Vilim Matić

SPOMENICI SVJETSKE KULTURNE BAŠTINE - OSJEČKA TVRĐA

UNESCO-ov Odbora za svjetsku baštinu upisao je krajem 2000. šibensku Katedralu sv. Jakova na Listu svjetske kulturne baštine, jer je taj spomenik hrvatskog graditeljskog nasljeđa, sagrađen 1441. godine , svjetski unikat. Tri preostala hrvatska kandidata za Unescovu Listu svjetske baštine - varaždinska barokna jezgra, osječka Tvrđa i pulski antički spomenici još čekaju upis. Ovom ćemo prigodom predstaviti osječku baroknu Tvrđu.

Osječka barokna Tvrđa predstavlja spomeničku baštinu izuzetne vrijednosti ne samo u hrvatskom nacionalnom, već i u srednjoeuropskom okruženju. Skladni, gotovo savršeni spoj vojne utvrde (fortifikacije) i pravilno organiziranog gradskog života (urbanizma) prožetog elementima vjerskog i duhovnog života izuzetno rijetko susrećemo i u svjetskoj kulturnoj baštini baroknog razdoblja.

Barokna Tvrđa izgrađena je početkom 18. stoljeća na osnovama turskog Osijeka. Stara orijentalna neplanski izvedena osnova turskog Osijeka u potpunosti je napuštena te se pristupilo planskom uređenju, organizaciji i izgradnji grada na znanstveno utemeljenim načelima baroknog graditeljstva. Raspored blokova zgrada, ulica i trgova prati pravilni raster u kojem dominiraju dvije prometnice i za prilike utvrde podosta veliki glavni trg. Gradsku jezgru opasala je i zatvorila utvrda izvedena u stilu nizinske nizozemske fortifikacije. Osnovu utvrde činilo je pet (kasnije osam) bastiona međusobno povezanih bedemima. Oko utvrde prostirao se brisani prostor, a stanovništvo je dijelom raseljeno uzvodno i nizvodno od Tvrđe do udaljenosti topometne crte. Zidine Tvrđe najvećim dijelom su porušene dvadesetih godina 20. stoljeća, ali zelenilo perivoja i danas odvaja baroknu jezgru od izravnih utjecaja ostalih dijelova grada. Jezgra utvrde uspješno je sačuvana uz neznatne promjene.

	Vojarna kod Novih vrata - danas zgrada Državnog arhiva u Osijeku

Kada je hrvatsko-austrijska carska vojska 1687. godine ušla u Osijek; grad je u osnovi imao orijentalni izgled a karakterizirao ga je neplanski razvoj s naglašenim nedostatkom prostora trgova. Takav izgled i organizacija grada nipošto nisu odgovarali zahtjevima suvremenog vojnog i građanskog života. Prije nego se pristupilo izradi novog plana izgradnje grada valjalo je Osijek iznova obraniti od Turaka. Turci su 1690. godine pokušali protunavalom vratiti Osijek pod svoju vlast, ali je general de Croy uspio s malobrojnim snagama obraniti grad zahvaljujući lukavstvu i sreći. Nakon odbijanja turske opasnosti, vojna uprava poklanjala je Osijeku sve veći značaj a bila su sve učestalija i naseljavanja u grad. Planovi izgradnje utvrde i organizacije unutarnjeg grada neprekidno su se mijenjali, a na njihovoj izradi sudjelovalo je nekoliko vojnih inženjera. Izrada konačnog plana povjerena je inženjerijskom pukovniku Maximilianu Eugenu grofu Gosseau de Henefu. Za razliku od brojnih europskih graditelja utvrda koji su svoja djela stvarali pod utjecajem čuvenog francuskog graditelja vojnih utvrda Vaubana, Gosseau je imao cijeli niz problema. Rješenje tih problema učinilo ga je poznatim a osječku Tvrđu izvedenu po njegovim zamislima osebujnom, značajnijom i drukčijom od ostalih utvrda toga doba. Dok su ostali graditelji mogli nesputano graditi idealan grad u slobodnom prostoru, Gosseaua je ograničavalo nekoliko ključnih stvari. Zbog još uvijek nazočne turske opasnosti morao je raditi brzo, a kada se prihvatio projektiranja već se započelo s gradnjom. Većinu stanovništva trebalo je preseliti na udaljenost topometne crte od utvrde, dok je za manji dio građana morao organizirati smještaj i život unutar utvrde, kako bi oni svojim radom bili svojevrsni servis vojnicima. Staru, potpuno stihijski i neplanski nastalu jezgru turskog Osijeka morao je u cijelosti prepraviti i stvoriti planski osmišljeno i organizirano naselje, a uz sve to kvalitetno i stručno izvesti samu tvrđavsku ovojnicu. Sve ove probleme Gosseau je riješio savršeno. S masivnom zidnom ovojnicom, pet bastiona i tvrđavskim rogom odredio je prostor unutrašnjeg grada. Na lijevoj obali Drave planirao je Krunsku utvrdu (Kronenwerk) kao zaštitu Tvrđe sa sjevera i svojevrsni mostobran. Oko utvrde se nižu jarci s eskarpama i kontraeskarpama, "vučji zubi" i na koncu glasije (brisani prostor) do dosega topometne crte. U bedemskom dijelu doći će kasnije do jedne promjene, izgradnjom još tri bastiona uz sjeverni zid.

	Grb slobodnoga i kraljevskoga grada Osijeka

Izgradnja osječke Tvrđe

Svu svoju pronicljivost Gosseau je pokazao planirajući unutrašnji raspored Tvrđe. Preuzimajući pravilan raster mreže pravokutnih ulica postigao je zavidnu preglednost i komunikativnost. Uspio je odvojiti slobodne površine za organizaciju trgova i dobro rasporediti blokove. Točno je odredio blokove za gradnju vojnih objekata (uglavnom bliže tvrđavskoj ovojnici), blokove za gradnju građanskih kuća i mješovite blokove. Uz tvrđavsku ovojnicu pronicljivo je ostavio neke neizgrađene površine koje će kasnije poslužiti za gradnju vojnih objekata. Njegov raspored unutartvrđavskih gradnji dosljedno je poštovan prigodom izgradnje. Crkvama je ostavljen prostor nekadašnjih džamija. Sve to Gosseau je ostvario na skučenom prostoru unutar tvrđavskih bedema stvarajući savršen sklad vojnog, građanskog i crkvenog života. Ono što i genijalni Gosseau tada nije mogao predvidjeti vrlo brzo se ostvarilo. Tvrđa je postala i središte upravnog, prosvjetnog, kulturnog i znanstvenog života. Osim osječke Tvrđe, u doba kasnog baroka i klasicizma nemoguće je pronaći utvrdu koja u sebi sažima cjelokupni vojni, građanski, upravni, crkveni, prosvjetni, znanstveni i kulturni život.

Službena gradnja Tvrđe započela je 1. kolovoza 1712. godine pod nadzorom generala Beckersa. Ubrzo je izgrađeno svih pet bastiona, dovršena su sjeverna Vodena vrata prema rijeci Dravi, južna ili Nova vrata i zapadna ili Valpovačka vrata koja su vodila prema Gornjem gradu. Unutar tvrđavskih zidina izgrađene su vojarne, oružana i barutana, a na glavnom trgu podignuta je zgrada Glavne straže (Hauptwache). Nešto kasnije dovršena je gradnja Krunske utvrde na lijevoj obali Drave. Usporedno s izgradnjom utvrde popunjavao se i prostor unutrašnjeg grada. U duhu baroknog urbanizma oblikovane su prometnice, trgovi i blokovi zgrada. Kuće su građene iz kvalitetnog materijala (pečena opeka i kamen) s valjanim krovnim konstrukcijama prekrivenim crijepom i ozidanim dimnjacima. Uzduž glavnih prometnica i trgova zidane su uglavnom katnice, a u ostalim dijelovima prizemnice. U prizemlju katnica nalazio se poslovni prostor, dok je kod prizemnica poslovni prostor bio ukomponiran u strukturu građevine, već prema vrsti obrta koji je kućevlasnik obavljao. Prema rasporedu pojedinih obrtnika i ureda ulice u Tvrđi su dobivale nazive. Tako imamo Mesničku ulicu, Staklarsku ulicu, Tokarsku ulicu, Kovačku ulicu, Poštansku ulicu, Inžinjersku ulicu i sl. Najbrojniji su u Tvrđi ipak bili gostioničari, jer su se brojni vojnici i časnici morali negdje zabaviti i opustiti. Sredinom 18. stoljeća u Tvrđi je bilo oko 35 gostionica. Po prilici u svakoj trećoj tvrđavskoj kući nalazila se gostionica. Najveća koncentracija gostionica bila je nasuprot vojarni. Gostionice su se razlikovale po kvaliteti usluga, a neke su bile i elitne. U gostionici Plavi šaran odsjedao je prijestoljonasljednik Josip II. kada je dolazio u Osijek. Do 1733. godine tvrđavske ulice i trgovi dobili su svoj konačni izgled koji su uspjeli sačuvati do danas. Na sjevernoj strani glavnog trga dovršena je gradnja General vojarne, a na sjeverozapadnom kutu trga izgrađena je nova zgrada Glavne straže. Zgrada General vojarne jedina je skulpturalno dekorirana vojna zgrada u Tvrđi. Portal je oblikovan s po dva stupa, dva polustupa i dva titana koji nose balkon iznad njih. U to vrijeme zgrada je bila jednokatna. Zgrada Glavne straže razlikuje se od ostalih time što je prvi kat izvučen na prostor glavnog trga i oslonjen na masivne stubove. Posebnu ljupkost izvedbi zgrade Glavne straže daje toranj koji završava vitkom osmatračnicom i kupolom. Udovica generala Petraša dala je 1729. godine postaviti na središnjem tvrđavskom trgu kompoziciju sv. Trojstva kao zavjetni stup protiv kuge. Kompozicija plastičano utjeće na organizaciju prostora glavnog trga u maniri baroknih odnosa skulpture i javnih gradskih prostora. Naglašeno dinamizirana kompozicija pokreće prostor trga prema središtu i potom ga naglo podiže uvis.

	Projekt zgrade dječačkog sjemeništa u Tvrđi - danas Glazbena škola

Tvrda je konačno izgrađena do 60-tih godina 18. stoljeća. Imala je osam bastiona, četiri barutane, dvije oružane, dva velika skladišta, zgradu zapovjedništva garnizona, vojnog suda, građevinskog ureda, garnizonskog liječnika, glavnog zapovjedništva i straže, stanove za časnike, vojnu bolnicu i sedam vojarni. Gradski ugođaj Tvrđi davale su još od 1717. godine osvijetljene ulice. Tvrđavski vodovod izgrađen je samim početkom 60-tih godina 18. stoljeća, a kanalizacija nešto kasnije. Usporedno s vojnom i građanskom gradnjom u Tvrdi se izgrađuju crkve i samostani. Franjevci su počeli gradnju barokne crkve 1709. godine (do tada su koristili preuređenu džamiju), koja je posvećena 1732. godine. Samostan je građen još uz preuređenu džamiju, dok je novi franjevački samostan izgrađen južno od crkve u drugoj polovici 18. stoljeća. Franjevački samostan bio je izvorište ne samo vjere već i kulture, prosvjete i znanosti. U njemu je organizirana prva škola; već 1707. godine djelovao je prvi studij, kasnije dopunjavan i obnavljan; a od 1735. godine djelovala je i prva tiskara. Isusovci koji su, kao i franjevci, za svoju crkvu upotrebljavali preuređenu džamiju najprije su sagradili samostan. Uz zapadno krilo samostana počeli su 1725. godine graditi župnu crkvu Sv. Mihovila. Službena uporaba crkve započinje tek 1734. godine, ali ni tada nije bila u cijelosti zgotovljena. Izgradnjom crkve porušena je nekadašnja džamija i time je ispred crkve nastao trg nepravilnog oblika. Isusovačka crkva s dva masivna tornja i kupolama potpuno dominira panoramom Tvrđe, a građena je po uzoru na austrijski barok.

	Plan osječke Tvrđe iz 1861. godine

Kasnije dogradnje i pregradnje

Razdoblje prosvijećenog apsolutizma donijelo je promjene u vojnom životu i organizaciji. Omogućena je izgradnja funkcionalnijih i organiziranijih prostora vojne uprave te napose stambenih prostora za visoke vojne časnike. Koncem 18. stoljeća u Tvrđi je izgrađena zgrada brigade, zatim zgrada tvrđavske posade (s Građevnim uredom povezana u jednu cjelinu), kuća sa stanom generala i kuća sa stanom zapovjednika mjesta. Osim vojnih i pojedine građanske kuće se moderniziraju ili dograđuju. Zahvati nisu bili većih razmjera, jer je za svaku promjenu trebalo ishoditi odobrenje ne samo vojnog Građevnog ureda u Osijeku, već i onog u Beču. To je ujedno i osnovni razlog zbog kojeg je Tvrđa u velikoj mjeri sačuvala svoju autentičnost. Početak 19. stoljeća donosi značajnu promjenu u upravnom životu grada Osijeka. Josip II. naredio je 1786. godine ujedinjenje triju gradskih općina (Gornji grad, Donji grad i Tvrđa) u jednu gradsku općinu, a 1809. godine Osijek dobiva i status slobodnog i kraljevskog grada. Jedinstvena gradska uprava smještena je u zgradu nekadašnje općine Tvrđa, na jugoistočnom kutu glavnog trga. Smirivanje političkih i ratnih prilika na jugoistoku Europe, nakon Berlinskog kongresa 1878. godine, umnogome je smanjilo i vojni značaj osječke Tvrđe. Vojna inženjerija nije više tako kruto uvjetovala razne gradnje i pregradnje unutar utvrde. Kako je Tvrđa i ranije bila središte prosvjetnog života Osijeka i okolice, nastala promjena rezultirala je značajnom gradnjom upravo školskih zgrada. Na prostoru nekadašnjeg Solnog trga, uz sjeveroistočni kut glavnog tvrđavskog trga, započela je 1881. godine izgradnja Velike kr. gimnazije. Na uglu Markovićeve i Firingerove ulice srušene su tri građanske kuće kako bi 1890. godine bila izgrađena zgrada Kraljevske realke. Sličan zahvat izveden je na jugozapadnom kutu glavnog trga i Kuhačeve ulice 1898. godine kada je izgrađeno biskupsko đačko sjemenište. Sve tri zgrade izvedene su u duhu vremena historicističke i eklekticističke gradnje, te se različito uklapaju u baroknu jezgru osječke Tvrđe. O značaju i ulozi škola u osječkoj Tvrđi najbolje govori podatak kako su ih polazila i dvojica Hrvata kasnijih dobitnika Nobelove nagrade - Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog. Razvoj građanskog života i narasle potrebe stanovnika Tvrđe uvjetovale su određene promjene na građanskim kućama. Nije riječ o većim građevnim zahvatima, već uglavnom o manjim unutrašnjim pregradnjama ili dogradnjama. Kvaliteta građevnih zahvata ovisila je o materijalnim mogućnostima investitora, sposobnostima izvođača i dakako o duhu vremena kada su zahvati izvođeni.

Rušenje tvrđavskih bedema

Vojna utvrda s vremenom je sve više gubila svoju osnovnu vojnu funkciju. Razvoj ratne tehnike i preustroj vojske osnovni su razlozi njezinoj nefunkcionalnosti. Skupo i složeno održavanje utvrde predstavljalo je za vojne vlasti veliku obvezu. Tvrđa je ujedno predstavljala zapreku daljnjem razvoju grada. Rasprostranjene tvrđavske zidine onemogućavale su dobro i brzo povezivanje Gornjeg i Donjeg grada. Gradska uprava inzistirala je na uklanjanju bedema, gledajući pri tome samo prometne i gospodarske potrebe a ne i spomenički značaj utvrde. Sve to kao i planirana izgradnja električnog tramvaja ubrzalo je donošenje odluke o rušenju tvrđavskih bedema. Rušenje bedema započelo je 1923. godine, a završeno 1926. godine. Od nekada velikih tvrđavskih bedema ostali su sačuvani samo dijelovi 1. i 8. bastiona, te dio sjevernog zida između njih s Vodenim vratima. Sve ostalo porušeno je do temelja. Ogoljena jezgra barokne Tvrđe srećom nije dirana, te je uz neznatne promjene sačuvana do danas.

Tvrđa danas

Nakon Domovinskog rata i preseljenja hrvatske vojske iz Tvrđe u druge odgovarajuće prostore, posljednjih godina intenzivno se radi na revitalizaciji tvrđavskih prostora. Osnovna je zamisao Tvrđu obnoviti i oživjeti kao prosvjetno, znanstveno, kulturno i umjetničko središte istočne Hrvatske. Time bi se staroj osječkoj utvrdi vratila uloga i značaj koji je taj prostor imao tijekom svoje povijesti. U Tvrđi su danas smještene tri gimnazije - matematička, jezična i klasična; ekonomsko-upravna škola i glazbena škola. Preseljenjem Rektorata Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, te Poljoprivrednog fakulteta i Prehranbeno-tehnološkog fakulteta u Tvrđu, ona sve više oživljava i kao sveučilišno središte. Obrazovne i visokoškolske ustanove, a napose mladež koja se u njima školuje, uspjeli su u potpunosti oživjeti desetljećima zanemarivanu i zapuštanu Tvrđu.

	Glavni tvrđavski trg, Trg Sv. Trojstva

Zahvaljujući djelovanju institucija državnog i regionalnog značaja Tvrđa ponovno postaje središte kulturnog, umjetničkog i znanstvenog života grada Osijeka i Nakon završetka istočne Hrvatske. U Tvrđi su smješteni: Institut Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Državni arhiv u Osijeku, Konzervatorski odjel Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Restauratorski zavod, Muzej Slavonije, Gradska izložbena dvorana Waldinger i atelieri osječkih umjetnika. Ustrojem Gradskog poglavarstva, poslije više od pedeset godina, Tvrđa iznova postaje i upravno središte grada Osijeka. Sve nastale promjene umnogome su potaknule različite uslužne djelatnosti i pokrenule cjelokupni urbani život privremeno umrtvljenog prostora stare barokne utvrde. Preostaje još samo ostvarenje želje Osječana za upisom Tvrđe, kao dragulja barokne arhitekture i urbanizma, u Unescovu Listu svjetskih spomenika kulturne baštine. Taj pothvat čini se već podosta izvjesnim - iako procedura upisa traje i do dvije godine.

Summary
OSIJEK FORTRESS - AMONG WORLD HERITAGE MONUMENTS

There are four candidates from Croatia for UNESCO's list of World Heritage Monuments in 2000. The final decision will be made at a meeting of the UNESCO Assembly in Australia at the end of the year. Then we will learn what has happened our candidates -- to the Baroque Center of Varaždin, the Fortress in Osijek, Šibenik Cathedral, and the Ancient monuments of Pula. Here, we will introduce Osijek Fortress.

The Fortress represents a monument of exceptional value, not only within Croatian national parameters, but within Central Europe. Such a harmonious, almost perfect, combination of military fort and regularly organized urban life imbued with elements of religious and spiritual life is not easy to find even within the entire world heritage of the Baroque period. The Baroque Fortress was built at the beginning of the 18th century on the foundation of the Turkish Osijek. Its designer, Gosseau, an architect of genius, could not foresee that the Fortress would soon became also a center of administrative, educational, cultural, and scholarly life.

The first Osijek school was organized at the Fortress; the first scholarly curriculum was introduced in 1707, to be later expanded and renewed, and the first printing press started working in 1735. The significance of educational institutions of Osijek Fortress is best underlined by the fact that future Croatian Nobel Prize laureates, Lavoslav Ružička and Vladimir Prelog, were alumni of the Fortress schools.

Resúmen
MONUMENTOS DE LA HERENCIA CULTURAL MUNDIAL - EL FUERTE DE OSIJEK

Cuatro de los candidatos para la lista de la UNESCO de herencia cultural mundial en el aňo 2000 son de Croacia. La Asamblea de la UNESCO toma la decisión final hacia fines de aňo, durante su sesión en Australia, de modo que recién entonces se conocerá el destino de la candidatura del centro barroco de Varaždin, del fuerte de Osijek, de la Catedral de Šibenik y de los antiguos monumentos de Pula. En esta ocasión presentaremos el fuerte barroco de Osijek, que representa una herencia cultural de extraordinario valor no sólo dentro del ámbito nacional sino también en el área centro-europea. La harmonía, casi perfecta conexión entre la torre militar (fortaleza) y la correcta organización de la vida ciudadana (uranismo) embebida de elementos religiosos y de la vida espiritual, es algo que muy pocas veces encontramos en la herencia cultural mundial del período barroco. El fuerte barroco fue construído a comienzos del siglo XVIII sobre la base del Osijek turco. Su constructor, el genial Gosseau, no pudo prever en ese entonces que el fuerte se convertiría muy pronto en el centro de la vida legal, educativa, cultural y científica, además de ser el centro militar.

Dentro de la fortaleza se organizó la primer escuela: ya en el aňo 1707 funcionaba la primer carrera, luego completada y renovada; y desde el aňo 1735 funcionó allí la primer imprenta. De la importancia y el papel que jugó la escuela del fuerte de Osijek mejor que nada nos hablan los datos, donde consta que en ella estudiaron dos croatas que más tarde recibirían el Premio Nobel: Lavoslav Ružička y Vladimir Prelog.