Sanja Vulić

INOJEZIČNI UTJECAJI NA GOVORE HRVATA U SLOVAČKOJ

Inojezični utjecaji na govore Hrvata u Slovačkoj različiti su do sredine do sredine jer je i povijesna sudbina Hrvata u slovačkim naseljima bila različita, a ti su utjecaji najsnažniji na leksičkoj razini

Govori slovačkih Hrvata, u okviru gradišćanskohrvatske dijalektologije i hrvatske dijalektologije općenito, pripadaju srednjočakavskomu dijalektu čakavskoga narječja koji karakterizira ikavsko-ekavski refleks jata. Pritom se govor Hrvatskoga Groba znatnije razlikuje od govora ostalih triju sela u kojima još žive slovački Hrvati (Novo Selo,Hrvatski Jandrof ,Čunovo). Ta se razlika ponajprije očituje u uporabi upitno-odnosne zamjenice kaj dok se u ostalim govorima rabi zamjenica ča. Ipak, i u govoru Hrvatskoga Groba rabi se sveza zač u značenju 'zašto', koja zajedno s brojnim drugim značajkama nedvojbeno ukazuje na čakavsku jezičnu osnovicu toga govora.

Po doseljenju na novi teritorij Hrvati su, u tijeku stoljeća, dolazili u doticaj s različitim narodima. Pritom su tuđi jezici više ili manje utjecali na njihov govor. Taj je utjecaj različit od sela do sela, jer je i povijesna sudbina Hrvata u navedenim selima bila različita. Stoga su sociolingvistički razlozi odigrali znatnu ulogu u zastupljenosti utjecaja pojedinih tuđih jezika na govore Hrvata u Slovačkoj, a također i na jačinu tih utjecaja. Ti su utjecaji najsnažniji na leksičkoj razini jer je leksički sloj jezika najpodložniji promjenama, ali i na svim ostalim jezičnim razinama moguće je zamijetiti inojezične utjecaje. Naravno, u današnje je vrijeme najizraženiji utjecaj slovačkoga jezika, a stupanj njegova utjecaja na svaki od pojedina četiri govora Hrvata u Slovačkoj nije isti. Slovakizacija je najmanje izražena u Čunovu i Hrvatskom Jandrofu jer su ta dva sela tek potkraj 1947. g. ušla u sastav Slovačke u sklopu ondašnje države Čehoslovačke, dok su prije toga bila u sastavu države Mađarske. Novo Selo i Hrvatski Grob bili su u sastavu države Čehoslovačke i poslije Slovačke od samog njezina osnutka pa su njihovi govori znatno poslovačeniji. Osobito to vrijedi za govor Hrvatskoga Groba koji je posljednjih desetljeća snažno slovakiziran.

Zemljopisni položaj i povijesna sudbina Hrvata u Čunovu i Hrvatskom Jandrofu rezultirali su raznovrsnim inojezičnim utjecajima na govore tih dvaju sela. Naime, ta su sela smještena na austrijsko-mađarsko-slovačkoj tromeđi, a Hrvati u tim selima u stalnom su kontaktu sa sunarodnjacima u Austriji i Mađarskoj. Takva je situacija rezultirala tradicionalno snažnim utjecajem njemačkoga jezika na govore Čunovaca i Jandrofaca. Također je nazočan i utjecaj mađarskoga jezika, a u najnovije vrijeme sve više i slovačkoga. Stoga nije čudno što se u tim govorima rabe i različiti germanizmi, zatim hungarizmi, a danas naravno i slovakizmi. U govoru Novoga Sela također ima ponešto germanizama preuzetih iz austrijskoga njemačkoga, dok je u govoru Hrvatskoga Groba neslavenski jezični utjecaj najmanje izražen. Tako se npr. u Jandrofu rabe germanizmi šuoster u značenju 'postolar' (prema njem. Schuster), šnajder u značenju 'krojač' (prema njem. Schneider), rihterica u značenju 'načelnica sela' (prema njem. Richter u značenju 'sudac'), širm u značenju 'kišobran' (prema njem. Regenschirm), prauhat u značenju 'trebati' (prema njem. brauchen), gonc u značenju 'sasvim, posve, potpuno' (prema njem. ganz). U jandrofskom i čunovskom govoru uobičajen je i germanizam gmajna u značenju 'općina' (prema njem. Gemeinde). Osim na taj način prilagođenih leksičkih posuđenica, u jandrofskom se govoru rabe i doslovne prevedenice iz njemačkoga jezika, npr. vandat u značenju 'izručiti' (prema njem. herausgeben) ili vanstat u značenju 'sići' (prema njem. aussteigen, austreten). Utjecaj njemačkoga očit je i pri izricanju složenih brojeva jer se prvo navode jedinice, a zatim desetice, npr. jedan pedeset za 51 (prema njem. ein und fünfzig) ili štire dvajset za 24 (prema njem. vier und zwanzig). Na sintagmatskoj se razini utjecaj njemačkoga jezika ponajprije očituje u uporabi sintagme ča je to za u značenju kakav, kakva, -o (prema njem. was ist das für). Tako se npr. u jandrofskom govoru rabi rečenični sklop Ča je to za selo? u značenju 'kakvo je to selo?'. U svim hrvatskim govorima u Slovačkoj, kao i u gradišćanskohrvatskim govorima općenito, pod utjecajem se njemačkoga jezika (kao posljedica nekadanjega pripadanja teritoriju Austro-Ugarske Monarhije), uz 3. lice jednine imenica iz poštovanja rabi glagolski oblik 3. lica množine, npr. Mati su telefonirali. U starijem sloju jandrofskoga leksika prepoznatljiv je i utjecaj mađarskoga jezika, npr. u uporabi glagola hasnovat u značenju 'koristiti' čiji je ishodišno turski korijen prihvaćen preko mađarskoga haszon u značenju 'korist'. S druge strane, za stvari i pojmove koji se u jandrofskom govoru rabe tek od novijega doba uobičajeni su slovakizmi, npr. puolpenzija u značenju 'polupansion' (prema slc. polpenzia), marnica u značenju 'mrtvačnica' (prema slc. márnica). Poneke vrlo popularne riječi preuzimaju se iz slovačkoga razgovornoga jezika, kao npr. kmin u značenju 'kradljivac, lupež'. Ta je riječ prihvaćena i u govoru Novoga Sela. Pritom valja napomenuti da istoznačna riječ zlodej koja pripada slovačkom standardnom jeziku nije prihvaćena ni u jednom od hrvatskih govora. Utjecaj slovačkoga jezika ponekad se očituje i na rječotvorbenoj razini, kao u primjeru športova sala u značenju 'sportska dvorana' (prema slc. športova sála) u kojemu je u jandrofskom govoru prihvaćen slovački sufiks -ova umjesto hrvatskoga -ska.

U hrvatskim je govorima u Slovačkoj vrlo omiljen i slovakizam bosorka, npr. u Jandrofu, odnosno u Novom Selu buosorka u značenju 'vještica'. Slovakizacija je izražena i pri izboru riječi za oznaku pojavnosti s kojima se stanovnici tih mjesta rjeđe susreću, pa se npr. u govoru Čunova rabe nazivi puolostrov u značenju 'poluotok' (prema slc. polostrov) i plošćica u značenju 'stjenica' (prema slc. ploštica). Isto se postupno događa i s riječima koje se u tom govoru danas uglavnom više ne rabe kao npr. kutač u značenju 'žarač'(prema slc. kutč), ali i s onima čija je čestotnost vrlo velika, kao npr. ano u značenju 'da' (prema slc. no). U Novom Selu i Hrvatskom Grobu takav je utjecaj uočljiv i kod drugih svakodnevnih riječi, npr. polivka u značenju 'juha' (prema slc. polievka).

Među slovakizmima u govoru Novoga Sela mogu se još izdvojiti riječi kao npr. hlib u značenju 'kruh' (prema slc. chlieb), žebrak u značenju 'prosjak' (prema slc. žobrk), žrđ u značenju 'motka' (prema slc. žrd'), brana u značenju 'vrata' (prema slc. brána ), truhla u značenju 'lijes' (prema slc. truhla), škubat u značenju 'čupati' (prema slc. šklbat'), bar u značenju 'iako' (prema slc. br) itd. Novoselski naziv puost u značenju 'korizma' također je slovakizam (prema slc. pst), kao i inačica štiri ćedni post u govoru Hrvatskoga Groba. Neke su riječi iz katoličkoga latiniteta u tim govorima također prihvaćene preko slovačkoga jezika. Tako je npr. u novoselskom govoru slovački bio jezik posrednik u prihvaćanju riječi ružienac u značenju 'krunica' (prema lat. rosarium i slc. ruženec) te grecizma almužna u značenju 'milodar' (prema slc. almužna). Osim pojedinačnih leksema, među slovakizme u hrvatskim govorima u Slovačkoj možemo ubrojiti i pojedine frazeme. U novoselskom se govoru rabi npr. usporedbeni frazem lied kod trami (prema slc. led ako trmy) u značenju 'jako debeli led' te različiti frazemi s glagolskim značenjem kao npr. huodit / puojt po žebranji (prema slc. chodit' po žobrani) u značenju 'prositi' i imati v riti vuši u značenju 'biti siromašan'. Odraz nekadanjega zajedničkog života s govornicima njemačkoga jezika u Austro-Ugarskoj Monarhiji očituje se i u uporabi sintagmatskih sklopova kao npr. sad vidim ča je to za dielo u značenju 'sad vidim kakvo je to djelo'. Takav je sintagmatski sklop izravan prijevod njemačke sintaktičke konstrukcije Was ist das für Arbeiten? Utjecaj slovačkoga jezika nije mimoišao ni ostale jezične razine pa npr. Novoselci često rabe slovački prefiks roz- umjesto hrvatskoga raz-, npr. rostrzat, ali nisu rijetke ni inačice tipa rozumit (prema slc. rozumiet') i razumit ili pak rozmišat (prema slc. rozmiešat') i razmišat. Fonološke inačice sedljak (prema slc. sedliak) i seljak u tom govoru, također su rezultat neposrednoga dodira dvaju jezika. Rjeđa je zamjena fonema g slovačkim zvučnim h kao npr. u riječi hruom (prema slc. hrom) umjesto gruom ili pak depalatalizacija fonema č, npr. palacinka (prema slc. palacinka).

Leksički fond posuđenica u govoru Hrvatskoga Groba temeljno se može podijeliti u dva sloja. Među davno prihvaćene germanizme pripadaju riječi friško u značenju 'brzo', pinezi u značenju 'novac', poheraj u značenju 'kolač', vankuš u značenju 'jastuk'. Tom se starijem leksičkom sloju pridružuje noviji koji se sastoji od brojnih slovakizama, npr. dečka u značenju 'mali stolnjak' (prema slc. dečka), hrobak u značenju 'kukac' (prema slc. chrobak), jaro u značenju 'proljeće' (prema slc. jaro), pohar u značenju 'čaša' (prema slc. pohár), smadni u značenju 'žedan' (prema slc. smädn_), tež u značenju 'također' (prema slc. tež), znamka u značenju 'ocjena' (prema slc. známka), retaska u značenju 'lančić' (prema slc. retiazka), ešče/ješče u značenju 'još' (prema slc. ešte), veznik a (prema slc. a) u službi veznika 'i' itd. Većinu je tih slovakizama vrlo lako odmah prepoznati, ali ima i iznimaka. Među njima je blagdansko ime Troica za koje bismo, zbog njegova oblika, u prvi mah mogli pomisliti da je petrificirani stari hrvatski oblik, a zapravo je riječ o skraćenom obliku slovačkoga blagdanskoga imena Najsvtejšia Trojica.

Govor Hrvatskoga Groba karakteriziraju i brojne poslovačene umanjenice, npr. noščak u značenju 'nosić', stromčak u značenju 'stabalce', glavička u značenju 'glavica', nožička u značenju 'nožica', ručička u značenju 'ručica', košulka u značenju 'košuljica', muška u značenju 'mušica', žapka u značenju 'žabica', žlička u značenju 'žličica', kao i brojne poslovačene imenice ženskoga roda, npr. stolička u značenju 'stolica', rukavička u značenju 'rukavica', dohtorka u značenju 'doktorica', učitelka u značenju 'učiteljica', te ostale riječi izvedene slovačkim sufiksima i prefiksima kao npr. imenice srednjega roda jidlo u značenju 'jelo' i midlo u značenju 'sapun' te glagolii vipit u značenju 'ispiti', višit u značenju 'sašiti', vitegnut u značenju 'istegnuti', rostezat u značenju 'rastezati', rozdelit u značenju 'razdijeliti' itd. Pod utjecajem obližnjega slovačkoga zagorskoga dijalekta u govoru Hrvatskoga Groba, a također i Novoga Sela, rabi se prijedlog pro u značenju 'za', a u govoru Hrvatskoga Groba u novije vrijeme i sveza proč u značenju 'zašto'. U tom su govoru također uobičajene sintagme tipa kaj je vo za delo u značenju 'kakav je to posao'. Pod utjecajem slovačkoga jezika u pojedinim se primjerima u tom govoru depalataliziraju fonemi č, lj i nj pa se mogu čuti ostvaraji kao npr. pluca, slovacki, nedila, pondilak, grable, kašal, košula, krstitel, lubit, postela, zemla, kon, ogan, sukna, škadan, višna itd. Isto se tako fonem g često zamjenjuje zvučnim h, npr. jahoda, ohrada, hlava.

Inojezična preplitanja rezultirala su i uporabom brojnih sinonima koji su u govorima Hrvata u Slovačkoj različitoga podrijetla. Obično je riječ o sinonimnim parovima u kojima je jedan od članova stara hrvatska riječ, a druga tuđica, ali ima i različitih drugih kombinacija uključujući i sinonimne nizove. I tu je naravno u čunovskom i jandrofskom govoru više germanizama, a u novoselskom i horvatanskom više slovakizama. U Čunovu se npr. rabe sinonimi lovac i jagr (prema njem. Jäger). U značenju 'dio glave bez kose' u Čunovu se rabi stara hrvatska riječ plieša i germanizam kluocna, u Jandrofu inačica klocn (prema njem. Glatze), dok u Novom Selu izostaje germanizam pa se rabi samo inačica plešina. Uz hrvatske riječi vr i vrhunac u Čunovu se rabi i germanizam špic (prema njem Spitze) za oznaku vrha brijega, dok u ostalim govorima prevladavaju domaći nazivi vrh (Jandrof, Hrvatski Grob) i vrhunac (Novo Selo). U značenju 'kat' u čunovskom se govoru rabi germanizam štuok, odnosno u jandrofskom štuk (prema njem. Stockwerk). Slovakizam lod u značenju 'brod, veća lađa' (prema slc. lod') za sada se ustalio samo u govoru Hrvatskoga Groba, dok se u ostalim trima govorima rabi germanizam šif (prema njem. Schiff). Za razliku od jandrofskoga germanizma razier (prema njem. Rasier), u čunovskom se i novoselskom govoru rabi sinonimni par brijač i holič (prema slc. holič). U tom se posljednjem govoru u značenju 'krumpir' rabi germanizam ertefljin (prema austrijskonjemačkom nazivu Erdapfel). U Hrvatskom je pak Grobu i u tom slučaju prevladao slovakizam zemak (prema slc. zemiak). U značenju 'otok' u Jandrofu se rabi germanizam inzl (prema njem. Insel), u Čunovu sinonimni niz koji se sastoji od germanizma inzl, hungarizma siget (prema mađ. sziget) i slovakizma ostrov (prema slc. ostrov), a u Novom Selu sinonimi sigiet i ostrov. U Jandrofu i Novom Selu uobičajen je germanizam pruoba (prema njem. Probe, iako je riječ inače latinskoga podrijetla), dok je u Hrvatskom Grobu prevladao slovakizam skuška (prema slc. skuška). Preko njem. Familie u trima je govorima još uvijek uobičajen romanizam familija u značenju 'obitelj', dok je u Hrvatskom Grobu u novije doba prihvaćen slovakizam rodina (prema slc. rodina). Njemački je bio posrednikom i pri posuđivanju latinizma špitol u značenju 'bolnica' u jandrofskom, odnosno špital (prema njem. Spita'l) u novoselskom govoru, dok se u Hrvatskom Grobu uobičajio slovakizam nemočnica (prema slc. nemocnica). Međutim, u jandrofskom se govoru, usporedno sa starim hungarizmom betiežan (prema mađ. beteg) u značenju 'bolestan', počinje rabiti i slovakizam nemoćan (prema slc. nemocn_). U značenju 'grad' u čunovskom je govoru uobičajen hungarizam varuoš (prema mađ. város), u Hrvatskom Grobu slovakizam mesto (prema slc. mesto) dok se u novoselskom govoru uz slovakizam miesto rabi i iz suvremenoga hrvatskoga jezika prihvaćena riječ grad . U čunovskom se govoru, uz domaću riječ tietac u značenju 'ujak, stric, tetak i stariji muškarac općenito' rabi i ungarizam bači (prema mađ. bácsi), a u novoselskom je govoru uobičajena samo domaća riječ tietac. Budući da je dječji vrtić u tim selima nova pojavnost, u tom su značenju Hrvati u Slovačkoj u novije vrijeme preuzimali nazive iz obližnjih govora. Tako danas u jandrofskom govoru supostoje tri sinonima. čuvarnica, ovoda i škuolka. Prvi je od njih preuzet iz obližnjih gradišćanskohrvatskih govora u Austriji, drugi iz susjednih mađarskih govora dok je treći sinonim slovakizam. U čunovskom govoru za sada je još uvijek dominantan sinonimni par čuvarnica i ovoda. Zanimljivo je da se stari romanizam u značenju 'groblje' održao u svim govorima pa se u Čunovu govori cimitr, u Novom Selu cimitier, a u Hrvatskom Grobu cinter. Zato u tom slučaju izostaje sinonimija.

Ostali sinonimni parovi uglavnom sadržavaju hrvatsku riječ i slovakizam. Tako se npr. u Čunovu u značenju 'izvor' rabi sinonimni niz sa dva hrvatska naziva izvira i zviranjak te sa slovakizmom pramen (prema slc. pramen). U Novom je Selu prevladao sinonimni par zviranjak i pramen, a u Hrvatskom Grobu slovakizam pramen. U novoselskom se govoru uz staru hrvatsku riječ slap u značenju 'val' rabi i slovakizam vlna (prema slc. vlna ). U čunovski je govor uz tu staru hrvatsku riječ također prodro i slovakizam, ali se ta posuđenica bolje prilagodila hrvatskom sustavu pa je slovačko slogotvorno l zamijenjeno hrvatskim samoglasnikom u. Zato se tu mogu čuti sinonimi slap i vuna.

U jandrofskom se govoru rabi sinonimni par drivo i struom u značenju 'drvo, stablo'. Tu se uz hrvatsku riječ rabi i slovakizam (prema slc. strom). U Novom su se Selu također ustalili sinonimi drivo i štruom/struom, dok je u Hrvatskom Grobu prevladao slovakizam strom. Novoselski govor karakteriziraju i sinonimni parovi dičak i hlapec (prema slc. chlapec) te vodenjak i vodnar (prema slc. vodnr). Takva situacija u kojoj je jedan dio sinonimnoga para hrvatska riječ, a druga slovakizam susreće se i u govoru Hrvatskoga Groba, npr. nošnja i kroj (prema slc. kroj) u značenju 'nošnja'.

	Očuvanje materinskog jezika primarni je zadatak hrvatske manjine u Slovačkoj (NOVOSIELSKI GLAS povremeno izlazi u Devinskoj Novoj Vesi od 1995.)

U čunovskom i jandrofskom govoru još uvijek se rabi stara hrvatska riječ boj u značenju 'rat', dok se u govorima Novoga Sela i Hrvatskoga Groba ustalio slovakizam vojna (prema slc. vojna). Novoselski govor poznaje i sinonimni par sa starom hrvatskom riječi viška i slovakizmom buosorka (prema slc. bosorka) u značenju 'vještica'. Pritom valja naglasiti da je navedeni slovakizam vrlo prodoran pa se čak i u jandrofskom govoru u najnovije vrijeme gotovo isključivo rabi riječ bosorka. Vrlo je prodoran i slovakizam alebo (prema slc. alebo) u značenju 'ili'. Taj je slovakizam u potpunosti prevladao u govorima Novoga Sela i Hrvatskoga Groba, dok se u jandrofskom govoru usporedno rabe ostvaraji ali i alebo u tom značenju. Stari hrvatski naziv vieža u značenju 'kuhinja' uobičajen je u čunovskom i novoselskom govoru. Istoznačni stari germanizam kuhina u govoru Hrvatskoga Groba može biti hrvatska značajka, ali je ipak vjerojatnije da je prihvaćen preko slovačkoga (prema slc. kuchyna).

Literatura:

5. Krátki slovník slovenského jazyka, ur. Ján Kačala i Mária Pisárčiková, Veda vydavatel'stvo Slovenskej akadémie vied, Bratislava 1989.
6. Jednotn_ katolícky spevník, 61. vydanie, Trnava 1991.
7. Sanja Vulić, Iz gradišćanskohrvatske sinonimije, Riječ, god. II, sv. 2, Rijeka 1996, str. 89-96.
8. Sanja Vullić: Blagdanska imena u gradišćanskohrvatskim govorima u Austriji, Mađarskoj i Slovačkoj, Panonska knjiga 2000, ur. Robert Hajszan, Pinkovac - Güttenbach 2000, str. 458-463.
9. Sanja Vulić: Jezična analiza književnoga djela Vilijama Pokornog, Panonska ljetna knjiga 2000, ur. Robert Hajszan, Pinkovac - Güttenbach 2000, str. 478-486.
10. Sanja Vulić: Govori Hrvata u Slovačkoj, Tjedan Hrvata iz Slovačke, ur. Hrvoje Salopek, Zagreb, rujan 2000, str. 19-22.
11. Sanja Vulić i Bernardina Petrović: Govor Hrvatskoga Groba u Slovačkoj, Korabljica, knj. 5, Zagreb1999.

Summary
FOREIGN INFLUENCES IN THE LANGUAGE OF SLOVAKIAN CROATS

In the course of five hundred years of their life in Slovakia, the Croats have been in touch with various peoples whose languages have more or less influenced their speech. This influence varies from one place to another, as the historical destiny of Croats in Slovak settlements varied too. Therefore socio-linguistic factors played a considerable role in the presence of foreign language influences on the speech of Slovakian Croats, as well as in the magnitude of those influences. These influences are best felt on the lexical level, as this is the level most prone to change, but foreign language influences can be noticed on all other levels, too. Today, of course, one notices a strong Slovak language influence. Its impact on the four main Croatian speeches in Slovakia is not the same.

Within the framework of the Burgenland Croat dialectology, and of the Croatian dialectology in general, the speeches of the Slovakian Croats belong to the mid-čakavian form of the čakavian dialect characterized by an ikavian-ekavian reflex of the "jat" vowel. In that the speech of Hrvatski Grob differs from the speech of the other three Croatian settlements in Slovakia (Novo Selo, Hrvatski Jandrof, Čunovo).

Resúmen
INFLUENCIA EXTRANJERA EN LA LENGUA CROATA EN ESLOVAQUIA

Durante prácticamente cinco siglos los croatas de Eslovaquia estuvieron en contacto con diversos pueblos, con lo que en mayor o menor medida las lenguas extranjeras influenciaron su habla. Esta influencia es distinta de región a región porque también el destino histórico de los croatas en las poblaciones eslovacas fue diferente. De modo que los factores sociolingüísticos jugaron un papel muy importante tanto en la calidad como en la cantidad de influencias de lenguas extranjeras en el habla croata en Eslovaquia. Estas influencias son más fuertes a nivel léxico, porque el léxico de una lengua es el más influenciable, pero también se las puede encontrar en otros niveles lingüísticos. Por supuesto que en el presente la influencia más importante es la de la lengua eslovaca, pero su nivel de influencia en cada una de las cuatro regiones croatas en Eslovaquia no es el mismo.

El habla de los croatas eslovacos, en el marco de la dialectología croata-gradišće y de la dialectología croata en general, pertenece al dialecto central čakavski, que se caracteriza por el reflejo "i-e de" la "iota". Así como el habla de Hrvatski Grob se diferencia notablemente del habla en los otros tres pueblos en los que aún viven croatas eslovacos (Novo Selo Hrvatski jandrof y Čunovo).