Na znanstvenom skupu u Splitu istaknuto je da je Meštrović dao golem doprinos razvoju hrvatskoga nacionalnog identiteta, ali i da njegovo djelo još nije dovoljno istraženo te je potrebno da ga novi naraštaji revaloriziraju
Na znanstvenom skupu u Splitu kojim je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti obilježila 130. obljetnicu rođenja hrvatskog kipara Ivana Meštrovića istaknuto je da je Meštrović dao golem doprinos razvoju hrvatskoga nacionalnog identiteta, ali i da njegovo djelo još nije dovoljno istraženo te je potrebno da ga novi naraštaji revaloriziraju.
Ravnatelj Muzeja Ivana Meštrovića Andro Krstulović Opara upozorio je da postoje poteškoće za upravljanje baštinom i ostavštinom Ivana Meštrovića te da je u Hrvatskoj potreban novi opći ugovor za prevladavanje tih poteškoća. Dokument Darovnice iz 1952. godine kojim Meštrović daruje niz svojih djela Hrvatskoj, ima nedostataka jer je nastao u drukčijim političkim okolnostima no što su sadašnje – rekao je Krstulović Opara.
– Djelo Ivana Meštrovića postalo je simbol hrvatskog naroda i nacionalnog identiteta i ono znači jako mnogo za međunarodnu afirmaciju i prepoznatljivost Hrvatske i sada, 22 godine nakon međunarodnog priznanja naše države – istaknuo je otvarajući skup predsjednik HAZU, akademik Zvonko Kusić.
Po njegovim riječima simpozij je važan za revalorizaciju Meštrovića kako bi se njegova djela prenijela na nove generacije. Podsjetio je da Meštrovićev opus sadrži više od dvije tisuće skulptura, izdvojivši kao najvažnije za očuvanje hrvatskoga identiteta »Povijest Hrvata« i »Zdenac života« te spomenike Josipu Jurju Strossmayeru, Nikoli Tesli i Ruđeru Boškoviću u Zagrebu, kao i one Grguru Ninskom i Marku Maruliću u Splitu.
Meštrovićeva je genijalnost, naglasio je, došla do izražaja već u njegovoj 22. godini kada je stvorio »Zdenac života«. Meštrovićevo djelovanje i život bili su kompleksni, neizravno je sudjelovao i u politici, ali mu je ta uloga često štetila u percepciji njega kao umjetnika.
Akademik Tonko Maroević istaknuo je da je Meštrovićev status često bio upitan zbog karaktera njegova rada, odnosno političke komponente zbog čega je »često plaćao dug raznim koncesijama vremena monarhije« pa je, po Maroeviću, dio Meštrovićevih spomenika »možda i prenaglašen u javnoj svijesti«. »Mislim da je povijest umjetnosti još uvijek dužna Meštroviću premda je o njemu dosta napisano, ali čini mi se da svaka generacija ima pravo na svojeg Meštrovića« – rekao je Maroević.
Po njegovu tumačenju, Meštrovićev europski odjek »nastao je na krilima politike, ali na tim krilima je i izgorio«. S druge strane treba razumjeti Meštrovićevu obvezu da ima svoj put i da bude kompleksan te je stvarao djela koja žele uznemiriti i koja nose nešto trajno pa su stoga »paradoksalno vitalna«. »Meštrovićev vjerski sinkretizam daje novi zamah njegovim djelima i čini ih teže čitljivim«. Danas, s vremenskim odmakom, na Meštrovića u miru možemo gledati kao na nešto što pripada »ideji dugog trajanja« i možemo ga gledati »u štafeti velikana« – istaknuo je Maroević.
Na pitanje novinara kako komentira Meštrovićevu komunikaciju s Josipom Brozom Titom, akademik Maroević podsjetio je na svojedobni Meštrovićev susret na Brijunuma s Titom. »Na tom susretu Meštrović je postavio određene uvjete, znači govorio je s pozicije stanovite snage i stanovitog autoriteta« – kazao je Maroević dodajući kako je druženje s politikom katkada Meštroviću koristilo, a katkada štetilo.
Na znanstvenom skupu u Splitu sudjelovalo je desetak stručnjaka koji se bave istraživanjem Meštrovića i njegova djela. Tako su tema izlaganja Josipa Vrandečića »Politička i ideološka razdoblja Ivana Meštrovića«, izlaganje Ive Šimata Banova nosi naslov »Pristup kiparstvu Ivana Meštrovića«, a Sandi Bulimbašić svoje je izlaganje posvetila Meštrovićevoj ulozi i djelovanju u Društvu hrvatskih umjetnika »Medulić«.
Tema izlaganja Dragice Hammer Tomić je Meštrovićev odnosu prema Bosni i muslimanima, Irene Kraševac Meštrovićevu prinosu Zagrebu, Dalibora Prančevića Meštrovićevim nacrtima za vratnice katedrale Sv. Patrika u New Yorku, a izlaganje Zorane Jurić Šabić nosi naslov »Meštrović i Carl Milles – nositelji moderne na rubovima Europe«.
(Novi list)