Rječnik Agostine Piccoli i Antonia Sammartina „Dizionario dell’idioma croato – molisano di Montemitro / Rječnik moliškohrvatskoga govora Mundimitra“ srećom je trajno dostupan s obiljem natuknica koje se sastoje od same riječi zabilježene među moliškim Hrvatima u drugoj polovici 20. stoljeća, njezine fonetske transkripcije, gramatičke odrednice, morfološkoga dijela, definicije na talijanskom i na hrvatskome jeziku, primjerâ i drugih važnih napomena
Upravo je stigla tužna vijest iz Molisea. U 60. godini života iznenada je preminuo istaknuti kulturni djelatnik i etablirani hrvatsko-talijanski publicist Antonio Sammartino (Mundimitar/Montemitro, Italija, 15. VI. 1961. – Mundimitar/Montemitro, Italija 21. XI. 2021.). Antonio je bio čestit čovjek, veliki hrvatski i talijanski patriot, brižni otac i plodni kulturni djelatnik. Iza njega ostaju među moliškim Hrvatima u Italiji kapitalna leksikološka djela kao što su: Dizionario dell’idioma croato-molisano di Montemitro / Rječnik moliškohrvatskoga govora Mundimitra (suautor s Agostinom Piccoli), Montemitro – Zagreb 2000; te Grammatica della lingua croato-molisana / Gramatika moliškohrvatskoga jezika, Montemitro – Zagreb 2004. Upravo je Antonio zaslužan za tiskanje te leksikološke riznice s one bane mora, klasificirane kao hrvatski idiom iz kruga štokavsko-ikavskih govora s elementima čakavštine, kojeg su izbjegli Hrvati donijeli sredinom drugog tisućljeća u talijansku pokrajinu Molise. Od desetak naselja u kojima se govorilo hrvatski danas se hrvatski može čuti samo u Mundimitru i Kruču, upozoravao je za života Antonio. Podsjetimo, Rječnik Agostine Piccoli i Antonia Sammartina „Dizionario dell’idioma croato – molisano di Montemitro / Rječnik moliškohrvatskoga govora Mundimitra“ srećom je trajno dostupan s obiljem natuknica koje se sastoje od same riječi zabilježene među moliškim Hrvatima u drugoj polovici 20. stoljeća, njezine fonetske transkripcije, gramatičke odrednice, morfološkoga dijela, definicije na talijanskom i na hrvatskome jeziku, primjerâ i drugih važnih napomena. Čitajući tekst na hrvatskom i talijanskom jeziku, kojeg prati cjeloviti znanstveni aparat, s dubokim pijetetom i ganućem prisjećamo se života i djela Antonija Sammartina, kojem dugujemo neizmjernu zahvalnost za sve što je učinio za hrvatsko kulturno i jezično nasljeđe u dijaspori te razna suvremena hrvatska kulturna postignuća u Italiji.
Kulturni djelatnik Antonio Sammartino dokazao se zadnjih trideset godina kao jedan od najistaknutijih moliških Hrvata. Rodio se i školovao u Moliseu u radišnoj moliško-hrvatskoj obitelji, zalažući se od ranoga djetinjstva za što bolji status moliško-hrvatske zajednice u Italiji. U razdoblju od 2004. do 2010. godine Antonio Sammartino bio je počasni konzul Republike Hrvatske u pokrajini Molise, zagovarajući međudržavnu kulturnu i obrazovnu razmjenu. Obnašao je dužnost dopredsjednika Saveza hrvatskih zajednica u Italiji (SHZ), koji okuplja predstavnike zajednica Hrvata u Italiji. Bio je utemeljitelj i predsjednik Saveza moliškohrvatskih kulturnih udruga, koji okuplja organizacije iz sva tri hrvatska mjesta u Moliseu (Kruč/Acquaviva Collecroce, Mundimitar i Filič/San Felice del Molise). Sjećamo ga se i kao agilnog organizatora mnoštva stručnih skupova, promocija, glazbeno-scenskih priredbi, izložbi i inih kulturnih manifestacija s manjinskom tematikom. Višedesetljetni je suradnik Hrvatske matice iseljenika, objavljujući zapise u svim Matičinim serijskim publikacijama od Glasnika Foruma hrvatskih manjina do časopisa Matica i Matičina godišnjaka Hrvatskog iseljeničkog zbornika. Spomenimo i ostale Antonijeve čitane radove među kojima su: Sime do simena / Sjeme od sjemena, Montemitro 2006. te Kako se zove… / Come si chiama…, Montemitro 2008.
Kao dobar čovjek eruditske naobrazbe surađuje s talijanskim i hrvatskim institucijama u okviru skrbi za očuvanje moliško-hrvatske baštine, jezika i kulture, koristeći ta iskustva u daljnjoj afirmaciji raznolikih manjinskih skupina na srednjoeuropskome tlu i svih njihovih organizacija u Italiji i u inozemstvu (Austrija, Mađarska, Slovačka, i dr.).
Predsjednik je i osnivač Zaklade „Agostina Piccoli”, koja ima za cilj očuvanje moliškohrvatskog jezika i tradicije. U okviru te renomirane zaklade Antonio Sammartino je tiskao knjige i periodičnike o manjinskim postignućima u svim granama ljudske djelatnosti s posebnim naglaskom na kulturnom stvaralaštvu moliških Hrvata, te je redovito objavljivao izabrana književna i leksikografska te etno-kulinarska djela na moliškohrvatskom idiomu. Autor je brojnih radova usredotočenih na moliško-hrvatsku zajednicu razasutih u periodici. Bio je predsjednik žirija Zaklade „Agostina Piccoli” natječaja za književna ostvarenja, te je uredio više zbirki pjesama koje su pristigle na natječaj. Urednik je i izdanja najrazličitijeg žanra koja kao temu imaju izazove moliško-hrvatske zajednice.
Organizator je niza konferencija i autor izložbi koje je priređivao u Italiji, Hrvatskoj, Austriji, Slovačkoj, Mađarskoj i Poljskoj među kojima izdvajamo: međunarodni jezični skup „Riča živa”, Mundimitar 2000; multimedijalna izložba „Riče oš sviče”, Molise-Austrija 2001; etnografska izložba „Kako se nosahu riče”, Mundimitar 2001; kongres i izložba „Hrvati drugog doba”, Zagreb – Molise 2002.).
U razdoblju od 2004. do 2010. godine bio je počasni konzul RH u pokrajini Molise, zagovarajući međudržavnu kulturnu i obrazovnu razmjenu. Antonio Sammartino bio je cijenjeni član Društva hrvatskih književnika.
Tekst: Vesna Kukavica
