Ove godine organizator i domaćin, u osobi dr. Franje Pajrića, za temu je uzeo lik i djelo jezikoslovca, pjesnika, filozofa i astronoma Mate Meršića Miloradića (1850.-1928.)
U Koljnofu, sijelu Hrvata u Gradišću, na krajnjem sjeverozapadu Mađarske, održani su od 8. do 11. studenoga tradicionalni, četvrti po redu, Koljnofski susreti. Ove godine organizator i domaćin, u osobi dr. Franje Pajrića, za temu je uzeo lik i djelo jezikoslovca, pjesnika, filozofa i astronoma Mate Meršića Miloradića (1850.-1928.). 
Njegove neprijeporne zasluge u pomicanju težišta živoga hrvatstva na gradišćanski jezik, uvođenjem naziva „Gradišće“ (1921.), riješile su pitanje održanja entitetskog jedinstva četiriju hrvatskih ogranaka (austrijski, zapadnomađarski, slovački i moravski) raspolućenih podjelom državnih teritorija Austro-Ugarske Monarhije nakon Prvoga svjetskog rata. O Matinu opusu, poglavito pjesništvu, kao i o njegovu karakteru, tematska predavanja održali su akademik Nikola Benčić i prof. dr. sc. Alojz Jembrih.
U dvodnevnoj raspravi poglede na Miloradićevo djelo iznijeli su i gosti iz Hrvatske, književnici, pjesnici i znanstvenici, članovi Društva hrvatskih književnika: Nenad Piskač, Mile Pešorda, Josip Palada, Marko Gregur i Igor Šipić, te nakladnik Zoran Bošković iz Splita, dok su s gradišćanske strane to učinili Petar Tyran, Herbert Gasstner, Jurica Čenar, Timea Horvat i drugi gosti skupa.
Ponesen diskusijama, istodobno problematizirajući ideju „Koljnofski književni susreti – jučer, danas, sutra“, domaćin je ponudio, a skup prihvatio prijedlog za ustanovljenjem Nagrade Mate Meršić Miloradić za najbolje književno djelo na temu Hrvata u Gradišću. Prvi put bit će dodijeljena već na 5. Književnim susretima, 7.-10. studenoga 2013.
Sudionici susreta prigodno su posjetili mjesto Plajgor (mađarski Ólmod), gdje je na rodnoj kući Mate Meršića Miloradića otkrivena spomen-ploča. S ushitom su razgledali i njegovu skulpturu, djelo slavnog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića.
Kako je već uobičajeno, domaćin susreta priredio je i druge posjete hrvatskim selima Burgenlanda (Ratištrof, Mali Borištof), zapadnomađarskog Gradišća (Bizonja) i Slovačke (Hrvatski Jandrof, Devinsko Staro Selo, Hrvatski grob), gdje čelne funkcije lokalne samouprave obnašaju Hrvati. U Devinskom Novom Selu, od oko 16 000 stanovnika, živi još svega oko 300 Hrvata. U Hrvatskom Grobu, pak, još je poraznija situacija: od oko 3 800 stanovnika, svega ih se 31 izjašnjava Hrvatom. Do Prvoga svjetskog rata, u tom selu, učešće Hrvata u ukupnom broju stanovnika iznosilo je 90%. Župnika Hrvata tu nije već punih 150 godina. 
Gosti su u Devinskom Novom Selu posjetili Muzej hrvatske kulture, sa stalnim postavom izložbe Hrvati u Slovačkoj (Chorváti na Slovinsku). Koljnof je, pak, za njih priredio bogati dramsko-folklorni program koji se odvijao u šarolikosti zvuka i odjeće tamburaških i plesnih ansambala, ženske klape te dramske grupe, koja je na daskama izvela šaljivi igrokaz u jednom činu „Supa ali kakova…?“ Istodobno, puk Koljnofa imao je prigodu ponovno čuti riječi u pohvalu knjige eseja i reportažnih priloga Petroviško pero, autorice Timee Horvat, te se nadahuti stihovima hrvatskih pjesnika Nenada Piskača i Božice Brkan, čije su dijalektalne zbirke pjesama, Bu do kaj i Pevcov korak (kajkavski osebušek za eu), afirmativno predstavili Alojz Jembrih i Marko Gregur.
Tekst: Igor Šipić