Proširenjem Europske zajednice na zemlje srednje i istočne Europe, koje se očekuje u doglednoj budućnosti, granice će postati nevažne. Gradišćanski Hrvati u Austriji, Mađarskoj i Slovačkoj već se desetak godina na razne načine privikavaju na novo zajedništvo. Izazovi budućnosti su brojni, ali su i perspektive brojne. Uz novosti iz života hrvatskih autohtonih manjina, Matičin godišnjak bilježi tridesetak važnih zbivanja u društvenom i kulturnom životu mlade i starije prekomorske dijaspore tijekom protekle godine od Kanade i Ognjene zemlje do Australije i Novog Zelanda. Ukratko, Hrvatski iseljenički zbornik 2003., sa sažetcima na engleskom i španjolskom jeziku, ima 9 tematskih cjelina koje se sastoje od 35 samostalnih autorskih priloga, a ima elektroničku inačicu na globalnoj mreži na adresi http://www.matis.hr/zbornik. Sadržaj Hrvatskog iseljeničkog zbornika ove godine tako povezuje, s više ili manje informacija, 15 država svijeta.

Unutar prve tematske cjeline je izvorni znanstveni rad koji govori, na primjeru jedne od razvijenijih hrvatskih županija, o pitanju povratka. U radu je prikazano suvremeno iseljavanje Međimuraca, tj. ono nakon Drugoga svjetskoga rata u zapadnoeuropske zemlje. Ujedno je donesena procjena o tome koliko je realno očekivati da će se dio mladih Medimuraca rođenih u zapadnoj Europi vratiti, s obzirom da su tamo rođeni i proveli mladost u sasvim jednom drugom kulturnom, obrazovnom i jezičnom okruženju. Pitanje povratka iseljenika san je mlade hrvatske države, koja je obilježila desetu obljetnicu svoje neovisnosti, i još uvijek očekuje da će zaustaviti trend iseljavanja. No, realnost je drukčija.

Iseljeništvo u prekomorskim zemljama i građani hrvatskoga podrijetla, taj krug društvenih tema zasigurno ne doživljavaju tako aktualnim. Oni se najčešće okupljaju uz sadržaje vezane za očuvanje i razvitak hrvatskog kulturnog identiteta, imaju svoj tisak na jeziku domicilnih zemalja, hrvatska kulturna društva i razne druge udruge koje mahom slave stoljeće, stoljeće i pol uspješnog djelovanja što pomno bilježe Matičini mediji.

Odziv suradnika bio je velik pa smo jedan broj radova morali izostaviti. Uvrštene priloge pisali su mahom mladi stručnjaci od Sveučilišta u Aucklandu (Božic, Vrbančić) do Sveučilišta u Zagrebu (Holjevac, Mesarić) ili Sveučilišta Macquarie u Sydneyju (Škvorc, Budak), ali i naši pouzdani stalni suradnici. Čitatelji često podsjećaju na staru/novu inicijativu o muzeju našega iseljeništva pa godišnjak donosi muzeološki ogled o virtualnoj koncepciji muzeja hrvatske dijaspore, s osnovnom tezom da je zbog brzog razvoja internetizacije dosadašnja klasična koncepcija postala sasvim anakrona, pa su novi muzeji sve manje zbirke eksponata, a sve više moderni komunikacijski centri. U svakom slučaju prihvatili smo najveći broj sugestija čitatelja vjerujemo, na obostranu korist.