodom.
Šerine pjesme nemaju naslova, već samo oznaku rednog broja u arapskom brojevnom sustavu. Najčešće korištena rima je unakrsna, a pjesnik uglavnom povezuje svaki drugi stih kitica zbog posebnog efekta i ritmu pjesmi. Predgovor na hrvatskom standardnom jeziku je napisala prof. Marija Lackić, i sama podrijetlom iz Lupaka, dok je pogovor napisao predsjednik Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj Slobodan Gera. Zbirka pjesama „Floarea mea de cireș”/odnosno „Karaševsko ogledalo vrišti” dolazi 24 godine nakon prve zbirke pjesama lupačkog pjesnika „Pogleni, Bože, na naše slze”, izdane 1996. godine u Zagrebu u Nakladnom zavodu Matice hrvatske. Podsjetimo čitatelje da su predgovor i pogovor toj prvoj zbirci pjesama lupačkog stihotvorca napisali Marija Novak, odnosno Vladimir Horvat, a financijska sredstva za izdavanje knjige prikupljena su velikodušnošću sponzora popularne emisije „Kolo sreće”.
Milja Šera rođen je u Lupaku 24. srpnja 1955. Osnovnu školu do desetog razreda pohađao je u Lupaku. Pohađa prvi i drugi razred sSrednje škole u rodnom Lupaku, a sa 17 godina zapošljava se u kinu u Ričici. Pohađa Tehničko- stručnu školu za kino – operatera u Bukureštu, od svibnja do listopada 1973. godine. Vraća se u Ričicu i dugo godina radi kao kino – operater u kinu Cultural. Jedno je vrijeme obnašao dužnost tehničkog kontrolora u Ričici, na filmskim trakama od 16 mm, do 1974. godine. Iste 1974. godine otvara se Dacia, najveće kino u ovom dijelu, i Milja Šera počinje ondje raditi. Radio je do 1988. kad se vraća u kino Cultural kao šef kino kabine do 1999. kad odlazi u prijevremenu mirovinu zbog zdravstvenih tegoba. Živi cijeli život u rodnom Lupaku i ponekad u obližnjoj Ričici.. Stihovi Šerinih prelijepih pjesama više su od poezije, vrelo su starih karaševskih običaja, hvalospjev ljepoti života na selu i veličanje svega što je Bog stvorio. (http://www.zhr-ucr.ro/)
Tekst: Ivan Dobra