U Pučkom otvorenom učilištu u Imotskom održana je dvodnevna manifestacija „DANI IMOTSKIH ISELJENIKA“, u suorganizaciji udruge „Imotska krajina“ i Hrvatske matice iseljenika podružnice Split.
U Pučkom otvorenom učilištu u Imotskom – prozaičnog naziva „Grad na gori“, održana je 14. i 15. studenog 2024. godine dvodnevna manifestacija naziva „DANI IMOTSKIH ISELJENIKA“, u suorganizaciji udruge „Imotska krajina“ i Hrvatske matice iseljenika podružnice Split.
Imotska krajina, kao dio Dalmatinske zagore iz koje se kontinuirano emigriralo uslijed gospodarskih izazova i političkih progona, sociološki je i demografski fenomen konstatirali su sudionici manifestacije; jer su njezini raseljeni sinovi i kćeri snažno i nadalje, ponosno i identitetski navezani s prostorom iz kojeg su proistekli. Povijesne okolnosti, statistički trendovi, mogućnosti gospodarskih ulaganja, kao i izazovi ali i prednosti života povratnika, činili su ovu manifestaciju, sadržajno i tematski vrlo životnom, sveobuhvatnom, te uvijek aktualnom; pogotovo i u kontekstu današnjih globalnih migracija.
Dvodnevna manifestacija „DANI IMOTSKIH ISELJENIKA“ koja je prema riječima organizatora za cilj imala okupiti i povezati iseljenike, stanovništvo Imotske krajine uz obol stručnjaka i statističkih komparacija, prvenstveno je detektirala povijesne elemente koji su utjecali na kontinuirano emigriranje iz ovog kraja, ali i prisutni trend iseljenika koji su odlučili izabrati Hrvatsku kao novi dom, upravo kroz primjere uspješnih integriranja.
Prvi dan manifestacije započeo je predstavljanjem knjige profesora Srećka Župića „Opojni miris Brunovih karanfila“, koji je riječju i prozaično oslikao odrastanje i (su)život s Brunom Bušićem i njegovim prezimenjakom Zvonkom Bušićem Taikom. Primjer njihove životne inspiriranosti Domovinom i žrtve koju su podnijeli, i danas je simbol oživotvorenja sna o Hrvatskoj. Na predstavljanju su motivirani inspirativnom temom, uz autora, govorili novinari Josip Jović i Mladen Vuković.

Drugog dana manifestacije, održana je interaktivna panel rasprava naziva „Iseljenici – jučer, danas i sutra – Naša veza za budućnost“ na kojoj su sudjelovali Branimir Leko, voditelj Zavičajnog muzeja Imotski, Ante Ćaleta voditelj Hrvatske Matice iseljenika podružnice Split i Ante Bilić, stomatolog i povratnik iz iseljeništva koji je dugi niz godina živio i radio u Kanadi i odnedavno se vratio u Hrvatsku.
Kao uvod u samu raspravu, prikazan je kratki dokumentarni film „Živjeti u Imotskom“ iz produkcije sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Film slikovito govori o sociološkom pojmu „gastarbajtera“ ali učestaloj praksi toga vremena, odlaska na rad u Zapadnu Njemačku na „gradilište – Baustelle”). Skupina mještana (muškaraca) iz Ričica (mjesta u planinskom dijelu Imotske krajine), u nepostojanju adekvatne infrastrukture, sami kada dođu na godišnji odmor „vlastitim rukama i osnovnim alatom“ probijaju kameni seoski put prema Imotskom iz svog zaseoka Lažete. „Paradoksalno, svjesni da bez puta života i posla nema, izbijajući kamen i tražeći bolju budućnost, odlaze istim tim putem u bijeli svijet jer u njihovom selu u to vrijeme kruha nema“.
Ovaj realistični prikaz surovosti života, oproštaja čitavog mjesta s „gastarbajterima“ kroz poruku filma, nije ostavio ravnodušnom publiku, sudionike i njihove goste.
No vremena se ipak mijenjaju, reći će dr. Ante Bilić koji je svoj radni vijek kao stomatolog proveo u Torontu te se prije pola godine vratio živjeti u Hrvatsku, točnije u Svetu Nedelju pokraj Zagreba. Rodom Imoćanin, Studenčanin, odmah je komentirao dokumentarac „Živjeti u Imotskom“ koji je uzburkao emocije: „Ja sam ovaj film živio, moja je rodbina u tom selu u Ričicama, oni su svjedoci vremena kako je to tada bilo. Moj životni put je, nakon završenog fakultetu u Hrvatskoj i nekoliko godina rada, ponukan znatiželjom i ambicijom skrenuo u smjeru Kanade. Želio sam se dokazati, ostvariti karijeru i u tome sam uspio. Čitav svoj radni vijek sam proveo u Torontu i želio sam se integrirati u njihovo društvo. To što sam volio Hrvatsku, svoj jezik i tradiciju iz koje dolazim, nipošto nije značilo da ne želim biti punopravni dio kanadskog društva; radio sam, družio se s ljudima, pohodio kulturne događaje… A kada sam došao u ozbiljnije godine, odlučio sam se vratiti, jer trava ipak nije zelenija tamo negdje drugdje. Treba reći kako Hrvatska ima brojne prednosti za život i povratak, sigurnost koja je na visokoj razini, manje vremena koje potrebno za obavljanje svakodnevnih stvari, posao, obveze, sve je laganije i skladnije. Pa i poduzetnička klima nije zanemariva; plaće možda vani jesu veće, ali treba ih sagledati u kontekstu skupoće življenja i to treba objasniti ljudima na jednostavan način. Tamo sam za normalan, pristojan život mjesečno morao potrošiti oko osam tisuća dolara, a u Hrvatskoj za isti standard trebam znatno manje. Iako, naravno, mogućnost poslovnih uspjeha, karijere, profesionalnog razvoja, vani je ipak veća. Ali kvalitetu života čine i slobodno vrijeme, hobiji i prijatelji. A vani je, primjerice, puno veću promociju za Hrvatsku napravio Mate Rimac sa svojom Neverom, nego svi napori Turističke zajednice. Hrvatsku treba drugačije brendirati, reklamirati, pozivati se na sigurnost i lakoću življenja, to je naš adut“, istaknuo je dr. Bilić.
Prof. Branimir Leko, voditelj Zavičajnog muzeja Imotski, sadržajno je doprinio panelu, retrospektivnim prikazom „imotskih migracija“, kroz vrijeme 16. do 19. stoljeća; taksativno iznoseći povijesne činjenice i utjecaj susretišta Osmanskog carstva i Mletačke republike, a koja sjecišta su uslijed konstantnih sukoba „dviju civilizacija“ poticala migracije stanovništva još od vremena Kandijskog i Morejskog rata.
Voditelj splitske podružnice Hrvatske matice iseljenika, Ante Ćaleta dipl.iur., doprinio je panelu stručnim osvrtom migriranja stanovništva Dalmacije i Hercegovine kroz 5 iseljeničkih valova; posljedično čemu danas u svijetu živi preko 3 milijuna Hrvata i njihovih potomaka. Paralelno ističući statističke podatke o njihovom broju po zemljama u kojima egzistira hrvatska zajednica, kao i njihovim reprezentativnim institucijama te katoličkim misijama kroz koje se identificiraju. Ujedno prezentirajući programe Hrvatske matice iseljenika, ali i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Rezimiranjem zaključaka manifestacije „DANI IMOTSKIH ISELJENIKA“ konstatirano je kako su Hrvati uvijek u iseljeništvu cijenjeni i uspješni ljudi koji ostavljaju trag u sredinama u kojima egzistiraju, ali i da kroz uspješne primjere integracije povratnika, kao i izazove s kojima se susreću, treba kontinuirano ali i realno isticati prednosti života u Hrvatskoj te ukazivati na prepreke s ciljem njihova institucionalnog i svakodnevnog otklanjanja. Odnosno, kako je ova konferencija i optimizam povratnika dr. Ante Bilića, najbolji način i poziv da “Dani imotskih iseljenika” budu manifestacija koja će se u Imotskom – Gradu na gori održavati svake godine, sa sve više onih koji će pričati svoja iskustva o povratku, te ulaganju u rodni kraj.
Tekst: Ante Ćaleta / Foto: Pučko otvoreno učilište




