Stjepko Težak

NA TRAGU HRVATSKO-SLOVAČKIH KULTURNIH VEZA

Publicist i svećenik Ferdinand Takač autor je prvoga Hrvatsko-slovačkoga rječnika - vrsnog leksikografskog djela koje donosi golemo općejezično i terminološko blago

Višestruke su veze Slovaka i Hrvata. Osim slavenske i srednjoeuropske pripadnosti povezuje ih i višestoljetni život u istoj državnoj zajednici. Povijesno-političke prilike, posebice borba za državnu neovisnost i samostojnost vlastitoga jezika, bile su razlogom jačega kulturnoga povezivanja. Povijesne i gospodarske prilike natjerale su mnoštvo Hrvata da u Slovačkoj potraže novu domovinu, a i znatan broj Slovaka da nađu novu postojbinu u Hrvatskoj. Više je znamenitih ljudi odigralo istaknutu ulogu u stvaranju kulturnih veza među dvama srodnim narodima. Spomenimo se nekih: Juraj Haulik (1788.-1869.), biskup, nadbiskup i kardinal u Zagrebu, zaslužan za podizanje zagrebačke biskupije na stupanj nadbiskupije (1852.), banski namjesnik u dva navrata (1840.-1842., i 1845.-1848.), osnivač Gospodarskoga društva (1841.). Dovršio je oblikovanje zagrebačkoga parka Maksimir, podupirao je hrvatski narodni preporod i zalagao se za uporabu hrvatskoga jezika. Bogoslav Šulek (1816.-1895.), akademik, istaknuti ilirac, jezikoslovac i polihistor, nezaobilazna ličnost hrvatske kulture. Kao urednik nekoliko listova "Šulek je uspio hrvatsko novinarstvo izdignuti na razinu europskog novinarstva u najboljem smislu te riječi" (Marko Sapunar, Bogoslav Šulek - tvorac modernoga hrvatskog novinarstva). Danas se u prosudbama Šulekove bogate djelatnosti najčešće ističe njegova neprocjenjiva zasluga na području leksikografije, posebice znanstvenoga nazivlja. Svojim Njemačko-ilirskim rječnikom, dvosveščanim Hrvatsko-njemačko-talijanskim rječnikom znanstvenog nazivlja, Jugoslavenskim imenikom bilja i nizom znanstvenih rasprava udario je temelje hrvatskom znanstvenom nazivlju. Prihvaćajući za osnovicu književnoga jezika štokavštinu, on se poput većine iliraca zalaže i za iskorištavanje čakavske i kajkavske leksičke baštine pa to i sam potvrđuje iskorištavajući riječi čakavskoga i kajkavskoga podrijetla za tvorbu znanstvenih naziva. Bez obzira na činjenicu da mnoge od njegovih tvorenica nisu preživjele njegov životni vijek, može se ustvrditi "da je Šulek" bio velikan hrvatske riječi" (Branka Tafra, Šulekove jezične rasprave). Martin Kukučin (pravim imenom Matej Bencúr, 1860.-1928.), slovački realistički pripovjedač, učitelj i liječnik. Živio je i djelovao u Hrvatskoj, kao liječnik u Selcima na Braču, a potom i među hrvatskim iseljenicima u Čileu, u Punta Arenasu, najjužnijem gradu svijeta. Ponovno se vratio u Hrvatsku gdje je i završio svoj život, u Lipiku. Za Svadbu i svoj prvi i najbolji roman Kuća na obronku (Dom v stráni) iskoristio je život dalmatinskoga sela, posebice iseljeničku tematiku, kojoj se vratio i nakon povratka iz Čilea u romanu Mati zove, gdje se usredotočio na probleme hrvatskih i slovačkih iseljenika u Južnoj Americi. Josip Andrić (1894.-1967.), Hrvat iz Bačke, književnik, skladatelj i muzikolog, zaljubljen u Slovačku, mnogo je s hrvatske strane pridonio produbljivanju i proširivanju hrvatsko-slovačkih veza. Svojim je nastojanjem potaknuo i omogućio prevođenje i objavljivanje slovačkih književnih djela, među njima i tiskanje prijevoda Kukučinova romana Dom v stráni pod naslovom Kuća na strani, u izdanju Društva svetoga Jeronima. Zdušno i agilno se zalagao za očuvanje hrvatskoga identiteta među slovačkim Hrvatima u Hrvatskom Grobu. Trima knjigama posvjedočio je svoju ljubav prema Slovačkoj: Velika ljubav (s fabulom iz života Hrvata, u Hrvatskom Grobu), Slovačka glazba (glazbena prošlost i sadašnjost) i Slovačka slovnica. Kada su iz političkih razloga slovački studenti istjerani iz škola u Pragu i Brnu, poticao je i organizirao njihovo dovršavanje studija u Zagrebu. Ferdinand Takač, rođen je 1920. u Hrvatskom Grobu, školovao se u Bratislavi i u Zagrebu: I on je jedan od studenata koji je studirao u Zagrebu (1941.-1944.) zahvaljujući Andrićevoj intervenciji i suradnji. Po povratku u Slovačku isticao se novinarskim radom u katoličkom tisku, osobito u dnevniku Cas, i političkim djelovanjem u Demokratskoj stranci. Podupirući "praško proljeće", kao svećenik i redovnik Družbe Isusove bio je izložen progonu od strane komunističkih vlasti te je mnogo propatio, ali ni u tegobama burnoga života nije klonuo niti se povukao iz javnoga djelovanja. Usprkos svemu uspio je objaviti dvadesetak izvornih i prevedenih knjiga, stručnih i znanstvenih radova. Među ostalima je preveo na slovački roman Velika ljubav / Vek lska Josipa Andrića, a još za Drugoga svjetskoga rata počeo je skupljati rječničku građu, najprije radi vlastitih potreba, a potom i za Hrvatsko-slovački rječnik, o kojem je ovdje riječ. Sada živi i djeluje u Slovačkoj, u isusovačkom samostanu u Piešt'anima. Prestižna hrvatska nakladna kuća Školska knjiga objelodanila je Ferdinadu Takaču Hrvatsko-slovački rječnik / Chorvtsko-slovensk slovnk 1999.

Njegov Hrvatsko-slovački rječnik suvremeno je leksikografsko djelo, u kojem se na 708 stranica obrađuje oko 50.000 hrvatskih natuknica. Pater Ferdinand Takač obuhvatio je gotovo sve najčešće općejezične riječi hrvatskoga standardnoga jezika i bogato nazivlje različitih struktura i znanosti: arheologije, arhitekture, astronomije, bankarstva, biologije, ekonomije, etnologije, filma, filozofije, fizike, geologije, glazbe, kazališta, kemije, književnosti, kulinarstva, likovnih umjetnosti, lingvistike, matematike, medicine, meteorologije, politike, poljodjelstva, povijesti, psihologije, prava, religije, školstva, športa, tehnike, trgovine, vinarstva, zemljopisa i drugih područja ljudske djelatnosti. Korisnik ovoga dvojezičnoga rječnika možda će požaliti što u njem nema koje riječi, primjerice ovih: bajka, bajkovit, brajda, brač, bugarija, čeka, kvačiti, ličilac, odrina, zubatac, ali i u mnogo opsežnijim rječnicima katkada izostanu ne samo riječi nekih užih struka nego i poneka čestotna općejezična riječ.

Uz natuknicu i osnovne pravopisne, pravogovorne (naglasak), gramatičke (vrste riječi, rod, padež, glagolski vid) i stilske obavijesti (stilska obilježenost: regionalizmi, historizmi, vulgarizmi, žargonizmi, pripadnost određenom stručnom i znanstvenom nazivlju i dr.) u rječničkom članku se nižu najčešće slovačke istovrijednice. Pojedinim natuknicama dodani su karakteristični izrazi i frazeologizmi sa slovačkim prijevodom. Za primjer neka posluži ovaj rječnički članak:

rijka f rieka; plovna - splavn rieka; pored - e popri, pri riek; uz - u proti prdu rieky; niz - u dolu prdom rieky; prijeći preko - e prejst cez rieku

Na kraju rječnika je Prehad chorvtskej gramatiky (Pregled hrvatske gramatike) Ljiljane Šarić u prijevodu Ferdinanda Takača i Pregled gramatike slovačkoga jezika, koji je napisao Juraj Glovnja, a na hrvatski preveo Petar Tažky. Ti gramatički dodaci, iako uglavnom svedeni na slovopisne, glasoslovne i oblikoslovne sažetke (grafija, fonologija i morfologija) koristit će obostrano: Slovacima koji uče hrvatski i Hrvatima koji uče slovački.

	Publicist i svećenik Ferdinand Takač, autor prvoga Hrvatsko-slovačkoga rječnika

Hrvatski i slovački vrlo su srodni jezici pa će listanje i čitanje Takačeva dvojezičnika zainteresirane potaknuti da se i sami o tome osvjedoče. Tako će otkriti mnogo riječi koje se u pismenom obliku jednako pojavljuju o objema jezicima: auto, bedro, bitka, brat, britva, brvno, cesta, čaša, dar, domovina, dražba, duša, film, jama, jež, koža, krava, lipa, list, most, muka, nebo, nož, olovo, ovca, ples, ponor, prut, raj, ruka, runo, sestra, stroj, škola, šport, teta, tlak, ulica, uzda, večer, vlak, zmija, zub, žena, život i mnoge druge. Povećat će se ta brojnost ako čitajući slovopisne obavijesti u dodatku saznamo, primjerice, da se hrvatsko h u slovačkom bilježi dvoglasnikom ch, da se na mjestu hrvatskoga g može naći h, a na mjestu i često y te da se obvezno označuju dugi samoglasnici (archv, chren, chorvtsky, ich, ucho, Boh, hlava, hrad, hrasnica, noha, stary, vpno i dr.). Srodnost se lako otkriva i u riječima koje se razlikuju tek pokojim fonološkim ili tvorebnim obilježjem: babička (bakica), brat (brati), byt (biti), cely (cijeli), červ (crv), čitat (čitati), človek (čovjek), daždovnk, de, dovoz (uvoz), hrašok (grašak), jarok (jarak), kridlo (krilo), lepidlo (ljepilo), mesiac (mjesec), miera (mjera), ležat (ležati), noc (noć), moc (moć), ohe (oganj), orol (orao), otec (otac), pec (peć), pes (pas), rajčina (rajčica), sen (san), tenky (tanki), učinok (učinak), učit (učiti), veniec (vijenac), viera (vjera), vietor (vjetar), vojsko (vojska), voa (volja), von (van), zajac (zec), žrieba (ždrijebe) i dr.

Proučavatelji i studenti kroatistike u Slovačkoj i slovakistike u Hrvatskoj dobili su u ovom prvom hrvatsko-slovačkom rječniku dragocjenu pomoć, a s njima i prevoditelji i čitatelji hrvatskih i slovačkih književnih, znanstvenih i drugih djela. Zahvaljujući slovačkom Hrvatu, isusovcu Ferdinandu Takaču, napokon je na tragu slovačko-hrvatskih veza popunjena praznina, koja je te veze u mnogočemu usporavala i otežavala. Lanac uzajamnih kulturnih pothvata učvršćen je još jednom jakom karikom, a nadati se je da će u dogledno vrijeme biti dopunjen i drugom nužnom karikom: slovačko-hrvatskim rječnikom.

Summary
PURSUING CROATIAN-SLOVAK CULTURAL TIES

Cultural ties between the Croats and Slovaks were especially developed during the 19th and the 20th century, when the two peoples shared a similar political, cultural, and economic destiny. A considerable number of Croats live in Slovakia, where they arrived in the time of Turkish incursions. Quite a few Slovaks have migrated to Croatia - and not only to its Slavonian part - primarily for economic reasons. Bridges between the two peoples were built by well-known Croat and Slovak figures alike - Archbishop Cardinal Juraj Haulik, linguist and universal man of learning Bogoslav Šulek, writer and physician Martin Kukačin, writer and composer Josip Andrić, and publicist and priest Ferdinand Takač, author of the first Croatian-Slovak dictionary.

The Croatian-Slovak Dictionary (Hrvatsko-slovački riječnik/Chorvatsko-slovensky slovnik) was published by the prestigious Croatian publishing house, the Školska knjiga, in 1999. This outstanding work of lexicography will make the work of Slovakian Croatists, and Croatian Slovakists easier. The huge linguistic and terminological wealth contained therein will greatly enhance the work of translators and of all of those who intend to use Croatian literature, and scholarly and professional writings.

Resúmen
EN LAS HUELLAS DE LAS CONEXIONES CULTURALES CROATO-ESLOVACAS

Las relaciones culturales entre los croatas y los eslovacos se desarrollaron especialmente en los siglos XIX y XX cuando estos dos pueblos sufrieron destinos políticos, culturales y económicos similares. En Eslovaquia vive una significativa cantidad de croatas que se trasladaron en los tiempos de las invasiones turcas, pero también en Croacia, especialmente en Eslavonia, hay una cierta cantidad de eslovacos que se trasladaron por cuestiones económicas. Los puentes entre estos dos pueblos emparentados se construyeron con destacadas personalidades de ambas nacionalidades: el Cardenal y Arzobispo Juraj Haulik, el lingüista e historiador político Bogoslav Šulek, el escritor y médico Martin Kukučin, el escritor y compositor Josip Andrić, el publicista y sacerdote Ferdinand Takač, autor del primer diccionario croata-eslovaco.

La prestigiosa editorial "Školska Knjiga" publicó el diccionario de Ferdinand Takač "Hrvatsko-slovačko rječnik / Chorvátsko- slovenský slovnik" en 1999. Esta excelente obra lexicográfica facilitará el estudio de los croatistas eslovacos y de los eslovaquistas croatas. La enorme riqueza lingüística y terminológica ofrece una ayuda preciosa a los traductores y a todos aquellos que desean acercarse a la literatura croata especializada, científica y novelística.