Knjiga je podijeljena na pet tematskih poglavlja: 1. Hrvati u Amerikama, 2. Hrvati u svjetskim zbivanjima, 3. Hrvati profesori i znanstvenici u Europi, 4. Hrvati u Beču i Monarhiji, 5. Hrvati u Rimu i Italiji
U petak, 26. veljače u 19:00 sati predstavlja se u zagrebačkom Centru za kulturu i informacije Maksimir knjiga Mije Korade Istraživači novih obzorja (2015).
U petodijelnoj knjizi biografskih, historiografskih, etnografskih i kulturno-povijesnih studija obrađene su životne sudbine, postignuća, znanstveni i književni opusi te utjecaji poznatih i nepoznatih hrvatskih intelektualaca u inozemstvu za njihova višestoljetna sudjelovanja u važnim svjetskim zbivanjima.
Riječ je o znanstvenicima, profesorima, misionarima, istraživačima, književnicima, diplomatima i drugim intelektualcima koji su djelovali i živjeli kako na europskom, tako i na drugim kontinentima, a čiji je rad dosad u većini slučajeva bio bolje proučen i obrađen u stranoj, nego u domaćoj povijesno-stručnoj literaturi.
»Knjiga je podijeljena na pet tematskih poglavlja koje obuhvaćaju pet skupina hrvatskih djelatnika u svijetu: 1. Hrvati u Amerikama, 2. Hrvati u svjetskim zbivanjima, 3. Hrvati profesori i znanstvenici u Europi, 4. Hrvati u Beču i Monarhiji, 5. Hrvati u Rimu i Italiji.
U prvom je poglavlju obrađen vrlo opširno buran život i mjerenja na Amazoni matematičara i astronoma Ignacija Szentmartonyja, osobito njegova uloga u kartografiji i istraživanju Amazone. Još jedan Hrvat, Franjo Haller, sudjeluje u španjolskoj ekspediciji koja putuje u isto vrijeme također prema amazonskom području. Opisan je potom rad misionara Nikole Sušića kod Mojos Indijanaca u današnjoj Boliviji, te Luke Bakranina i Ivana Urbana koji su bili povezani s misijama. Nakon toga slijedi prikaz proslave 250. obljetnice Ferdinanda Konšćaka u Ensenadi u Meksiku te je objašnjeno zašto je tamo slavljen kao osnivač Donje Kalifornije. Kratki prikazi istraživačkog i misionarskog djelovanja dvojice Rattkaya (u Meksiku i Indiji) završavaju poglavlje. Na kraju su opisana trojica hrvatskih misionara koji djeluju među iseljenicima u SAD-u, Josip Kundek u 19. stoljeću te Enrico Bontempo i Mihovil Gattin početkom 20. stoljeća.
Za drugi tematski blok o Hrvatima u svjetskim zbivanjima odabrani su Stjepan Drenoczy koji u Moskvi sudjeluje u pokušaju sjedinjenja pravoslavnih s Rimom te misije i poslanstva Aleksandra Komulovića u zemljama pod Osmanlijama i u organizaciji otpora osmanlijskoj sili. Prikazana je zatim polemika Stjepana Gradića o tadašnjem glasovitom moralnom sporu (probabilizmu) i djela Josipa Marinovića o armenskoj povijesti i crkvi koja su u 18. st. izazvala veliku polemiku. Na temelju novih izvora iz bečkih arhiva istražena je diplomatska djelatnost na Istoku tvorca hrvatske himne Antuna Mihanovića. Poglavlje završava tekstom o djelovanju Konavljanina Ivana Fiorovića među radnicima, malim čistačima cipela i ostalim proletarijatom u Bejrutu u drugoj polovici 19. stoljeća«.
Poglavlje o hrvatskim profesorima filozofije u Austrijskoj Monarhiji u 18. stoljeću obuhvaća desetak osoba i njihovih djela te se propituje njihovo značenje i uloga u razvoju znanosti u tom dijelu Europe. Tu su prije svega Josip Zanchi i Gradišćanac Mihael Lipšić, koji su donijeli moderne znanosti u Monarhiju, zatim Augustin Michelazzi, F. Staindl. J. Gall i drugi. Zasebno se opisuju autori rukopisnih spisa iz filozofije, Leonard Bagni i Nikola Laurenčić, a osobito do danas nepoznato djelo o astronomiji Mihovila Lipšića.
Četvrto poglavlje sadrži osam priloga o Hrvatima u Beču i Monarhiji. Opisuje se školovanje Jurja Križanića u Grazu, alegorijska i politička literatura dvorskog agenta Josipa Keresturija iz Štrigove te plodan odjek (tj. izdanja djela) dubrovačkih latinskih pjesnika Rajmunda Kunića, Brne Zamanje i drugih u Austriji, Njemačkoj i Poljskoj. Prema jednom odlomku iz Bečkih pisama leksikografa i književnika Josipa Voltića mogu se vidjeti veze i utjecaji bečkih i hrvatskih intelektualaca krajem 18. stoljeća. Istraživanje gradišćanskih isusovaca i utjecaj njihova djelovanja i pisanih djela u hrvatskoj kulturi i prosvjeti te nova teološka disciplina u djelima plodnog teološkog i povijesnog pisca Gradišćanca Mihe Horvata, zaokružuju temu o hrvatskim intelektualcima iz Gradišća. Zasebne su teme doprinos liječenju i razvoju medicinske znanosti u hrvatskih isusovaca te veze između Trnavskog i Zagrebačkog sveučilišta u 17. i 18. stoljeću.
Djelatnost Hrvata u Rimu i Italiji otvaraju hrvatski penitencijari ili ispovjednici u bazilici sv. Petra u Rimu, od kojih se mnogi ističu književnim i kulturnim radom, a zatim utjecaj rimskog isusovačkog kolegija u filozofskoj i znanstvenoj izobrazbi Dubrovčana. Opisuju se potom dubrovački latinski pjesnici koji djeluju u Rimu i Napulju (Lukarević, Rogačić, Mondegaj), a zasebice filozofski i odgojni barokni spjev Euthymia Bene Rogačića. Ovo poglavlje završavaju detalji iz osobnog života Ruđera Boškovića (uzdržavanje uz pomoć hrvatskog zavoda sv. Jeronima) te skupine mladih Dubrovčana koji kod dolaska u Rim opisuju svoje obiteljske i osobne prilike«.
Autor, Mijo Korade rođen je 1947. u Delkovcu, općina Lobor, Hrvatsko zagorje. U Zagrebu je diplomirao filozofiju i teologiju te stekao doktorat iz crkvene povijesti na Sveučilištu Gregoriana u Rimu 1988. Od 1981. do 1984. radi na Povijesnom institutu Družbe Isusove u Rimu (Institutum historicum S. I.), a na Filozofsko-teološkom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu radi kao profesor u dvama navratima: od 1980. do 1981. te od 1988. do 1991. Jedan je od osnivača i prvi voditelj Hrvatskoga povijesnog instituta u Beču, u razdoblju od 1990. do 1992.
Suradnik je Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu te predavač na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Obnovio je te od 1982. do 1988. uređivao povijesni zbornik Vrela i prinosi. Priredio je drugi i treći svezak knjige Isusovci i hrvatski narod istaknutoga hrvatskog crkvenog povjesničara Miroslava Vanina. Objavio je niz znanstvenih radova iz crkvene i kulturne povijesti te monografije La »Missione illirico-dalmata« dei gesuiti (1852–1900), Zagreb 1989; Hrvatski isusovci – misionari, Zagreb 1991. Uz Miru Aleksić i Jerka Matoša suautor je knjige Jesuits and Croatian Culture, Zagreb 1992), a s Mirjanom Polić-Bobić napisaoje knjigu Paragvajska pisma. Priredio je za tisak i knjigu Ivan Rattkay. Izvješća iz Tarahumare (Zagreb 1998).
Kao autor ili suautor ostvario je nekoliko kulturno-povijesnih izložbi, među kojima se ističe zagrebačka izložba »Isusovačka baština u Hrvata: u povodu 450. obljetnice osnutka Družbe Isusove i 500. obljetnice rođenja Ignacija Loyole«, održana u Muzejskome prostoru od prosinca 1992. do ožujka 1993.
(MH)