Voditeljica splitske podružnice HMI Branka Bezić Filipović došla je na poziv Gustava Abdelmaleka Luetica, predsjednika Argentinsko-hrvatske gospodarske komore iz Rosarija, a u obilasku argentinskih Hrvata u Cordobi, Buenos Airesu, Quitilipi i Cacu pridružio im se i Joza Vrljičak, direktor Studije Croatice

Naša gošća sletjela je u Buenos Aires 8. svibnja, pa smo je moja supruga Adriana Smajić i ja dočekali u zračnoj luci i odmah odvezli u Rosario, grad udaljen od Buenos Airesa oko 300 km i nalazi se u pokrajini Santa Fe. Morali smo požuriti jer se toga dana otvarao Međunarodni sajam prehrane, najveći u Argentini, na kojem je ove godine sudjelovalo 8 argentinskih pokrajina i 5 stranih zemalja.
Branka Bezić Filipović došla je iz Splita na poziv Gustava Abdelmaleka Luetica, predsjednika Argentinsko-hrvatske gospodarske komore iz Rosarija. Trebala je sudjelovati na sajmu i izvidjeti mogućnosti dolaska Gospodarske komore Dalmacije, te pozvati Hrvate iz Argentine na nadolazeći gospodarski sastanak koji će se održati u Splitu 2. i 3. rujna.
Branka je inače voditeljica splitske podružnice Hrvatske matice iseljenika. Nakon sajma, njena je namjera bila dijelom obići neke hrvatske zajednice u Argentini i dogovoriti buduće programe. Neke od tih zajednica poznavala je otprije, jer je ovo bio njen treći posjet Argentini, a željela je upoznati i neke nove. Budući smo i nas dvoje, Gustavo i ja, imali istu želju, pratili smo Branku na njenom putu i pomogli joj povezati se s nekim ljudima koje do tada nije poznavala.
Hrvatska zajednica me nedavno izabrala da budem, uz Vjeru Bulat, član Savjeta za Hrvate izvan domovine pri Vladi RH. Ovo mi je bila prilika popričati s ljudima o njihovim potrebama i nadama, i pripremiti se tako što bolje za sastanak krajem kolovoza u Zagrebu.
Kada je 11. svibnja završio sajam u Rosariju, Branka, Gustavo i ja krenuli smo u Cordobu, prvo u gradić Villa Carlos Paz, poznato turističko središte. Gradić je smješten 30 km od grada Cordobe na brežuljcima uz jezero. Tamo smo bili smješteni u hotelu Meson de la Montana u vlasništvu Antonia Delica, gospodarstvenika hrvatskog podrijetla iz okolice Splita. On je u svom hotelu još 2005. godine bio ugostio Branku na njenoj turneji po Argentini s veteranima Hajduka.
Idućeg dana, u nedjelju, trebali smo se naći s hrvatskom zajednicom u Hrvatskom domu u Cordobi. Dom je osnovan 1956. godine i smješten je u rezidencijalnoj četvrti Cerro de las Rosas. Predsjednica doma je Mirjana Cavic. Pod njenim vodstvom, upravni odbor se odlučio na preuređenje prostora, koji je postao premalen za potrebe članova. Bilo je planirano svečano otvorenje u bliskoj budućnosti, što se malo ubrzalo najavljenim dolaskom gošće iz Splita i njenih pratilaca.
Više od dvjesto osoba bilo je na ručku, koji je započeo govorom predsjednice Mirjane Cavic i dobrodošlicom gostima iz Splita, Buenos Airesa i Rosarija. Slijedili su nastupi folklornog Kola Velebit, zbora djece Male škole –kolita, te na kraju mlade i nadarene sopranistice Grete Ciklic.
Ovom vrlo emotivnom sastanku bili su nazočni počasni konzul RH Nikola Nakić i znameniti kardiokirurg dr. Oscar Bauk. Dan je protekao u srdačnom druženju domaćina i gostiju, koje su tijekom poslijepodneva primili u svojoj kući Mirjana Cavic i Jure Lovrincevic. Dan se završio druženjem u domu Silvane Ferlin i Ive Sprljana u gradiću Villa Carlos Paz, gdje su nam se pridružili i supružnici Delic koji su nam pružili gostoprimstvo u svom hotelu.
Idućeg dana, na povratku u Buenos Aires, kratko smo se zadržali u Rosariju. Prvo, željeli smo se oprostiti od Brankine ljubazne domaćice u tom gradu, Juanite Luetic. Drugo, trebali smo se sastati s Ricardom Diabom, predsjednikom Društva gospodarstvenika Rosarija. Njegov je član i Argentinsko hrvatska gospodarska komora, kojoj je Društvo osiguralo ured u svojoj zgradi u centru grada, čije će se otvorenje prirediti u najskorije vrijeme.
Po dolasku u Buenos Aires, Branku su dočekali i osigurali joj smještaj njeni dragi Splićani, Vjera Bulat i Arsen Petrošić.
U srijedu, 15. svibnja, moja supruga Adriana i ja, pratili smo Branku u San Antonio de Areco, mjesto udaljeno 115 km od Buenos Airesa, poznato kao kolijevka tradicije. To je staro naselje gauča smješteno uz rijeku Areco. Tu su nastanjeni i Hrvati čiji su prvi dolasci zabilježeni još prije stotinjak godina, najviše s otoka Hvara i Brača i splitske okolice. Odmah po dolasku smo se uputili na radio Origen Areco na intervju s vlasnikom, dr. Gabrielom Eterovicem za njegovu emisiju „Hrvatska-zemlja naših djedova“. Intervju koji je, u trajanju od pola sata, vođen na španjolskom jeziku može se u cijelosti poslušati na kanalu Studije Croatice na Youtube.com.
Nakon gostovanja na radiju, razgledali smo grad u pratnji članova hrvatske zajednice i posjetili farmu Ricarda Guiraldesa koja je pretvorena u muzej gauča. Guiraldes je bio pisac i autor romana Don Segundo Sombra, jednog od triju argentinska romana posvećena gaučima. Posjetili smo i mali pogon i muzej za izradu srebrnih predmeta koju tradicionalno drži obitelj Draghi, koja se za par mjeseci sprema posjetiti Split.
Idućeg dana Branka i Gustavo su posjetili Veleposlanstvo RH u Buenos Airesu i upoznali veleposlanika Željka Belaja i njegovu suradnicu Dušku Paravić. Nakon toga su otišli vidjeti Hrvatski trg koji je smješten u blizini veleposlanstva.
Iste večeri bio je dogovoren sastanak s hrvatskom zajednicom u, od Buenos Airesa 95 km udaljenom mjestu Zarate, gdje smo se Gustavo i ja uputili s Brankom. Zajednica Zarate- Campana je posljednjih godina pokazala vrlo živu aktivnost a njeni članovi su mahom s otoka srednje Dalmacije ili iz splitskog zaleđa. Sastanak je bio upriličen u velikoj kući Roberta Marticha a gostima je dobrodošlicu zaželio predsjednik Hrvatskog centra Zarate- Campana Ivan Ostoja.
U petak, 17. svibnja Branka se našla s članicama ženske klape Valovi a dala je i intervju Stelli Hubmayer za njen radio sat Croacias Totales. Navečer je za Branku bilo upriličeno primanje u Hrvatsko argentinskom kulturnom klubu. Nazočnima se obratio predsjednik kluba ing. Davorin Poric i dao riječ Branki, koja je govorila o aktivnostima Hrvatske matice iseljenika i podružnice Split. Slijedila su pitanja iz publike koja je za ovu temu bila veoma zainteresirana.
Na kraju je Branka dala intervjue za dva radio programa, onog kojeg pod nazivom „Hrvatska danas“ vodi Jozo Ivkovic i drugog kojeg pod nazivom „Hrvatska u mom srcu“ vodi Jure Papac.
U subotu smo automobilom, Branka, Gustavo i ja, krenuli na put u 1200 km udaljenu pokrajinu Chaco. Cilj su nam bila mjesta Quitilipi i Presidencia Saenz Pena, u kojima je najveća koncentracija Hrvata u toj pokrajini ali i u sjevernoj Argentini. Bilo je vrlo kasno kada smo došli u Quitilipi, u kuću naših ljubaznih domaćina Mirte Slavich i njenog supruga Oscara Alvareza.
Idućeg dana smo se uputili na sastanak s Hrvatima u 23 km udaljenom mjestu Presidencia Saenz Pena. Primljeni smo u prostorijama Društva za preradu drva, gdje nas je dočekalo oko četrdesetak Hrvata, većinom rođenih na tom području. Među njima se našlo i pet gospođa koje su se rodile u Hrvatskoj i došle živjeti u Chaco tridesetih godina prošloga stoljeća.
Nazočnima se obratila prof. Estefania Plantic Varela, poznata kao Beba, koja je nositeljica brojnih aktivnosti u tom mjestu. Osnivačica je Kulturnog centra, voditeljica radio sata i predavačica hrvatskog jezika. Poslije sam govorio ja, pa Gustavo i na kraju Branka.
Druženje s Hrvatima je nastavljeno u jednom restoranu u vlasništvu Hrvata, gdje se tražila stolica više. Moram istaknuti da je naš dolazak u Chaco izazvao puno emocija, jer zbog velike udaljenosti od Buenos Airesa posjete Hrvatima u ovom kraju Argentine nisu česta pojava.
Tog poslijepodneva smo otišli i na glavni trg gdje je postavljena ploča s 385 prezimena hrvatskih doseljenika, ne samo u Saenz Pena nego i u okolna mjesta poput Tres Isletas, Campo Largo, La Matanza, Bajo Hondo Grande, General Pinedo, Colonia Jose Marmol, Juan J. Castelli, Campo Grande, Bajo Hondo Chico, Villa Angela y San Bernardo, Colonia La Mascota, Concepcion del Bermejo, Pampa del Indio, La Tambora, Margarita Belen, Hermoso Campo, Las Brenas, Colonia La Chiquita y Pampa del Infierno. Skrenut ću pažnju na naziv posljednjeg mjesta. Pampa del Infierno/Paklena polja, a to je zbog velikih vrućina karakterističnih za to područje. Osim ploče na glavnom trgu, u mjestu postoji i Šetalište Republike Hrvatske. Na njemu je spomenik Gospi od Međugorja, a mjesto je ukrašeno i hrvatskim grbom i natpisima. Šetalište je svečano otvoreno 12. svibnja 2001. godine kada je u posjet došlo važno izaslanstvo iz Buenos Airesa. Nastavili smo se družiti s Hrvatima u kući Bebe Plantic, gdje su bili i njeni sinovi liječnici, Mario i Cristian. Po povratku u Quitilipi posjetili smo i trg, gdje se nalazi slična ploča, na kojoj su imena hrvatskih iseljenika iz tog mjesta i okolnih poput Leguas, Campo Feldman, Pampa del Indio, La Tambora, Bajo Hondo Chico y Grande i La Matanza. Većina Hrvata je došla na to područje uzgajati i brati pamuk. Idućega dana nas je čekao dugi put povratka u Buenos Aires. Na putu smo se zaustavili u Resistenciji, glavnom gradu Chaca. Tamo nas je dočekao Jorge Monaco Skunca, predsjednik Društva Hrvata Chaca i dopredsjednik Juan Antonio Budalic, te njegova kći Melina. Ovo društvo nastalo je kao ogranak Kulturnog centra Chaca, kojeg je osnovala Beba Plantic. Društvo je 2005. godine napravilo mali Hrvatski trg na najvažnijoj gradskoj prometnici i imaju veliku volju za radom, u čemu ćemo im svi u okviru svojih mogućnosti pomoći.
Povratak u Buenos Aires je, kao i dolazak u Chaco, bio iscrpljujući ali bili smo zadovoljni obavljenim poslom i toplim prijemom, ne samo u Chacu, nego i u drugim krajevima Argentine. Kroz manje od dva tjedna prošli smo oko 6.000 km i umorni, ali zadovoljni zaključili smo da bi ovakvu avanturu trebalo napraviti i u drugim dijelovima velike i velikodušne Argentine. 

Tekst: Joza Vrljičak