Milan Ivkošić

HRVATSKA SE OPROSTILA OD GOTOVCA

	In memoriam: Vlado Gotovac (1930. - 2000.)

Ne bojim se samoće, jer je Domovina uvijek sa mnom! - rekao je prije nekoliko tjedana Vlado Gotovac. Sada kada je umro, mogli bismo reći: ne bojimo se za Domovinu, jer je i Gotovac sa svojim djelom i djelatnošću ugrađen u njezine temelje. Možda je riječ "sloboda" bila najčešća u njegovim tekstovima i govorima. Ali ne zbog njezina obilja nego zbog njezine oskudice!

Godinama je u užem književno-kulturnom miljeu bio poznat kao autor misaone poezije. Široj javnosti Gotovac je postao poznatiji nakon svog slavnog teksta "Autsajderski fragmenti" objavljenog potkraj šezdesetih godina, u kojem piše o represivnosti društva, marginaliziranosti intelektualca, pojedinca i cijele jedne generacije, ali i o sotoniziranju Hrvatske, da bi 1971. godine, uređivanjem "Hrvatskog tjednika" i uvodnicima koje je u njemu objavljivao, postao istinski nacionalni mit, vodeća intelektualna ličnost hrvatskog proljeća.

S Gotovčevim tekstovima 1971. godine težnja za nacionalnom emancipacijom dobiva onu sudbonosnu intelektualnu i moralnu težinu bez koje su nezamisliva slobodarska previranja u svim europskim zemljama koje su bile u okovima komunizma. U politička razmišljanja Gotovac unosi ono što intelektualac jedino i može: misao i stil. Iznimni pojedinac postaje masovni, narodni kriterij. Za totalitarne režime domišljena sloboda jest i najopasnija sloboda: ona političko nasilje ogoljava do sramote koja - ili uzmiče ili se najokrutnije osvećuje.

Gotovac nikad nije bio političar u uobičajenom značenju, niti je znao politički "razmišljati", ni na početku sedamdesetih ni devedesetih godina. On je jednostavno politici i u politici žrtvovao i svoj život, i svoj intelektualizam, i svoju moralnost. Političari govore jezikom koji prikriva stvarnost da bi se njome ovladalo, Gotovac je stvarnost razotkrivao ne misleći na posljedice te svoje intelektualne strasti. A posljedice su neizbježno stizale. Poslije sloma u Karađorđevu dva puta je morao u zatvor (1972.-76. i 1982.-84.). U devedesetim pak godinama Gotovac je neprekidno "kažnjavan" relativnim političkim neuspjesima, mitu zajednice uzvraćajući uspravnošću pojedinca uzdignutoga iznad "državnoga stada". Suprotstavljen Tuđmanovu, a kasnije i Budišinu "populizmu", Gotovac će završiti s relativno malom strankom, LS-om, u kojoj će kao čelnik odstupiti nekoliko tjedana prije smrti. Ali Gotovčev odjek i utjecaj u ovih deset godina bit će neusporedivo veći od njegova osobnoga političkoga uspjeha i uspjeha njegove stranke. Ako i nije dobivao mnogo glasova, neki njegovi javni istupi dobivali su tako reći sve hrvatske glasove. njegov periklovski govor u rujnu 1991. godine ispred zgrade ondašnje Komande V. armijske oblasti na Krešimirovu trgu u Zagrebu, u kojoj su još bili oficiri JNA, odjeknut će Hrvatskom kao govor cijele Hrvatske, utjelovljen u jednom Hrvatu za sve Hrvate, u pojedincu za zajednicu, u jednom glasu za sve glasove. Bila je to najblistavija "izborna" pobjeda, pri kojoj nije bilo ni natjecanja, ni kampanje, ni glasačkih kutija, ni prebrojavanje glasova.

Gotovčev liberalizam ostat će zauvijek upamćen ne kao teoretski razrađen svjetonazor nego kao osobni stil, kao izražavanje slobode u području, u politici, gdje je ona uvijek na kušnji. Obuzet hrvatstvom, nikada mu nije nacionalistički robovao, obuzet pojedincem, nikada mu nije nijekao nacionalnu raskoš. Takav, uvijek se mogao nekome zamjeriti, no, uz dr. Franju Tuđmana, Vlado Gotovac je, uvelike kao njegov kontrapunkt, najsnažnije obilježio posljednjih deset godina hrvatske politike. Ali listanje po njegovoj biografiji u kontekstu novovjeke hrvatske povijesti smješta ga u red nacionalnih i kulturnih veličina što su obilježili hrvatsku povijest od Starčevića do Krleže i naših dana. Veliki slobodar, veliki liberal koji je umro nacionalnom smrću!

Životopis

Vlado Gotovac rođen je 1930. godine u Imotskome, klasičnu gimnaziju i studij filozofije završio je u Zagrebu. Bio je urednik na Radiju i Televiziji, uređivao je časopis "Razlog" (1967.-1969.) i list "Hrvatski tjednik" (1971.). Kao politički kažnjenik bio je u zatvoru od 1972. do 1976. i od 1982. do 1984. godine. Bio je predsjednik Matice hrvatske od 1991. do 1996. Godine 1989. bio je jedan od osnivača HSLS-a, kojemu je jedno vrijeme bio na čelu, a utemeljio je i liberalnu stranku, koju je vodio donedavno. Objavio je dvadesetak pjesničkih, esejističko-kritičkih i publicističkih knjiga.