Zagreb, 26. listopada u 14.00 sati

Od svoje prve samostalne izložbe 1997., Bjelica je izlagala pet puta, a nakon Rešetara, po prvi put će se predstaviti i zagrebačkoj publici

Autoričina prva zagrebačka izložba održat će se 26. listopada u 14.00 sati u Hrvatskoj matici iseljenika.
Ankica Šimatović Bjelica rođena je 19 . kolovoza 1948. godine u Adžamovcima, osnovnu školu završila u Rešetarima, Realnu gimnaziju u Novoj Gradišci. Nakon studija povijesti umjetnosti u Beogradu, trajno se nastanjuje u Nikšiću (Crna Gora) gdje provodi svoj radni vijek kao srednjoškolska profesorica. Počevši od svoje prve samostalne izložbe 1997. (s tematikom pejzaža rađenih uglavnom tehnikom pastela i ulja) izlagala je pet puta, a nakon Rešetara, po prvi put će se predstaviti i zagrebačkoj publici. Također aktivno se bavi i digitalnom fotografijom.

„Sa izlaganjem svojih radova sam počela dosta kasno, jer mi je slikarstvo bilo u drugom planu. Porodica i rad u školama bile su mi na prvom mjestu, ali svakako i strašna dešavanja na našim prostorima imala su udjela u svemu tome. Aktivnije se bavim slikarstvom od devedesetih godina.“ Pojasnila je slikarica na otvorenju svoje zadnje izložbe u Rešetarima.

„ Tiho bez pompe , prepuštena intimi, nikad udaljena od nje, Ankica Bjelica traga za vlastitim poimanjem svijeta u želji da ga obilježi i propusti kroz filter svog senzibiliteta. U želji da humanizira svijet u kojem živimo, ispunjen bukom i bijesom , frustriran zebnjom i strahom, slikarstvo Ankice Bjelice djeluje terapeutski i govori da pukotina koja razara svijet nije uništila onaj osnovni postulat života , nadu..,, /Branko Sjekloča/

„ Ciklus slika ,, Cvjetanje“ nosi motiv koji je fokusiran na određen i jasno definiran sadržaj. Ono što nas prvo privuče na slikama iz pomenutog ciklusa, autorice Ankice Bjelice, je njihova simbolička konotacija, njihovo unutrašnje značenje koje nije ni racionalno ni iracionalno. Nježnost i transparentnost cvjetova koje oblikuje svjetlost, evocira nadu, ranjivost i sjećanje, dvosmislenost i buđenje. Samo cvjetanje raspuklih pupoljaka proizvodi kod promatrača izolaciju misli, koje konstruiraju vlastitu impresiju.“

Prezentirane slike formiraju jednu kompleksnu cjelinu na kojoj se ukrštaju različite vizure, estetska percepcija, svjetlost i tama, raskoš i koloristička razigranost. Elementi su urađeni do savršenstva do najsitnijih detalja usitnjenim potezima i raskošnim koloritom, gdje imamo jednu vanvremensku, često nadrealnu dimenziju. Cvjetovi kao zvona, podsjetnici, oglašavaju se i bude najsuptilnija osjećanja.“/Angelina Janjušević/

Majstorstvo i stvaralačka kreativnost je nešto što skreće pažnju na autoričinim slikama. Originalni likovni jezik, virtuoznost tehnike izvođenja, iskrenost kojoj teži dobro u čovjeku je nešto što opisuje samu umjetnicu i nesumnjivo opisuje njen rad.
Vrlo suptilnog, skoro nenametljivog izraza uprkos intenzitetu kolorita, slike se odlikuju profinjenošću izrazito „ženskog likovnog rukopisa“, te kod promatrača potiču želju za pronicanjem u njihovu eteričnost i tajanstvenost.

Pozivnica

Tekst: Ljerka Galic