Boris Škvorc

HRVATSKI STUDIJI U SYDNEYJU

Studij hrvatskog jezika na Sveučilištu Macquarie u Sydneyju osnovan je 1983. godine na poticaj australske hrvatske zajednice i uz podršku ondašnje Federalne vlade Australije

Najstariji izvandomovinski studij hrvatskog jezika, onaj na Sveučilištu Macquarie u Sydneyju, osnovan je 1983. godine na poticaj australske hrvatske zajednice i uz podršku ondašnje Federalne vlade Australije. Također, ne bih ovdje smio zaboraviti tadašnjeg šefa Katedre za slavenske jezike, profesora Petera Hilla i samu administraciju Sveučilišta koja je prepoznala potrebe zajednice i specifičnost problematike i, uz ostale slavenske jezike, uvela i program nastave hrvatskog jezika. Inače, hrvatski je jezik u državi Novi Južni Wales priznat kao samostalni jezični identitet 1979. godine, tako da su već tada, zahvaljujući aktivnosti lokalne hrvatske zajednice, stvoreni preduvjeti za uspostavljanje školskog sustava na hrvatskom jeziku. Bio je to težak i dugotrajan proces, ali koji je donio vrlo pozitivne rezultate i jedno od prvih političkih priznanja hrvatskog jezika kao potpuno samostalnog na čitavom svijetu. To znači da su već postojeće osnovne škole hrvatske zajednice bile "legalizirane", a ubrzo je nastava hrvatskog jezika pokrenuta i u državnim srednjim školama, gdje je polako potpuno istisnut srpsko-hrvatski (Serbo-Croatian). To se nije dogodilo nikakvom odlukom nadležnog Ministarstva već smanjenjem broja učenika, sve do potpune nezainteresiranosti. Slično se počelo događati i u prevodilačkim službama, s time da je taj proces na ovom području trajao daleko duže i još uvijek nije potpuno dovršen, tako da se zajednica i stručnjaci još uvijek susreću s mnogobrojnim problemima. No, pođimo određenim redoslijedom.

Hrvatski jezik u Australiji predaje se na Sveučilištu Macquarie. Sveučilište se nalazi u sjevernim predgrađima Sydneyja, otprilike 17 kilometara od središta grada. Godine 1983. Sveučilište uvodi slavenske jezike, a među njima i hrvatski. Do ovog poteza došlo je zahvaljujući trogodišnjoj potpori Federalne vlade u sklopu tadašnjeg programa podrške jezicima zajednica Australije. Tim potezom Macquarie University (Sveučilište Macquarie) postalo je jedna od prvih visokoškolskih ustanova u svijetu koje je ponudila program studija hrvatskog jezika, književnosti i kulture. Uz to bilo je to jedno od rijetkih sveučilišta gdje je program hrvatskog jezika i kulture imao potpunu akademsku i kulturološku slobodu.

Od njegova uvođenja 1983. godine do danas, program Hrvatskog studija na Macquarieu vrlo se je brzo razvio, od početna tri predmeta na prvoj godini, do cjelokupnog trogodišnjeg studija jezika, književnosti, kulture, medija i filma od ukupno petnaest predmeta. Uz to studij je dobio nacionalni (australski) značaj kao jedini hrvatski studij u Australiji koji osigurava nastavnu ponudu hrvatskog jezika u programima svih australskih sveučilišta (kao "national provider"). To znači da se pojedini predmeti s Hrvatskog studija kreditiraju na svim australskim sveučilištima, te da dopisnim putem pojedinačne predmete ili čitav program mogu studirati studenti drugih sydneyjskih sveučilišta, kao i studenti sveučilišta iz Pertha, Brisbanea, Adelaidea, Melbournea i drugih australskih gradova. Od 1983. godine do danas na Hrvatskom je studiju bilo upisano više od 1500 studenata, a prosječni broj studenata iznosi preko 110 upisa godišnje. U prvih sedamnaest godina studija broj upisanih studenata na Hrvatski studij Sveučilišta Macquarie izgledao je ovako:

Sama struktura Hrvatskog studija sastoji se od dva početna tečaja hrvatskog jezika, dva srednja i četiri napredna jednosemestralna tečaja. Uz to studenti mogu izabrati predmete iz hrvatske književnosti, hrvatske kulture, ili tečaj o hrvatskom filmu, medijima i kazalištu. U sklopu nekih jezičnih predmeta nudi se i komponenta prevođenja i tumačenja, a osim dodiplomskog programa postoji mogućnost postdiplomskog istraživačkog studija. Kao vrlo popularna varijanta među studentima pokazao se dvogodišnji postdiplomski studij koji kvalificira završene studente kao učitelje hrvatskog u osnovnim i srednjim školama ili ih priprema za državni ispit za prevoditelje i tumače.

Prvi predavač i danas ravnatelj Centra hrvatskih studija Sveučilišta Macquarie je prof. Luka Budak. Osim njega na Hrvatskim studijima su predavali Ana Bruning, Irena Šmit i fra Gracijan Biršić. Danas su u Centru zaposlena dva predavača, prof. Luka Budak i dr. Boris Škvorc (autor ovog članka), uz veći broj vanjskih suradnika Centra.

	Luka Budak

Hrvatska znanstvena zaklada

Na samom početku rada Hrvatskog studija prof. Luka Budak i njegovi suradnici iz australske hrvatske zajednice shvatili su poruku federalnih vlasti koje su jasno naglasile da je trogodišnja potpora jezicima zajednice (iz 1983.) jednokratna i da se vjerojatno neće ponoviti. Stoga je na inicijativu prof. Budaka i fra Gracijana Biršića u kolovozu 1984. godine osnovana Hrvatska znanstvena zaklada (Croatian Studies Foundation of Australia and New Zealand). Institucije koje su inicirale osnivanje Zaklade bile su Središnjica osnovnih etničkih hrvatskih škola, Hrvatski katolički centar Summer Hill, Hrvatski klub Kralj Tomislav, Hrvatsko društvo Sydney (Punchbowl - gdje se je za vrijeme Olimpijade 2000. nalazila Hrvatska kuća) i Hrvatsko kulturno društvo Bosna. Javni sastanak zajednice sazvan je za 28. kolovoza 1984. u Hrvatskom društvu Sydney, Punchbowl, a na sastanku je bilo nazočno više od stotinu ljudi koji su tom prigodom osnovali Zakladu.

	Boris Škvorc

Zaklada je osnovana sa ciljem financijske potpore i promoviranja Hrvatskog studija na školi modernih jezika Sveučilišta Macquarie. Ostali programski zadaci Zaklade bili su poticanje hrvatskih studija na čitavom teritoriju Australije i Novog Zelanda, te organiziranje javnih predavanja, seminara i konferencija ne samo na Sveučilištu Macquarie, nego i na području čitave Australije. U tom smislu od radnog osnivanja Centra hrvatskih studija 1995. godine (o čemu će posebno biti riječi), Zaklada pruža podršku i istraživačkim projektima, pomaže u prikupljanju knjiga i materijala za knjižnicu Sveučilišta i Centra, a na širem planu u australskoj zajednici promovira mulutikulturalizam u smislu općih kulturoloških okvira ove zemlje-kontinenta.

Hrvatska znanstvena zaklada pružila je potporu velikom broju projekata Hrvatskog studija. Tako je godine 1988. organiziran prvi međunarodni simpozij pod nazivom: Hrvatska i Hrvati u dvadesetom stoljeću: Viđenja i realnost (Croatia and Croatians in 20th Century: Perception and Reality). Simpozij je održan u sklopu proslave 200. godišnjice europskog naseljavanja Australije. Na simpoziju je sudjelovalo oko 30 uglednih akademika, pisaca, sveučilišnih nastavnika i mnogih drugih intelektualaca visokog profila iz čitavog svijeta. Govorilo se o hrvatskom jeziku, književnosti, folklornoj baštini, skulpturi, filmu, glazbi i problemima iseljeništva. Četiri sudionika simpozija došli su tom prilikom iz Hrvatske: Stjepan Šešelj, Pero Budak, Ante Starčević i Vlado Gotovac. Bilo je to po prvi put da je obnovljena veza s domovinskim intelektualcima i da su se na javnom mjestu zajedno našli uglednici tzv. "ekstremne emigracije" i intelektualci iz Hrvatske.

U listopadu 1993. godine Zaklada je održala drugu međunarodnu konferenciju pod naslovom: Hrvatska i Hrvati: Mitovi i realnost, a povodom desete obljetnice programa Hrvatskog studija na Sveučilištu Macquarie. Od osnivanja Centra za hrvatske studije započet je i program Pučkog sveučilišta pod pokroviteljstvom Zaklade. Na predavanjima i okruglim stolovima ove institucije sudjelovao je čitav niz gostiju iz hrvatskog i australskog javnog, političkog, kulturnog i umjetničkog života, od urednika stručnih časopisa i novina, pa do visokih državnih dužnosnika iz Hrvatske i Australije. Ovaj program pokrenuli su i vodili prof. Luka Budak i fra Gracijan Biršić uz pomoć kolega sa Sveučilišta i mnogih ljudi iz australske hrvatske zajednice.

Članovi i podupiratelji Hrvatske znanstvene zaklade su mnoge australske hrvatske kulturne, političke, športske i obrazovne institucije, kao i velik broj pojedinaca koji su godišnji ili doživotni članovi Zaklade. Dugogodišnji predsjednik Zaklade bio je Luka Budak, a prije tri godine tu je ulogu preuzeo Boris Škvorc. Od 1997. godine Hrvatski studij i Centar hrvatskih studija Sveučilišta Macquarie financijski podupire i Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, bez čije bi pomoći Zaklada teško mogla podnijeti godišnje troškove programa studija i rada Centra. Ove godine je formaliziran i novi ugovor između Ministarstva, Zaklade i Macquarie Sveučilišta kojim se osigurava rad studija i Centra do kraja 2004. godine.

Centar za hrvatske studije

Uz nastavnu aktivnost, od prvog dana djelovanja Hrvatskih studija na Sveučilištu Macquarie, cilj prof. Budaka i njegovih suradnika bio je proširiti djelatnost i na istraživački rad. U prvom redu tu se je mislilo na sređivanje iseljeničke dokumentacije i pristupanje sustavnom istraživanju povijesti hrvatskog naseljavanja na područjima Australije i Novog Zelanda. Osim toga, tek nakon uspostave istraživačkog centra moglo se je početi govoriti o osiguravanju stabilnog studija koji bi osigurao opstanak čitavog ovog projekta na duži rok. Ideja otvaranja Centra, kao samostalne znanstveno-istraživačke institucije u okviru Sveučilišta, rodila se je još krajem osamdesetih godina, ali onda nije bila ostvariva i iz novčanih, ali i političkih razloga. Tako se je istraživačkim radom, uz onaj nastavni koji postoji od 1983., ustvari počelo 1995. godine, kad su se pojavile prve publikacije Centra i kad je otvorena knjižnica i arhiv. Rad Centra, međutim, službeno je počeo u kolovozu 1998. godine.

Centar za hrvatske studije službeno su tada otvorili ministar za obrazovanje države NSW John Aqilina i rektorica Sveučilišta Di Yerbury. Na tom otvaranju bili su nazočni i prof. dr. Nikola Ružinski i dr. Radovan Fuchs, predstavnici Ministarstva znanosti koje je tada već preuzelo na sebe djelomično financiranje Centra. Tom je prigodom dogovoreno i potpisivanje ugovora za razdoblje od 2000.-2004. godine. Taj je ugovor konačno finaliziran u lipnju ove godine u Ministarstvu znanosti.

U prostorije Centra smještena je knjižnica, a on je otvoren svim studentima i ostalim istraživačima zainteresiranim za hrvatske teme, bilo one vezane uz australsku hrvatsku zajednicu, ili pak teme vezane uz područje Hrvatske, Bosne i Hercegovine i ostalih zemalja u kojima žive i rade Hrvati, ili ljudi hrvatskog podrijetla, naravno, ako literatura ili dokumenti o traženoj tematici postoje u Centru. Centar trenutno radi na četiri projekta: Povijest australskih Hrvata, Hrvatska kratka priča u engleskom prijevodu, Usmena povijest australskih Hrvata i Povijest australske hrvatske književnosti i publicistike. Prvi projekt trebao je biti realiziran u suradnji s nekoliko hrvatskih institucija, ali do njegova praktičkog ostvarivanja još nije došlo.

Značaj Hrvatskih studija

Od prošle godine Centar hrvatskih studija organizirao je nekoliko svojih jezičnih i kulturoloških tečajeva i preko Interneta, tako da je komunikacijski postao atraktivniji i dostupniji još većem broju mladih australskih Hrvata. Većina studenta s raznih australskih sveučilišta koji studiraju hrvatski jezik na Macquarieu je hrvatskog podrijetla, a kao prvu studijsku grupu studiraju, na primjer, pravo, ekonomiju, medicinu, informatiku i druge studije. Kroz predmete i kontakte s Hrvatskim studijima oni zadržavaju živu vezu sa zemljom podrijetla, a mnogi od njih odlaze u Hrvatsku, najprije organizirano, u sklopu studija, a kasnije odlaze i sami te rade godinu dana ili duže, prenoseći svoja znanja i iskustva u domovinu njihovih roditelja ili baka i djedova.

Studenti koji završe program Hrvatskih studija živa su veza s Hrvatskom, ali često postaju i važan čimbenik u velikoj australskoj hrvatskoj zajednici. Prema posljednjem popisu stanovništva, u Australiji je bilo preko 65,000 osoba koje su zaokružile da je hrvatski jezik onaj koji govore kod kuće. Tako smo u Centru, uz uspoređivanje s raznim drugim podacima (zemlja rođenja, vjerska pripadnost, dvojno državljanstvo itd), došli do zaključka da u Australiji ima najmanje 130 tisuća Hrvata prve generacije, dakle nešto više od 250,000 ljudi hrvatskog podrijetla. Naraštaj koji studira na Hrvatskim studijima uskoro će preuzeti vodeću ulogu u hrvatskoj zajednici i, vjerujem, poraditi na tome da se zajednica modernizira, racionalizira i osigura svoj opstanak tijekom čitavog dvadeset i prvog stoljeća. Jer činjenica je su potencijali suradnje i dugoročne koristi za Hrvatsku vrlo velike, s obzirom na mogućnosti tih mladih ljudi, te posebice s obzirom na njihovu veliku privrženost zemlji podrijetla.

Drugi bitan čimbenik u utvrđivanju mjesta Centra hrvatskih studija Sveučilišta Macquarie u okviru australske hrvatske zajednice, i hrvatskog kulturno-obrazovnog obzorja općenito, jest u shvaćanju važnosti jedne središnje visokoškolske ustanove kao jedine na području čitave australsko-pacifičke regije. Zbog toga je jedan od bitnih planova Centra u sljedećem razdoblju uspostavljanje suradnje s raznim tipovima hrvatskih institucija, od jezičnih, socioloških, pa sve do gospodarskih. Jer u ovoj australsko-pacifičkoj regiji, s obzirom na profiliranost sličnih studija (Francuski studiji, Talijanski studiji, Japanski studiji) upravo sam naslov Hrvatski studiji (Croatian Studies) podrazumijeva široki profil pružanja usluga i znanja iz raznih područja vezanih uz hrvatsku problematiku, od informacija o turističkoj infrastrukturi zemlje, do političkih analiza i pitanja problematike bilingvizma u Australiji.

Treći čimbenik koji određuje važnost Centra jest pitanje proučavanja jezične problematike. Centar ustvari predstavlja ono okupljalište gdje znanja stječu budući učitelji hrvatskog jezika, prevoditelji i tumači, ali i oni koji samo žele sačuvati jezik u vlastitoj obitelji. U posljednje vrijeme sve je više studenata treće i četvrte generacije koji jezik uopće nisu poznavali, niti su u obitelji govorili hrvatski. Istraživanja u Australiji provedena na nekoliko jezika (grčki, talijanski, nizozemski, vijetnamski) pokazala su da je prijelaz s jezika na jezik u drugoj generaciji (tzv. Language Shift) otprilike 85 posto, što znači da se u trećoj generaciji jezik pojedinih etničkih zajednica ustvari gubi. Programi učenja jezika kao što je ovaj Centra hrvatskih studija jedan su od načina da se taj proces uspori ili čak da se na njega djeluje u suprotnom smjeru. Naravno, u Centru shvaćamo da je ovaj teški zadatak moguće početi rješavati tek u uskoj suradnji s mjerodavnim institucijama iz matične zemlje, zbog čega Centar usko surađuje s Hrvatskom maticom iseljenika, Filozofskim fakultetom u Zagrebu, Pedagoškim fakultetom u Osijeku, Institutom "Ivo Pilar" u Zagrebu, te s Ministarstvom znanosti i Ministarstvom prosvjete. Upravo jedan od sljedećih projekata bit će koordinacija izrade programa za osnovne i srednje škole, kako bi se povećala kvaliteta nastave, te kako bi se te ustanove učinile atraktivnije za djecu i roditelje u Australiji.

Bilješke:

1. Nekoliko zanimljivosti vezanih uz hrvatski jezik u Australiji, Centar za hrvatske studije i Hrvatsku znanstvenu zakladu (Iz bilješki prof. Luke Budaka)

a) Hrvatski je priznat u NSW 1979. godine; hrvatski je tada priznao ministar školstva države NSW gosp. Eric Bedford i to je bilo prvo službeno priznanje jednog ministarstva; u NSW je tada vladala ALP (laburistička) stranka!

b) Poslije mnogih pokušaja, Centar je odobren 1994. godine; na razini Fakulteta modernih jezika (glasovalo je 43 ljudi: 42 za i 1 glas je bio suzdržan!); inače prije toga molbu je razmatrao i Academic Committee koji je, naravno, dao zeleno svjetlo i odobrio da se ide na glasovanje na razini fakulteta;

c) Neki od mnogih ljudi u Australiji zaslužnih za osnivanje i rad HZZ-a

Predsjednici: Zdenka Baričević, Tajnici: fra Gracijan Biršić, Vjekoslav Draženović, Ivan Jeličić, Ana Bruning.

Rizničari: Marko Vujević, Marija Komadina, Nevenko Krnčević

Ostali zaslužnici u odboru: fra Vlado Novak, fra Toni Mutnik, Fabijan Lovoković, Zdenka Baričević, Tomislav Buljan, Drago Batarelo, Marijana Šoljic, Petar Miličević, Manda Vulić, Vesna Lovoković, Antun Živković, Jozo Stanić, Ned Marunčić, Mirjana Emina Majić i mnogi drugi dobri ljudi u Sydneyju;

Iz drugih gradova Australije: Zdravko Loborec, dr. Ivan Šiklic, dr. Stephen Klaric, vlč. Nikica Dušević (Adelaide);
Faust Šešelja, Josip Marinov, fra Nikica Zlatunić i dr. (Brisbane);
vlč. Stjepan Gnječ (Geelong);
vlč. Mato Križanac, vlč. Josip Vranješ, vlč. Ivica Zlatunić, gosp. Milan Maglica i dr. (Melbourne);
gosp. Tugomir Matoković, vlč. Nikola Čabraja, prof. Branka Čop i dr. (Perth).

Summary
CROATIAN STUDIES IN SYDNEY

Studies of Croatian language at Macquarie University in Sidney were initiated in 1983 as an incentive of the Croatian-Australian Community and with the support of the Australian Federal Government. Conditions for establishing a school system in Croatian language were introduced four years earlier (in 1979), when Croatian was recognized as a separate linguistic entity in the state of New South Wales. The program at Macquarie University quickly developed into a three-year curriculum of studies in language, literature, culture, film, and media with as many as fifteen courses. Each year the program has attracted around 110 students, so it is fair to assume that since 1983 1,500 students have been enrolled in the Croatian Studies.

Through an initiative of Professor Luka Budak and Rev. Gracijan Biršić, the Croatian Studies Foundation of Australia and New Zealand was formed in 1984. It was supported by numerous Croatian institutions and individuals. The Foundation was created in order to provide financial support, and to promote Croatian studies throughout Australia and New Zealand. Among members and supporters of the Foundation one finds numerous Croatian-Australian cultural, political, sports, and educational institutions, as well as individuals.

The Center of Croatian Studies at Macquarie University was founded as a center for scholarly research in 1995. The Center, as well as the Croatian language program, have been supported also by the Ministry of Science and Technology of the Republic of Croatia. Without that, the Croatian-Australian scholarly foundation would be hardly in a position to finance expenses incurred annually by the Center and the program. This year a new agreement was concluded between the Ministry, the Foundation, and Macquarie University, providing for the activities of the program and the Center through 2004.

Resúmen
EL ESTUDIO DE LA LENGUA CROATA EN SYDNEY

El estudio de la lengua croata en la Universidad de Macquarie, en Sidney, se inició en el aňo 1983 por iniciativa de la colectividad croata y con el apoyo del gobierno Federal de Australia de entonces. Los prerequisitos para la apertura del sistema educativo en lengua croata se habían cumplido cuatro aňos antes (1979) cuando se reconoció al idioma croata como identidad lingüística independiente en el estado de New South Wales. Al poco tiempo el programa de estudios de la lengua croata se transormó en un estudio de tres aňos de la lengua, literatura, medios de comunicación y cinematografía con casi quince materias. Cada aňo se incribe un promedio de 110 estudiantes, de modo que se calcula que desde 1983 hasta el presente se inscribió un total de más de 1500 estudiantes.

Por iniciativa del profesor Luka Budak y del padre Graziano Biršić en agosto de 1984 se creó la Fundación de Estudios Croatas (Croatian Studies Foundation of Australia and New Zealand) con el apoyo de numerosas personas e instituciones croatas. El objetivo de la fundación es el apoyo financiero y la promoción de los estudios croatas en todo el territorio de Australia y de Nueva Zelandia. Además de afiliados personales, la fundación cuenta con miembros como numerosas instituciones culturales, políticas, deportivas y educativas australo-croatas.

En 1995 se funda el Centro de Estudios Croatas de la Universidad de Macquaire como centro de investigaciones científicas. Desde 1997, tanto el Centro como la propia carrera de lengua croata reciben el apoyo financiero del Ministerio de Ciencia y Tecnología de la República de Croacia, sin el cual la Fundación de Estudios Croatas difícilmente podría sobrellevar los costos del programa de estudios y del trabajo del Centro. Este aňo se formalizó un nuevo acuerdo entre el Ministerio, la Fundación y la Universidad de Macquarie con el que se asegura la continuidad del trabajo jasta fines del aňo 2004.