Juraj Lokmer

ZABORAVLJENI MISIONAR - MARTIN DAVORIN KRMPOTIĆ

Martin Davorin Krmpotić pisao je jedinice vezane za Hrvatsku u uglednoj američkoj ediciji "The Catholic Encyklopedia"

	Mons. Martin Davorin Krmpotić - pop Lejo, Karlovac prije 1900. godine (iz zbirke Lokmer)

Martin Davorin Krmpotić rođen je 8. studenoga 1867. u zaselku Veljunu u općini Krivi Put. Osnovnu školu završio je u Krivome Putu, a gimnaziju u Senju i Karlovcu. Bogosloviju je studirao u Zagrebu, a završio u Senju, jer je 1891. godine zbog radikalnoga pravaštva izbačen iz zagrebačkoga Teološkoga fakulteta. Zaređen je za svećenika 1892. godine i službovao je kao kapelan i upravitelj župa u Senjsko-modruškoj biskupiji deset godina, uglavnom u Lici i Kordunu. Započinje kao kapelan i potom župnik u Vališ selu, današnjem Cetingradu, gdje je u crkvi postavio orgulje, prve u tom dijelu biskupije. Zbog domoljubnog i protumađaronskoga djelovanja premješten je uskoro za kapelana u Zavalje nadomak Bihaća i potom odmah za upravitelja župe Cerovnik, uz posebnu pohvalu biskupa Posilovića za zauzeti pastoralni rad i uvođenje staroslavenskoga jezika u bogoslužje. Ni tu ne ostaje više od sedam mjeseci. Premješten je potom za kapelana u Bribir da bi već zakratko bio imenovan upraviteljem župe u Lađevcu na Kordunu. Biskupi u Hrvatskoj tada nisu mogli postavljati župnike protiv volje bana Khuena Hedervaryja. Stoga se Krmpotić uskoro našao u župi Sv. Lucije u Kostreni, gdje je svojim žarom zagrijao vjerski ohlađenu zajednicu. Još iste godine biva premješten u Praputnjak, gdje za vrijeme kratkoga upravljanja župom ubrzo osniva Hrvatsku čitaonicu. Odgovor vlade bio je premještaj u Brlog u Lici, gdje ga zatekoše izbori za Hrvatski sabor u kojima je aktivno sudjelovao koristeći se svojim građanskim pravom. Već sljedeće godine biskup ga premješta u Otočac. Tu postaje među narodom omiljeni župnik, ali znajući da mora riješiti trajno svoj boravak i službovanje javlja se na raspisani natječaj. Veliki župan Bude Budisavljević mu nudi župu Otočac, samo ako zataji svoje političko opredjeljenje. Krmpotić to odbija : "Ja se ne odričem svojega programa ni za Otočac ni za županiju". Sušačko gradsko vijeće ga odbija kada se javlja za župnika na Trsatu. Krmpotić im to ne zaboravlja i na dar im kasnije svojim novcem kupuje zemljište za novu crkvu koja ni danas u tom dijelu Rijeke nije sagrađena. Premješten je tada u Tršće, gdje okuplja narod i dade oslikati crkvu radeći pritom i sam sve sporedne poslove. Veliki župan barun Nikolić i barun Miklos Ghiczy ga ne trpe i nastoje oblatiti ga zbog zlorabe župskoga novca. Osuđen je i na novčanu kaznu. Narod i prijatelji skupiše novac i platiše kaznu, jer su znali da je njihov župnik čestit i nevin čovjek. 1900. godine je premješten u župu Zagorje kod Ogulina. Tu za nepismene otvara školu koju kotarske vlasti zabranjuju. Biskup Maurović cijeni Krmpotićev rad i žeći mu dati zadovoljštinu premješta ga u Plemenitaš. To je bila četrnaesta, i zadnja, postaja njegova desetgodišnjega svećeničkoga puta u Senjsko-modruškoj biskupiji. U Plemenitašu nije imao ništa, jer na dotadanjem svećeničkom trnovitom putu za sebe nije uštedio ni novčića. Nije imao ni tanjura u kućanstvu već je s prijateljima, kada su ga posjećivali, jeo iz jedne zdjele. I tada, 1901. godine, dolazi poziv biskupa Louisa Marie Finka u Lewenworthu u državi Kansas (USA) da pođe za župnika tamošnjim Hrvatima u gradu Kansas Cityju. .Krmpotić u dogovoru s biskupom Maurovićem odluči otići tamošnjim Hrvatima. Rasproda svoju siromašnu imovinu za samo 5 kruna i 3 filira i s plaćenom putnom kartom nađe se u Novome svijetu. Njegovo srce ostade u staroj domovini, ostadoše u dnevniku "Hrvatska" njegovi brojni feljtoni i eseji iz hrvatske povijesti ("O Cetingradu i izboru Ferdinanda", "Slovenci i hrvatsko državno pravo", "Povijest Otočca i Modruša", "Opis grobova i napisa hrvatskih plemića u crkvi sv. Antuna u Bihaću"), kao i njegove zasluge za oživljavanje glagoljice u Senjsko-modruškoj biskupiji. Stigavši u Ameriku, 28. lipnja 1902. godine, prianja na posao žarom i ljubavlju samo njemu svojstvenim. Uskoro hrvatskoj zajednici u tom mjestu vraća poljuljano povjerenje u svećenika, udahnuvši joj duh ljubavi i zajedništva.

	Ploča na Župnome uredu u Kansas Cityju (iz knjige Diamond Jubilee, Kansas City 1975. god, vlasništvo M. Krmpotića iz Zagreba)

Započetu crkvu iz temelja završi u siječnju 1905. godine i dade ju oslikati hrvatskome slikaru Otonu Ivekoviću (1911./12.). Uz crkvu sagradi sirotište i prvu hrvatsku školu na američkome tlu. Svojim neumornim i požrtvovnim radom i zauzimanjem, posebno kod lokalnih vlasti, postade otac i majka hrvatskome katoličkome puku ovoga grada neumorno ispovijedajući, posjećujući i brinući se za svakoga pojedinca i svaku obitelj. Po odobrenju mjesnoga biskupa, uvede u službu Božju staroslavenski jezik koji se održao u toj crkvi (Sv.Ivana Krstitelja - Saint John the Baptist) do II. vatikanskoga sabora. Oduševljen američkom demokracijom i savladavši odlično engleski jezik, prevodi na hrvatski jezik i komentira te tiska u Senju (1907.) i u Rijeci(1908.) znamenito djelo u dva sveska Sir Jamesa Brycea "American Commonwelth"(Američka država), čime propagira ideje američke demokracije kao osnovu budućega ustrojstva nove države koja bi trebala nastati razvrgnućem državne zajednice Hrvatske s Mađarskom i Austrijom.

	Rodna kuća u Veljunu - Krivi Put

Na engleskom jeziku je napisao i tiskao život i rad isusovca Ferdinanda Konšćaka, misionara Amerike iz 18. stoljeća, a na hrvatskome život i djelo Josipa Kundeka, Hrvata, vatrena ilirca i misionara sjevernoameričkih Indijanaca iz sredine 19. stoljeća. Time postaje upravo zastupnikom - ambasadorom hrvatskoga naroda u SAD-u braneći s jedne strane pravo na vlastito ime a s druge strane pokazujući im, svjedočenjem u krugu američkoga društva, tko su i što su Hrvati. Vrlo je aktivan u hrvatskim i južnoslavenskim iseljeničkim organizacijama, posebno pred i za vrijeme I. svjetskoga rata. Zbog jasnoga uviđanja velikosrpske politike u Jugoslavenskome odboru javno se suprotstavlja ideji osnivanja južnoslavenske države, ukoliko ta zajednica ne bude počivala na demokracije i republikanizmu, kao što je to u SAD-u. Javno iznosi te stavove ("Moja ispovijest narodu, "Naša izjava") u američkim iseljeničkim glasilima, kao i u svim američkim novinama. Prijateljuje s utjecajnim američkim političarima, senatorima i javnim djelatnicima, a tiskom i lobiranjem brani pravo hrvatskoga naroda na svoj povijesni i životni teritorij; u prvome redu braneći hrvatske zemlje od presizanja Srbije ("Bosnia, Herzegovina and Serbian claims", "On Great Serbia") i Italije ("Are Italy's claims on Istria, Dalmatia and Islands justified?","The Frand of Fiume"). Suradnik je i ugledne američke edicije "The Catholic Encyklopedia" u kojoj piše jedinice vezane za Hrvatsku. Osniva u Chicagu " Hrvatsko književno društvo", a u "Zajedničaru", listu naših iseljenika objavljuje izvorni svoj rad "od Aljaske do Paname", što predstavlja malu enciklopediju Sjeverne Amerike. U čikaškoj "Zastavi" objavljuje raspravu o socijalizmu u kojoj se ne okomljuje na socijalizam, već razumno, upozoravajući na opasnost kapitalizma, ističe dobre strane socijalizma ali šiba njegove zablude, posebno u odnosu na vjerski život i slobode. Nakon razbijanja njegova "Hrvatskoga saveza" osniva 1921. godine Hrvatsku republikanski ligu. U nju okuplja američke Hrvate šireći ideje hrvatske republikanske misli te u Hrvatskoj, moralno i materijalno, potpomaže Stjepana Radića. Uskoro dolazi, zbog Radićeva neprincipijelnoga stava prema Crkvi i svećenicima, do razlaza između Radića i Krmpotića. Krmpotić ne posustaje i surađuje sa svim kulturnim i političkim organizacijama u Hrvatskoj kojima je zadatak očuvanje hrvatskoga nacionalnoga korpusa i njegova identiteta. Član je "Družbe braće hrvatskoga zmaja", potpomaže mnoge akcije u Senjsko-modruškoj biskupiji (obnova katedrale i orgulja u Senju, kupnja zemljište za gradnju župne crkve u Sušaku), a ne usteže se pomagati i hrvatsku političku oporbu, posebno nakon povratka iz Hrvatske 1927. godine. Tada je sasvim jasno vidio svu bijedu i jad političke i opće situacije hrvatskoga naroda u "bratskoj zajednici" Kraljevine Jugoslavije, kao i sve teškoće kojima će hrvatski narod biti izložen kod rješavanja te situacije kroz stvaranje vlastite države. Biskup mu nudi povratak i župu u Ogulinu. Srce prihvaća, ali razum odlučuje ipak se vratiti u SAD, jer će tako biti korisniji i potrebniji hrvatskoj narodnoj stvari. Nesebično materijalno pomaže sve vidove hrvatskoga otpora. Duboko ranjen stanjem političke oporbe i duha u Hrvatskoj iznenada preminu 31. siječnja 1931. godine. Sjećanje na msgr .Davorina Krmpotića u SAD-u je živo, posebno u Kansas Cityju, gdje svaki iole obrazovani pojedinac i danas zna njegovo ime izgovoriti u izvornom obliku i reći da je msgr. Krmpotić bio najodličniji svećenik i javni djelatnik, Hrvat, njihov sugrađanin s kojim se oni ponose. Posjetom crkvi Saint John the Baptist svatko se može uvjeriti u njegovo djelo i ugled Hrvata u ovome gradu i američkome društvu. O tome govori i muzej, kao i spomen-ploča na crkvi. Danas je gradonačelnica Kansas Cityja gdja Marinovich, što dokazuje životnost naših ljudi, uspješnost i opravdanost djela msgr. Krmpotića. Činjenica da je 1991. godine ostvarena čežnja i životni cilj ovoga čovjeka, neovisna hrvatska država, upućuje nas da pokažemo s ponosom američkoj politici, hrabro i otvoreno, kako je to znao činiti msgr. Krmpotić, hrvatska trajna opredjeljenja i nastojanja da u Hrvatskoj ostvarimo demokraciju, za što nam je mnogo puta bila uzor i američka demokracija. Danas nas često mnogi iz SAD - a i ne razumiju, ponajviše iz svoga samozadovoljstva ili interesnoga egoizma. Msgr. Krmpotić, naš Bunjevac, glagoljaš, pop Lejo nam pokazuje način, daje nam svoje djelo da ga koristimo za dobrobit države Hrvatske i svih Hrvata. On ostaje i nakon svoje fizičke smrti trajni hrvatski veleposlanik u američkome društvu, most između naših ljudi u Novome svijetu i nas ovdje, primjer kako Hrvat nesebično i do krajnjih svojih mogućnosti brani,l jubi, gradi i zastupa u svakoj prigodi, vremenu i okolnostima domovinu Hrvatsku. Ovaj članak što sam ga napisao na osnovi žive usmene predaje, obiteljske dokumentacije, članaka iz hrvatskoga američkoga tiska i publikacija o hrvatskoj emigraciji objavljenim u komunističkoj Jugoslaviji, a o 130. godišnjici Krmpotićeva rođenja. Neka to bude naša senjska, bunjevačka tj. hrvatska skromna zahvala Bogu i Crkvi na daru života i djela svećenika, hrvatskoga domoljuba i rodoljuba Martina Davorina Krmpotića-popa Leje. Ovo je ujedno i poziv svim njegovim rođacima, a ima ih dosta, svim Krmpotićima, Krivopućanima, Bunjevcima i Senjanima za pomoć, kako bi na krivoputskoj crkvi i njegovoj rodnoj kući bio uskoro postavljen trajni spomen.

Summary
FORGOTTEN MISSIONARY - MARTIN DAVORIN KRMPOTIĆ

Martin Davorin Krmpotić was a manysided figure which needs to be reclaimed from oblivion. He was a glagolitic priest, politician, missionary and organizer of Croatian diaspora, and writer (Krivi Put, November 8, 1967 - Kansas City. January 31, 1931). He arrived in the U.S. in 1901 to become a parson in the Croatian church in Kansas City (Kansas). He completed the building of the church in 1905 and commissioned Oton Iveković to adorn it with murals (1911-1912). Next to the church, he erected an orphanage and the first Croatian school in the area. Deeply impressed by American democracy he translated into Croatian the famous two-volume work by Sir James Bryce The American Commonwealth, to be printed in Senj (1907) and Rijeka (1908). Thus he helped promote the ideas of American democracy to serve as foundations for the constitution of the new state to come into being after severing ties between Croatia and the Austro-Hungarian Monarchy. Krmpotic was a contributor to the well-respected American edition of the Catholic Encyclopedia, providing entries related to Croatia. He was the founder of the "Croatian Literary Society" of Chicago. Krmpotic never ceased to cooperate with cultural and political organizations in Croatia which had as their goal preservation of Croatian national body and its identity. He was a member of the "Society of the Croatian Dragon," and he supported many activities in the Senj-Modruš bishopric.

Resúmen
EL MISIONERO OLVIDADO - MARTIN DAVORIN KRMPOTIĆ

Martin Davorin Krmpotić es una persona versátil que vale rescatar del olvido: sacerdote-glagolítico, político, misionero organizador de la diáspora croata, escritor (Krivi put, 8 de noviembre de 1867 - Kansas City, 31 de enero de 1931). En el aňo 1901 parte hacia el estado de Kansas (E.E.U.U.) como párroco para los croatas de Kansas City, donde finaliza la construcción de la iglesia en el aňo 1905 y encarga un cuadro de la misma al pintor croata Oton Iveković (1911/12). Al lado de la iglesia construyó un orfanato y la primera escuela croatta en suelo americano de la región. Entusiasmado con la democracia americana, traduce al croata, comenta e imprime en Senj (1907) y en Rijeka (1908) la famosa obra en dos volúmenes de Sir James Bryce "American Commonwealth" ("El Estado Americano"), con la que propaga la idea de la democracia americana como base de la futura organización del nuevo estado croata que debería comenzar con la disolución de Austro-Hungría. Colabora en la prestigiosa edición americana de "La Enciclopedia Católica" (The Catholic Encyclopedia), para la que escribe los capítulos relacionados con Croacia. Funda en Chicago la "Sociedad Literaria Croata" (Hrvatsko književno društvo). Krmpotić no se queda y colabora con todas las orgnaizaciones culturales y políticas de la Croacia de aquellos tiempos, cuyo fin era la conservación del corpus nacional croata y su identidad. Fue miembro del "Družbe braće hrvatskoga zmaja" y apoyó numerosas acciones del entonces Obispado de Senj-Modruš.