Petar Tabak

NOVA CRKVA U MELBORNEU

Australski Hrvati izgradili su monumentalnu crkvu u Melborneu, koja na prvi pogled obilježava kraj 20. i početak 21. stoljeća, a ukrašena je vitrajima, mozaicima i skulpturama australskih i hrvatskih umjetnika

Hrvati okupljeni oko Hrvatskog katoličkog centra "Sv. Leopolda Bogdana Mandića" u Melborneu započeli su još 1993. godine izgradnju nove crkve u Sunshineu koja je završena u travnju 2000. Arhitektonski suvremena crkva na prvi pogled u potpunosti obilježava kraj 20. i početak 21. stoljeća. Podizanje ovoga Božjega hrama započeto je u jeku bitke za hrvatsku slobodu i državnu neovisnost. Radovi su privremeno obustavljeni jer je pomoć Domovini u tim godinama svim Hrvatima postala apsolutni prioritet, a u mnogima od tih akcija prednjačili su upravo župljani okupljeni oko HKC-a Sunshine. Velečasni Josip Vranješ stvarni je i duhovni voditelj projekta, odnosno novosagrađene monumentalne crkve. Inače, u Melbourneu imaju tri hrvatske katoličke misije. Prema broju vjernika i području koje obuhvaća ističe se Hrvatski katolički centar Sv. Leopolda Bogdana Mandića. Njega vode nesebični misionari Vrhbosanske nadbiskupije, spomenuti, otac Josip Vranješ i njegov pomoćnik kapelan Luka Pranjić.

	Unutrašnjost crkve • Josip Botteri Dini: Iz povijesti hrvatske duhovnosti

Novu je crkvu projektirala graditeljska tvrtka Smith&Tracy. Nacrt crkve ima prauzor u crkvi Notre Dame de Ronchampe Le Corbusiera (Charlesa Edouarda Jeannereta, 1887.-1965.). Ta je nova melburnška crkva vrlo smjelo graditeljsko rješenje, građena kamenom i betonom, a ukrašena vitrajima, mozaicima i skulpturama australskih i hrvatskih umjetnika. Križni put izradio je poznati australsko hrvatski umjetnik Charles Bilich, Raspelo je oblikovao likovni umjetnik Ante Mamuša iz Travnika, pokrovni vitraj radio je jedan australski slikar, dok je seriju vitraja i mozaika pod znakovitim naslovom "Iz povijesti hrvatske duhovnosti" izradio glasoviti slikar Josip Botteri Dini. Vrsni kipar Petar Barišić izradio je oltar, ambon, krstionicu i svetohranište. Autorski dvojac Botteri i Barišić, nakon višegodišnjeg stvaralačkog rada u atelieru u Splitu i Zagrebu na izradi vitraja i mozaika, oltara, ambona, krstionice i svetoghraništa, svojom su rukom u Sunshineu u travnju i svibnju ove godine ugradili svaki detalj na svoje mjesto. Ta su djela skladno ukomponirana u dušu Božjeg hrama, a na australskom tlu predstavljaju reprezentativne uzorke vrhunske hrvatske sakralne umjetnosti na prijelazu tisućljeća.

	Svetohranilište - rad kipara Petra Barišića

Barišićevo kiparsko umijeće iznjedrilo je oltar, ambon i krstionicu od mramora, a kip sv. Leopolda Bogdana Mandića odliven je u bronci. Svetohranište je izrađeno u kombinaciji aluminija (vrlo sličnog starom srebru), a unutarašnjost mu je prelivena 24 karatnom pozlatom. U tom će stilu Barišić raditi još neke zaboravljene detalje kao što su rukohvati za ulazna vrata, te svijećnjake i škropionice za svetu vodu. U našim se umjetničkim radovima u toj crkvi, objašnjava Barišić, jako dobro prepoznaje i podneblje, i mentalitet, i kultura, i tradicija prostora s kojega mi Hrvati vučemo korijene. Crkvu podižu hrvatski iseljenici svojim novcem i radom, pa je bilo sasvim normalno da se ondje prepoznaje naša narodna tradicija i folklor te naša cjelokupna baština. Naravno ne izravno prepisana, već kroz jedan suvremeni umjetnički izraz prilagođen današnjem vremenu, zaključio je Petar Barišić.

	Kip sv. Leopolda B. Mandića - rad kipara Petra Barišića

Akademski slikar Josip Botteri Dini, iz Splita, za ovu je crkvu izveo, kroz posljednje tri godine, a u tijeku travnja i svibnja 2000. godine postavio, pet velikih zidnih površina, niz od desetak manjih otvora i posebno svetište. One do visine od 7 m tvore tri površine mozaika, koje uvis prelaze u vitraj, nastavljajući istu likovnu zamisao.

Botterijevi vitraji i mozaici

U svetištu je prikazana zamisao stvaranja i prapočela (vatre, vode, zemlje i vjetra). U posebnu prostoru prikaz je Velikoga praska (Big Banga) - stvaranja. Vatri pridaje značenje gorućega grma, Božje objave a i djelovanje Duha Svetoga, koje označava i voda. U središnjemu dijelu mozaika prikazan je kalvarijski događaj Kristove smrti. Iznad toga bit će veliko raspelo. Mozaik je pozadina svetohraništa. Prikazuje fatimsko čudo vrtnje užarenoga sunca prema Zemlji, a u vitraju se nastavljaju boje uskrsnoga jutra. Nastavak vitraja iz svetišta predstavlja desetak manjih otvora, u kojima prepoznajemo inačice starohrvatskoga pletera u slobodnim slikarskim igrama.

Crkvu s dvije strane zatvara pet velikih površina. Na istoku su dvije međusobno povezane lukom duginih boja, kao najava boljega vremena ili vremena dobra.

	Josip Botteri Dini: Iz povijesti hrvatske duhovnosti

Svi vitraji prizivaju hrvatsku duhovnu baštinu, pa im je Botteri i dao naslov "Povijest hrvatske duhovnosti" a onima u svetištu "Pohvala Bogu Stvoritelju neba i zemlje". Prikazan je hrvatski mimohod kroz dolinu suza koji nosi Gospin pralik iz Biskupije kraj Knina (XI. st.). Iznad likova diže se duga, a ponad duge prepoznajemo starohrvatske crkvice iz Nina, Splita, Zadra, Prika kraj Omiša i hrvatske dostojanstvenike. Tu se osobito ističe paun, s nebnice iz crkve Sv. Marte u Bijaćima (XI. st.), koji označava euharistijskoga i uskrsnuloga Krista.

Na sjevernomu zidu crkve prikazan je hrvatski kralj Zvonimir, u sjajnu zlatnožutu bljesku. Tu je i njegov podanik, zagledan u budućnost. U pozadini, kao sjena, naslućuje se isti kralj u ljubičastoj boji sa suzama, u kojemu se skuplja i ogleda povijesna bol hrvatskoga naroda. Iz toga kao da se nastavlja još jedno obašašće, koje kao da je odrednica hrvatske narodonosne trajnosti i neprekinutosti hrvatske nesreće.

Sljedeći vitraj prikazuje i prepričava pregradnu ploču iz Sv. Nediljice iz Zadra, Bijeg u Egipat, a za sv. Obitelji ide neprekinuto mnoštvo hrvatskih prognanika, iseljenika i izbjeglica, koji traže smiraj pod ovozemaljskim suncem.

Slijedi završni vitraj s Višeslavovim križem i Branimirovim pragom i pregradom iz Šopota (870.). Ističe se povezanost državotvorne zamisli i povezanost s Rimskom crkvom (Branimir i papa Ivan VIII.). Oni su na crvenoj podlozi, na kojoj je i glagoljica, koja je povezana s benediktincima i sa sv. Ćirilom i Metodijem. Ovaj vitraj prikazuje našu ukorijenjenost u europski "stari svijet".

Ovaj je Botterijev umjetnički rad, koji se dogodio u hrvatskoj raseljenosti, smjeli je pothvat zbog pristupa, graditeljskih postavka i želje da se visoko istakne zastava hrvatskoga bića u toj tuđoj daljini i tuđini.

Novosagrađena crkva je i spomenik hrvatske kulture. Ona je znak svih naših posebnosti, za koje ne bismo željeli da se istope u budućoj sveopćosti, koja bi htjela progutati tolike vrednote bez kojih bi temelji kulture i čovječnosti ovoga svijeta bili uzdrmani. Crkva i Hrvatima treba biti podsjetnik na njihovu vlastitost, poziv na povratak onima koji još nisu slomili krila, lijepo sjećanje onima koji će tu zauvijek zaspati pod Južnim križem, a svima onima koji nas još nisu upoznali vjerodostojno ozračje hrvatske duhovnosti.

Hrvati ondje u iseljeništvu potječu iz svih hrvatskih krajeva, poput hrvatske grude iz Maksimira. To je na jednomu mjestu lijepo hrvatsko jedinstvo, sva narječja, različiti običaji i glazba, nošnja, kao jedna misao i jedan zanos. U ovoj su gradnji i poslu mnogi pomogli na različite načine. Zato nećemo nikoga imenovati da ne bismo, spominjući neke, nekima učinili nepravdu.

Summary
NEW CHURCH IN MELBOURNE

The Croats of the Croatian Catholic Center "St. Leopold Bogdan Mandić" in Melbourne begun construction of a new church in Sunshine in 1993, and completed it in April 2000. This truly contemporary building immediately evokes the end of the 20th and the beginning of the 21st century. The real and spiritual leader of the project has been Rev. Josip Vranješ. There are three Croatian Catholic missions in Melbourne. The Croatian Catholic Center "St. Leopold Bogdan Mandić" surpasses the others by its territorial size and the number of the faithful. It is headed by altruistic missionaries from the Archdiocese of Vrhbosna, Father Josip Vranješ, and his aide, Chaplain Luka Pranjić. The new church was designed by the firm of Smith and Tracy. Its plan was inspired by that of the Notre-Dame de Ronchampe by Le Corbusier (Charles Edouard Jeanneret, 1887-1965). This new Melbourne church is a daring architectural creation, in stone and concrete, adorned by stained glass, mosaics, and sculptures by both Croatian and Australian artists.

Resúmen
NUEVA IGLESIA EN MELBOURNE

Ya en 1993, los croatas que se reúnen alrededor del Centro Católico Croata "San Leopoldo Mandić" en Melbourne comenzaron la construcción de una nueva iglesia en Sunshine, que finalizó en abril del 2000. Una iglesia arquitectónicamente contemporánea, a primera vista en su totalidad marca el final del siglo XX y los comienzos del siglo XXI. El responsable real y espiritual del proyecto, o sea de la nueva y monumental iglesia es el padre Josip Vranješ. En Melbourne hay tres misiones católicas croatas, entre las que se destaca, por la cantidad de fieles y por su territorio, el Centro Católico Croata "San Leopoldo Mandić". Al frente de este centro se encuentran los desprendidos misionerios del arzobispado de Vrhbosanska, el padre Josip Vranješ y su ayudante el capellán Luka Pranjić. La empresa Smith&Tracy realizó el proyecto de la iglesia, cuyo diseňo se basó en el ejemplo de la iglesia Notre Dame de Ronchampe le Corbusier (Charles Edouard Jeanneret, 1887-1965). Esta nueva iglesia de Melbourne tiene una resolución de gran audacia: está construída en piedra y cemento, y decorada con vitrales, mosaicos y esculturas de artistas australianos y croatas.