12. prosinca 2012., u Palači Tau u Reimsu, U sklopu Festivala hrvatske kulture

U Reimsu se izlažu rukopisi, inkunabule, misali i izvorni glagoljski evanđelistari iz fonda Zbirke rukopisa i starih knjiga NSK u Zagrebu te iz Staroslavenskoga instituta u Zagrebu

U sklopu Festivala hrvatske kulture u Francuskoj 12. Prosinca u Reimsu otvorit će se izložba Hrvatska glagoljica – prisjećanje na jedno europsko srednjovjekovno pismo: od srednjeg vijeka do danas jer je glagoljsko pismo za Hrvate i danas jedna od najsnažnijih odrednica hrvatskoga kulturnog identiteta. Izlažu se rukopisi, inkunabule, misali i izvorni glagoljski evanđelistari iz fonda Zbirke rukopisa i starih knjiga NSK u Zagrebu te iz Staroslavenskoga instituta u Zagrebu. Na svečanome otvorenju izložbe sudjelovat će i glavna ravnateljica NSK u Zagrebu Dunja Seiter-Šverko te savjetnica za međunarodnu suradnju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Jasenka Zajec. Izložbu je osmislila akademkinja Anica Nazor, a njezino ostvarenje omogućila je Erasmus naklada d.o.o.
Osim blaga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te Staroslavenskoga instituta, izložen je i Reimski evanđelistar koji je za potrebe izložbe ustupila Knjižnica Carnegie u Reimsu. Organizatori su izložbe Centar nacionalnih spomenika – Palača Tau, Turistički ured Grada Reimsa, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, uz potporu Francuskoga instituta. Arhitekt Zlatko Rebernjak autor je postava izložbe, čiji sažeti pregled možete pronaći u nastavku. 


Natpisi i spomenici

Glagoljicom su klesani brojni natpisi širom Hrvatske – zabilježeno je približno tisuću glagoljskih natpisa i grafita koji se odnose na gradnju crkava i samostana te na crkveni inventar, kao i na gradnju i druge sadržaje stambenih kuća. Uklesani su i na kamenicama za maslinovo ulje te na nadgrobnim pločama. Jedan je od najznačajnijih takvih glagoljičkih natpisa Bašćanska ploča. Riječ je o velikoj kamenoj ploči (1 m x 2 m) nastaloj na otoku Krku početkom XII. stoljeća. Na njoj je prvi put uklesano nacionalno ime na narodnome jeziku, ime Zvonimir kralj hrvatski, koji je tada bio kralj Hrvatske i Dalmacije. Njezin odljev u prirodnoj veličini izložen je na ovoj izložbi.

Rukopisi
Glagoljicom su napisani prijevodi biblijskih tekstova i čitavih knjiga (Psaltir, Pjesma nad pjesmama), mnoge liturgijske knjige, temeljni izvori hrvatske srednjovjekovne književnosti, pravni spomenici (zakoni, statuti, redovničke regule), matične knjige (krštenih, krizmanih, vjenčanih, umrlih) i druge knjige praktičnoga sadržaja. Najznamenitiji je hrvatski glagoljski zakonik Vinodolski zakonik (1288.), koji je nakon Ruske pravde, najstariji zakonik na slavenskim jezicima. Danas je očuvan prijepis iz XVI. stoljeća koji je izložen na ovoj izložbi.


Početci tiskarstva

Hrvati su glagoljsko pismo uveli u tisak već u najstarijem razdoblju europskoga tiskarstva, dakle već u XV. stoljeću te je glagoljicom tiskano pet hrvatskih inkunabula. Prvotisak glagoljskoga Misala objavljen je 22. veljače 1483. godine na hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku, samo 28 godina nakon Gutenbergove Biblije. To je ujedno i prvi europski misal tiskan nelatiničnim slovima, a savršenošću slova, ljepotom sloga i tiska pravo je remek-djelo tiskarskoga umijeća. Taj se izniman izložak ovom prilikom i po prvi put predstavlja u Francuskoj. Među ostalim su iznimnim izlošcima rukopis Brevijar popa Mavra (1460.), inkunabula Baromićev brevijar (1493.) te tiskani Misal hruacki (1531.). Premda se hrvatski jezik danas piše latiničnim pismom, glagoljicom se u Hrvatskoj tiskalo do početka XX. stoljeća (do 1905. godine).

Glagoljica u Francuskoj
Glagoljsko je pismo u Francuskoj najpoznatije po Reimskom evanđelistaru iz 1395. godine, rukopisu koji je nekoć imao skupocjene korice. Rukopis je sastavljen od dvaju dijelova jednakoga formata i sadržaja, naknadno uvezanih u jednu knjigu. Prvi, manji dio, pisan je starom ćirilicom u XI. ili XII. stoljeću, a drugi, opsežniji dio, pisan je u samostanu Emaus lijepom hrvatskom ustavnom glagoljicom i hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom. Rukopis je ukrašen minijaturama i inicijalima živih boja. Sadrži izbor iz evanđelja, epistola i Djela apostolskih. Kardinal Charles de Lorraine, do kojega je Evanđelistar došao preko Carigrada, svečano ga je poklonio knjižnici reimske katedrale. Taj rukopis poznat je i pod imenom Texte du Sacre s obzirom na sjajnu legendu prema kojoj su na njemu francuski kraljevi polagali prisegu. Rukopis je također izložen na ovoj izložbi, a inače se čuva u Knjižnici Carnegie u Reimsu. (NSK)