Predavanje urednika Žive zajednice u Duisburgu

5 min čitanja

Predavanje Domovina, Crkva – povijest hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj /Heimat Kirche – Die Geschichte der kroatischen katholischen Missionen in Deutschland održano je u dvorani Katholische Familienbildungsstätte, a prisutne je uime organizatora pozdravio voditelj odjela za političku izobrazbu na Pučkom učilištu u Duisburgu i predsjednik Saveza Hrvata Duisburga Josip Šošić 

Domovina, Crkva – povijest hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj /Heimat Kirche – Die Geschichte der kroatischen katholischen Missionen in Deutschland naziv je predavanja koje je u utorak, 17. ožujka u dvorani Katholische Familienbildungsstätte u Duisburgu na njemačkom jeziku održao dr. Adolf Polegubić, glavni urednik “Žive zajednice” iz Frankfurta na Majni.
Predavanje je organizirano u sklopu manifestacije 36. Duisburger Akzente, ovaj put posvećene temi domovine www.duisburger-akzente.de. Sve je na početku uime organizatora pozdravio voditelj odjela za političku izobrazbu na Pučkom učilištu u Duisburgu i predsjednik Saveza Hrvata Duisburga Josip Šošić.
U iscrpnom predavanju dr. Polegubić je iznio povijesne i statističke podatke o Hrvatima u Njemačkoj. Bilo je riječi o početku organiziranog hrvatskog dušobrižništva te o osnivanju hrvatskih misija i zajednica u Njemačkoj, u kojima Hrvati katolici uz duhovnu dimenziju nalaze i kutak domovine. U predavanju se ističe važnost Hrvatskoga dušobrižničkog ureda u Njemačkoj i njegovih brojnih aktivnosti, s osvrtom na mjesečnik hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj „Živa zajednica”, koji u izdanju toga Ureda u Frankfurtu na Majni izlazi već 37 godina.
Tu su i smjernice Katoličke Crkve u Njemačkoj glede pastorala zajednica drugih materinskih jezika u Njemačkoj, među kojima su i hrvatske, te smjernicama pojedinih njemačkih (nad)biskupija. U završnom dijelu predavanja govori se o perspektivi dušobrižništva među Hrvatima katolicima u Njemačkoj u budućnosti.

-Kad je u pitanju otvaranje nove perspektive, valja posebno istaknuti mlade Hrvatice i Hrvate u Njemačkoj drugog i trećeg naraštaja koji su se uspješno integrirali u sredinu u kojoj žive i djeluju. Jedan od učinkovitijih pristupa integraciji svakako je djelovanje kroz izobrazbu. To su posebno shvatili mladi Hrvati i Hrvatice u Njemačkoj, koji se školuju na prestižnim učilištima, postižu izuzetne rezultate, te svojom zauzetošću u literaturi, glumi, glazbi, umjetnosti i drugim važnim granama pokazuju primjer kako se uspješno živi integracija u njemačkom životnom i stvaralačkom ozračju, a koji uz hrvatski izvrsno govore njemački i druge svjetske jezike. To je prigoda da hrvatsko okružje u Njemačkoj preko svojih mlađih članova postane poveznica između hrvatske kulture prema njemačkoj kulturi, a onda i prema svijetu. Tako ono izvorno hrvatsko neće izgubiti svoju vrijednost, a bit će usmjereno puno šire, prepoznatljivije u njemačkom društvu i Crkvi. Oni za Hrvatsku neće biti izgubljeni, dapače oni na razne načine doprinose hrvatskom priključenju europskim tijekovima. Njihova imena i prezimena svjedoče o njihovim hrvatskim vjerskim i nacionalnim korijenima. Ima li išta jačega od korijena? Korijeni uvijek pronađu put do života. Od velike je važnosti da domovina i domovinska Crkva učinkovitije pronađu način kako u odnosu prema Hrvatima izvan domovine djelovati u novim okolnostima, koje su već uvelike započele. Od domovine i domovinske Crkve se s pravom očekuje da pronađu ključ djelovanja s tim novim naraštajima, a onda će se zasigurno otvoriti i nove perspektive, kazao je dr. Polegubić podsjetivši kako je ulazak Hrvatske u Europsku uniju, a i nerješavanje gospodarskih problema u domovini, potaknuo novi val iseljavanja, a to i hrvatsko dušobrižništvo u Njemačkoj stavlja pred nov i ozbiljan izazov.
-Prava je šteta što se naši znanstvenici nisu sustavno bavili tematikom hrvatskog iseljeništva i što nemamo barem nekoliko znanstvenih studija o Hrvatima u Njemačkoj. Bilo je prijedloga u tom smislu da to uradi jedan znanstveni insititut iz Hrvatske zajedno s jednim znanstvenim institutom u Njemačkoj. To istraživanje bi se moglo aktualizirati svakih desetak godina. Na žalost, više od samog razmišljanja nije se napravilo, a sada drugi pišu disertacije i članke o nama i ne prikazuju nas baš u objektivnom svjetlu, zaključio je dr. Polegubić.
(A.P.)

Podijeli ovaj članak
Skip to content