Jure Bogdan

STOLJETNICA ZAVODA SVETOG JERONIMA

Zavod s ovom akademskom godinom ulazi u stotu obljetnicu svoga djelovanja. U njemu je dosad za vrijeme rimskog postdiplomskog studija bilo 305 svećenika studenata iz svih hrvatskih biskupija. Specifičan po svojoj naravi, strukturi i profilu jedina je crkvena ustanova ovoga tipa u hrvatskom narodu, bilo u domovini bilo izvan njenih granica

Apostolskim pismom Slavorum Gentem Leona XIII. (1878.-1903) ustanovljen je 1. kolovoza 1901. godine Papinski zavod svetog Jeronima u Rimu. Tada je nazvan Svetojeronimski zavod za hrvatski narod (Collegium Hieronymianum pro Croatica Gente). Zbog žestokih političkih suprotstavljanja radi osnivanja i poglavito naziva Zavoda, 7. ožujka 1902. promijenjeno je zavodsko ime u Collegium Hieronymianum Illyricorum (Ilirski zavod sv. Jeronima). Odredbom pape Pavla VI. (1963.-1978.) od 22. srpnja 1971. godine Zavod se naziva Pontificium Collegium Chroaticum Sancti Hieronymi - Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima. Novi naziv Zavoda priznat je i usvojen od talijanske države dekretom predsjednika Republike 11. listopada 1982.

Zavod ima svoje korijene duboko u prošlosti. Apostolskim pismom Piis fidelium votis Nikole V. (1447.-1445.) od 21. travnja 1453. pobožna udruga naših sunarodnjaka u Rimu dobiva ruševnu crkvicu Sv. Marine, djevice i mučenice, i zemljište uz nju pokraj mauzoleja rimskog cara Augusta, s lijeve strane Tibera. Dobili su i dozvolu za izgradnju gostinjca i bolnice što su oni ubrzo i učinili. Papa im je također dopustio da i gostinjcem i bolnicom upravljaju članovi njihove bratovštine koja se zvala Venerabilis societas confallonorum sclavorum Burghi S. Petri. Nakon što su crkvicu temeljito obnovili posvetili su je sv. Jeronimu "Najvećem Naučitelju u izlaganju Svetog pisma". Pobožna udruga naših sunarodnjaka nazivala se kroz povijest različitim imenima društvo, bratovština, bratstvo. Od 1544. naziva se zbor (kongregacija). Tada joj je Pavao III. (1534.-1549.) potvrdio pravila i odredio da na čelu ima i jednog kardinala pokrovitelja. Papa Pio V. (1566.-1572.) uzdigao je crkvu Sv. Jeronima na kardinalski naslov 8. veljače 1566. Trećim kardinalom naslovnikom postao je 20. studenoga 1570. Felice Peretti iz Montalta, potomak hrvatskih doseljenika na Apeninski poluotok i to je ostao do izbora za papu 24. travnja 1585. godine. Uzeo je ime Siksto V. (1585.-1590.). Na temeljima prethodne crkve dao je izgraditi novu - ovu današnju, koja je završena 1589. godine. Danas je naslovnik crkve Sv. Jeronima kardinal Franjo Kuharić. Bulom Sapientiam Sanctorum 1. kolovoza 1589. uz crkvu je osnovao i Kaptol svećenika. Kaptol se sastojao od nadpopa (prepozita), šest kanonika i četiri klerika nadarbenika. Prvim nadpopom imenovao je Aleksandra Komulovića Splićanina (1548.-1608.). Prerana smrt pape Siksta V. ,27. kolovoza 1590., zapriječila ga je ostvari i mnoge druge zamisli što ih je imao s novopodignutom crkvom i svetojeronimskim ustanovama. U desetljeću nakon uspostave Kaptola, za pape Klementa VIII. (1592.-1605.), javljaju se prvi pokušaji otvaranja jednog zavoda - sjemeništa za izobrazbu hrvatskog klera, u sklopu svetojeronimskih ustanova. Premda je Klement VIII. dopustio 1598. da se gostinjac pretvori u crkveni zavod to se tada nije ostvarilo. Dva stoljeća kasnije, 27. veljače 1790., Pio VI. (1775.-1799.) osniva odgojni zavod za svećeničke kandidate iz onih hrvatskih krajeva koji su dotad imali pravo na svetojeronimske ustanove. Zbog francuske okupacije Rima, Zavod je radio svega nekoliko godina (1793.-1798.). Ponovno, i opet kratkotrajno, proradio je u prošlome stoljeću 1863.-1871. za pape Pija IX. (1846.-1878.) i za Pape Leona XVIII. 81878.-1903.) od 1884.-1891. godine. nakon dokidanja Kaptola i gostinjca i uspostavom današnjeg Zavoda 1901. godine, ni tada Zavod nije odmah proradio zbog žestokih političkih oporbi i suprostavljanja. Od 1907. neki hrvatski svećenici studenti u Rimu počeli su iz zavodskih dobara primati stipendije. Za pontifikata Pija X. (1903.-1914.) prvi svećenici studenti uselili su u Zavod 1911. godine. Zavod je funkcionirao samo četiri godine. Privremeno je zatvoren 1915. godine zbog ratnih opasnosti i nevolja. Ponovno je proradio 1924. godine za Pija XI. (1922.-1939.). Pravno je priznat od talijanske države tek 27. siječnja 1924. Prigodom sklapanja ugovora o gradu Rijeci i okolici Italija je Zavodu priznala onaj crkveni karakter koji mu je dodijelio Leon XIII. 1901. godine prilikom ustanovljenja. istu pravnu osobnost Zavodu je priznala i Kraljevina SHS. Od tada (1924.) do danas Zavod radi neprekidno. Te iste godine, kad je Zavod ponovno proradio, za vodstvo domaćinstva u njega dolaze iz Zagreba sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga.

Zgrada današnjeg Zavoda izgrađena je u razdoblju od 28. svibnja 1938. kad je postavljen kamen temeljac, do 10. prosinca 1939. godine kad je blagoslovljena kapelica na IV. katu. Svećenici studenti preselili su u novoizgrađenu zgradu Zavoda početkom ak. Godine 1939./1940. Do tada višestoljetno sjedište svetojeronimskih ustanova bilo je u Via di Ripetta br. 108, a od 1939. godine stalno se nalazi u Via Tomacelli br. 132, odnosno na Piazza Augusto Imperatore br. 4.

Od uspostave Zavoda 1901. do 1928. godine u upravi Zavodom, zavodskom imovinom i crkvom sv. Jeronima, osim nekoliko rektora, sudjelovali su i politički predstavnici, Italije, Austro-Ugarske i Jugoslavije. To je bilo razdoblje velikih političkih previranja i promjena u domovini i borbi za nadzor nad Zavodom i crkvom Svetog Jeronima. Kroz stoljeće postojanja Zavoda u njemu se izredalo deset rektora: dr. Josip Pazman, mons. Evaristo Lucidi, mons. Giovanni Biasiotti, mons. Beniamino Nardone, dr. Jakov Čuka, mons. Juraj Magjerec, mons. -uro Kokša, mons. Ratko Perić, mons. Anton Benvin i današnji mons. Jure Bogdan.

Zavod, kao eminentna crkvena ustanova, u svojoj nutarnjoj strukturi i djelovanju, ravna se prema Zakoniku što su ga potvrdili hrvatski biskupi. Isti Zakonik odobrila je Kongregacija za katolički odgoj. Temeljne odrednice ovog Zakonika imaju svoje uporište u već spomenutom apostolskom pismu Slavorum gentem. Tako je od samog početka do danas. Na temelju ovog Zakonika u Zavod imaju pravo slati pitomce qui ortu ac sermone ad chroaticam gentem pertinent? Ordinariji crkvenih pokrajina Zagreba, Splita-Makarske, Vrhbosne (isključujući biskupiju Skopje i Prizren), Rijeke i nadbiskupija Zadra i Bara. U Zavod se mogu primiti i pitomci qui ortu et sermone ad chroaticam gentem pertinent? i iz drugih biskupija.

	Rim - Hrvatska crkva i Zavod sv. Jeronima

Kroz jedno stoljeće rada Zavoda (1901.-2001.), broj svećenika studenata redovnih i izvanrednih (ubrojivši i svećenike studente koji trenutno borave u Zavodu), iznosi točno 305. Novu ak. Godinu 2000./2001. u Zavodu je započelo 25 svećenika studenata i njima valja pribrojiti jednog svećenika gosta.

Ovih 305 svećenika studenata potječu iz 26 (nad)biskupija. Prema trenutačnim podacima s kojima raspolažemo, danas ih je živih 199. Kroz stotinu godina svoga postojanja Zavod je, kad je to bilo moguće, davao i stipendije za više hrvatskih svećenika, bogoslova i sjemeništaraca koji su bili izvan Zavoda, studirali u Rimu i stanovali u drugim crkvenim odgojnim ustanovama.

Oko 200 jeronimaša položilo je doktorat, a ostali uglavnom magisterij. Neki od ovih, položili su i po više doktorata ili magisterija ili magisterij iz jedne a doktorat iz neke druge discipline. Mnogi jeronimaši su imali ili i danas imaju vrlo odgovorne i utjecajne službe u Katoličkoj crkvi u hrvatskom narodu i šire. Istaknuli su se kao vrsni teološki pisci, pastiri, propovjednici, duhovni vođe, odgojitelji, pjesnici, diplomati, povjesničari, pravnici, itd. Jedan od njih postao je i kardinal (Franjo Šeper, prefekt Kongregacije za nauk vjere). Drugi, mons. Josip Uhač - apostolski nuncij i tajnik Kongregacije za evangelizaciju naroda, preminuo je istoga dana kad ga je Sveti Otac htio proglasiti budućim kardinalom. Dvojica su bili podtajnici Kongregacija u Vatikanu: mons. Fabijan Veraja bio je podtajnik Kongregacije za proglašenje svetim a mons. Milan Simčić podtajnik Kongregacije za kler. Dosad je 25 jeronimaša imenovano (nad)biskupima. Devetorica od njih danas su rezidencijalni ili pomoćni biskupi (mons. Josip Bozanić - nadbiskup metropolit u Zagrebu, mons. Marin Barišić - nadbiskup metropolit u Splitu, mons. Joakim Herbut biskup u Skopju, mons. Marin Srakić - biskup u -akovu, mons. Ratko Perić - biskup u Mostaru, mons. Anton Škvorčević - biskup u Požegi, mons. Mile Bogović - biskup u Gospiću, mons. Pero Sudar pomoćni biskup u Sarajevu, mons. -uro Gašparović - pomoćni biskup u -akovu i Srijemu. Od umirovljenih biskupa jeronimaša živi su samo dvojica mons. Frane Franić - splitsko-makarski nadbiskup i metropolit i mons. Joakim Segedi križevački pomoćni biskup.

	Rim - Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima

Iz ovog letimičnog prikaza rada svetojeronimskih ustanova, a posebice Zavoda sv. Jeronima, jasno je koliku i kakvu ulogu je imala i ima ova jedinstvena crkvena ustanova u hrvatskom narodu. Sasvim je sigurno da bi bez "sv. Jeronima" kroz pet i pol stoljeća, a poglavito ovog Zavoda u XX. stoljeću, povijest i stvarnost Katoličke crkve u hrvatskom narodu izgledala sasvim drugačije. U prvoj polovici ovog stoljeća Zavod je brodio kroz Scile i Haribde, izdržao je velika iskušenja… Na početku ovog stoljeća osporavani su mu bili i uloga, ime, i pravo na postojanje…! Praktično, sa počecima II. Vatikanskog sabor započinje drugo, mirnije i stabilnije, razdoblje rada Zavoda sv. Jeronima. Ne potresaju ga politička posizanja i svojatanja. Zavod živi kao i još oko 140 sličnih rimskih Zavoda. Mirno ulazi u II. stoljeće svoga postojanja i rada.

Summary
ANNIVERSARY OF THE COLLEGE OF ST. JEROME

In the Campo Marzio district of Rome, next to the mausoleum of Emperor Augustus, stands, since the long bygone 1453, the Croatian Institution of St Jerome including a confraternity, a chapter house, and a hospice. Today, there is also the Croatian church of St. Jerome built by Pope Sixtus V, who was of Croatian origin. Long time ago, in 1589, a college for Croatian clergy was established at the same place - the Croatian Papal College of St. Jerome. The College was given its today's structure by the apostolic letter of Slavorum gentem of Pope Leo XIII of August 1, 1901. Thus, this academic year, the College is entering the one hundredth year of its existence. So far it has graduated 305 clergymen from all Croatian bishoprics who came to Rome to pursue graduate studies. Specific by its nature, structure, and profile, the College is a unique institution of that type among the Croats, be it at home or abroad.

Resúmen
LOS CIEN AŇOS DEL INSTITUTO DE SAN JERÓNIMO

En Campo Marzio, un barrio de la ciudad de Roma, al lado de la tumba del emperador romano Augusto, ya desde el aňo 1453 se encuentran las organizaciones croatas de San Jerónimo (la hermandad, la sede, el hospicio). Hoy día, aquí se encuentran la iglesia croata de San Jerónimo, levantada por el Papa de orígen croata Sisto V en el aňo 1589 y la organización sacerdotal educativa del Instituto Papal Croata de San Jerónimo. El Instituto, con su organización actual, fue fundado con la carta apostolar Slavorum Gentem del 1 de agosto de 1901, por el Papa León XIII. En este aňo académico, el Instituto celebra los 100 aňos de su labor. Hasta el presente para el tiempo de los estudios sacerdotales de post-grado pasaron por el Instituto 305 sacerdotes estudiantes de todos los obispados croatas. Específica por su naturalezy, estructura y perfil esta es la única institución eclesiástica de su tipo en la nación croata, sea en la patria, sea fuera de sus fronteras.