Ivo Lučić

TJEDAN HRVATA SLOVAČKE U ZAGREBU

Tradicionalna manifestacija Tjedan hrvatskih manjina, koju od 1993. organizira Hrvatska matica iseljenika, ove je godine u rujnu predstavila kulturne osobitosti Hrvata u Slovačkoj

Prvi put smo u mogućnosti u našoj povijesti da se prezentiramo u našoj domovini, kazao je predsjednik Hrvatskog kulturnog saveza u Slovačkoj Juraj Cvečko na otvaranju Tjedna Hrvata iz Slovačke 18. rujna u Zagrebu. U krugovima zajednice Hrvata u Slovačkoj, za čijeg najznačajnijeg organizatora slovi dr. Cvečko, taj čin imao je značenje mitskog goda na kojeg se čeka pola tisućljeća. Stoga je, gledano izbliza, na licima sudionika bilo malo nervoze i napetosti. Hoće li ih prepoznati i kako će ih prihvatiti njihovi davni rođaci? A otvaranje je, uobičajeno, išlo svojim službenim protokolom kao da se radi o priredbi koja se održava svake godine. Ona to zapravo jest: tjedan Hrvata koje Hrvatska matica iseljenika i njen Odjel za hrvatske autohtone manjine svake godine priređuje s autentičnom manjinom iz druge europske države. Tjednu Hrvata iz Slovačke bili su nazočni predstavnici hrvatske vlasti, Grada Zagreba, Hrvatske matice iseljenika, Veleposlanstva Slovačke Republike u Hrvatskoj te vodstva hrvatskih kulturnih institucija u Slovačkoj i kulturnih institucija u Hrvatskoj.

Sudbina Hrvatov va Slovački je mrvu tužna, rekao je jedan od najvažnijih pokretača i realizatora kulturne produkcije u Slovačkoj, pisac i novinar Viliam Pokorny - Tica.

Prema povjesničarima iz kruga hrvatske manjine u Slovačkoj, njihovi preci su pred ratnim nadiranjima Turaka napustili područje južno od Kupe i u tri kolonizacijska vala otišli u dijelove današnje Slovačke, Austrije i Mađarske. Tako je, procjenjuje se, iz Hrvatske otišlo do 300 tisuća ljudi. Kad prođe ratna opasnost, namjeravali su se vratiti kućama. Uz pomoć dobivenih olakšica, Hrvati su ondje obnovili mnoga sela koja su prethodno opustošena nizom ratova i buna. Obnavljajući ih, davali su im hrvatska imena i počinjali novi život, kažu povijesni pregledi.

Odnosi Hrvata i Slovaka bili su višeznačni. Osim ovog kolonizacijskog elementa činili su ga susreti učenih ljudi i inteligencija. Tako su, primjerice, poznato sveučilište u Trnavi pohađali brojni Hrvati ne samo iz Slovačke nego i iz Hrvatske. Prema podacima koje navodi K. Kučerová, od 1635. do 1641. na Trnavskom sveučilištu zabilježena su 94 Hrvata. Tada se prosječni godišnji broj studenata u Trnavi kretao između 119 i 140 polaznika. Godišnje je bilo gotovo desetinu Hrvata. Hrvati su na Trnavskom sveučilištu ukupno stekli oko 1500 titula. Obrnuto, brojni Slovaci postaju neizbrisiv dio hrvatske povijesti kao Bogoslav Šulek, biskup Juraj Haulik i drugi. Na mjestima poput Trnave tiskana su i pretiskivana brojna djela na hrvatskom.

	Hrvatska kulturno umjetnička društva u Slovačkoj brižno njeguju hrvatski kulturni identitet

"Dede su bili duobar človik. Tram pod plafuonumom su imali pun knjižic po prediedi. Ponajvetj su bile štampane va Skalici -crikviene, svitskie ale aj horvatske. To je bil magniet za mene. Tuliko sam je pregliedal, da su dede rekli: 'Mor kad budem jednuč dilil, tebi tju takaj voljča dat.' " kaže Joško Balaž u knjizi Hrvatsko etnikum v Devinsko Nuovo Seli (Bratislava 1993.). "Nažalost, stanje je za frontie zigorilo a s njim aj ovuo bogatstvo".

Ni sreća, dakle, ponekad nije bila saveznik hrvatske manjine. Višestoljetna asimliacija progutala je borbu mnogih naraštaja. Nerijetko su ostajali samo toponomastički tragovi: Jedan od hrvatskih naziva, Podvornice, nastao je kao čin kojim su Hrvati došljaci odreda krstili svoje okružje. Taj i još desetke takvih i danas se nalaze oko Dubrave (slc. Dúbravke) gdje su Hrvati živjeli u velikom broju. Još između dva rata u Dúbravki je starije stanovništvo govorilo hrvatskim jezikom. Posljednje. Danas su Podvornice novo naselje Bratislave, glavnog grada Slovačke u kojem urbani život utaplja tragove ruralne kulture.

Naselje Mokry Háj na sjeveru Slovačke, koje su Hrvati utemeljili u drugoj polovici 16. stoljeća (1587. navodi se popis 78 hrvatskih imena, a 1602. imena 100 muškaraca i 79 žena) ne čuva više nikakve tragove hrvatske riječi i običaja. Danas i ne postoji naselje s takvim imenom, jer se utopilo u grad Skalice, u kojem su nekada "štampane knižic crikviene, svitskie ale aj horvatske".

Šenkvice su 1553. naselili kmetovi iz Kostajnice, koji ondje, kako je rečeno, dolaze u 80 zaprežnih kola. Hrvati ondje dobivaju hrvatskog svećenika tek 1711. Jedan svečani dokument pisan je hrvatskim jezikom u 17. stoljeću kad su Hrvati bili u većini. Šenkvice su sačuvale hrvatsko obilježje do 1830. g. Ondje danas ostaju samo hrvatski toponimi kao što su Klanec, Sisek, Zrinska Gora itd.

	Sudionici Tjedna Hrvata iz Slovačke razgledali su kulturno povijesne znamenitosti Zagreba ( Trg bana J. Jelačića, Manduševac)

U 48 naselja bratislavske i nitranske županije koje su Hrvati naselili u 16 stoljeću u 13 njih su bili u većini. U Dubravi (Dúbravki), koja je poslije doseljavnja postala hodočasničko mjesto Hrvata, 1910. godine bio je 831 stanovnik podrijetlom Hrvat a svi su bili pod vidljivim asimilacijskim utjecajima. Devinsko Nuovo Selo (Devínská Nová Ves) iste je godine imalo 2900 stanovnika od kojih su pola bili Hrvati. Horvácki Grob (Chorvatsky Grob) je prvog desetljeća 20. stoljeća imao ukupno 1174 stanovnika od kojih su većinu činili Hrvati. Ukratko, početkom 20 stoljeća slovački građani su se još samo u pet naselja izjašnjavaju kao Hrvati. Nakon 1921. hrvatski je jezik nestao u Lamaču. Devinsko Nuovo Selo danas je dijelom Bratislave u kojoj žive Slovaci, te je uz Čunovo i Jarovice (koji su 1945. od Mađarske priključeni tadašnjoj Čehoslovačkoj) i Horvácki Grob jedno od 4 sela koje je i do danas sačuvalo svoju svijest, jezik i običaje.

Od sedamdesetak sela na području Slovačke u kojima su Hrvati činili značajan ili većinski dio stanovništva danas ih je, dakle, četiri (4). Prema popisu stanovništva iz 1992. u Slovačkoj se 988 osoba izjasnilo kao Hrvati (podatak K. Kučerove). Smatra se da ukupno u Slovačkoj ima oko 3 tisuće Hrvata. Stoga je pater Ferdo Takač zavapio na Tjednu u Zagrebu: "Dajte nam zublje jer naše se gasnu". Taj umirovljeni redovnik jezuit, koji je studirao na Teološkom fakultetu u Zagrebu, autor je nedavno publiciranog prvog Hrvatsko-slovačkog rječnika. Obnaša ulogu župnika u Horváckom Grobu. Teška povijest hrvatske manjine namrijela mu je titulu "hrvatski pop", s kojom se pater Takač ponosi. Naime, dugo je bio jedini hrvatski svećenik u Slovačkoj, pa ga je narod zvao "naš horvatski pop". Šarmantno povlači paralelu s Grgurom Ninskim, koji je pokraj svih biskupa u ondašnjoj Hrvatskoj jedini bio "hrvatski biskup". Obojica, kaže, brane hrvatski narodni jezik.

Živa riječ je nezamjenjiva; čovjek pati ti ga tješiš. Ne može to na slovačkom, slovački je gospodski, kaže Hrvatski Pop. "Tako su naši seljaci kroz tri stoljeća očuvali svoj jezik. U našem kraju to su prije svega dobrostojeći seljaci, jer su se siromašni lakše priženili i asmilirali. Mnoga druga sela su se slovakizirala, a tko dođe u Hrvatski grob -pohrvati se. To je za me čudesno. Premda Crkva pomaže u očuvanju jeziku i svijesti, to je prvenstveno u duši naroda", kazao je pater Takač na tribini "O povijesti, jeziku i običajima Hrvata u Slovačkoj", održanoj u okviru Tjedna. Unutar Tjedna održana je i tribina o sadašanjosti i budućnosti Hrvata u Slovačkoj, književni susret s Viliamom Pokornim, zajednički nastup folklornih društava iz Čunova, Devinskog Novog Sela i Hrvatskog Groba, večer domaće kuhinje slovačkih Hrvata itd. Osim voditelja kulturnih društava bili su prisutni i načelnici općina u kojima su Hrvati značajnije zastupljeni. Izaslanstvo Hrvata iz Slovačke i Hrvatske matice iseljenika primo je i predsjednik Stipe Mesić te im pružio potporu u radu.

No, mnoge nevesele priče, čini se, ustupaju mjesto zauzetosti oko budućnosti Hrvata u Slovačkoj. Naime, zadnje je desetljeće donijelo pozitivnu promjenu, što je očigledno i u činjenici održavanja Tjedna.

"Fenomen hrvatske kulture u Slovačkoj pojavio se tek nedavno. Povezan je s buđenjem nacionalne svijesti hrvatske manjine u Slovačkoj polovicom šezdesetih godina, kada postupno počinje dolaziti do izražaja potreba njenog udruživanja i njenog stvaralačkog predstavljanja", kaže u katalogu Tjedna Branislav Choma. Tada predstavnici manjine počinju dolaziti u Istru i pohađati tečajeve hrvatskoj književnog jezika. Prva dva folklorna ansambla - "Rosica" i "Grbarčieta" osnovana su 1987. - nakon čega se 1989. ostvaruje ideja o hrvatskim kulturnim svečanostima u Devinskom Novom Selu: Festival hrvatskih pjesama i plesova. Otada se svake godine održavaju svečanosti ispunjene pjesmama i plesovima, kazališnim nastupima i to ne samo ansambala iz obližnjih sela nego i iz Austrije i Hrvatske, a Festival je postao poznata i cijenjena manifestacija."Krajem osamdesetih godina ta potreba u potpunosti sazrijeva, što se vidi u interesu za vlastiti jezični izraz i za narodni izraz u pjevanju i plesu. Tek nakon toga dolazi do književnog i znanstvenog stvaralaštva koje postaje vrhunac vlastite identifikacije, a ujedno i doprinos zajednici koja ga okružuje i s kojom živi već četiri i pol stoljeća.", kaže Choma. U to Choma ubraja zbornike Hrvati u Slovačko" (1996.) i Hrvatska narodnost u Slovačkoj (1999.) te autorski povijesni prikaz K. Kučerove Hrvati i Srbi u srednjoj Evropi (1976.) i Hrvati u srednjoj Europi (1998.).

Godine 1990. utemeljeno je najprije u Devinskom Nuovom Selu Hrvatsko kulturno društvo, a potom slične udruge i u Horvackome Grobu, Čunovu i Jandrofu. Iste godine društva se povezuju u Hrvatski kulturni savez u Slovačkoj. Savez objedinjuje i manje institucionalizirane subjekte kao što su tamburaške grupe i plesni ansambli. U Horvatskom Grobu uređena je Hrvatska soba, što je oblik manjeg muzeja. "Do prije deset godina nismo imali ni molitvenik na hrvatskom, naš jezik se nigdje nije mogao čitati, samo se prenosio usmeno, pa smo počeli pisati na našem dijalektu koji je prilično udaljen od standardnog književnog jezika. Počeli smo naša zidanja, pa onda Dokumentacijski centar, koji je začetak hrvatskog muzeja. Danas smo službeno priznati kao manjina, jezik se proučava i o njemu se piše, hvala Bogu da je tako", kazao je Pokorny na dijalektu koji nažalost nismo u stanju reinterpretirati. Predsjednik Cvečko je dodao da je taj organizacijski zamah označio renesansu hrvatske manjine, postao bitan preokret u životu Hrvata Slovačke i njihova javnog tretmana, te da su njima Hrvati zapaženi kao najaktivnija manjina u svojoj državi. U Slovačkom narodnom muzeju otvoren je Centar za dokumentaciju hrvatske kulture u Slovačkoj, koji će svoje ozbiljno ostvaranje naći u Hrvatskom muzeju čija je gradnja započela u u Devinskom Nuovom Selu. Osvrćući se na djelatnost Saveza pater Takač kaže da je ta institucija "unijela hrvatsku svijest, te danas naša djeca prvi put znaju da pripadaju kulturu koja nije manje vrijedna. To za nas znači puno".

Jezik, glavni manjinski medij zajedništva, posebno je osnažen u djelima Viliama Pokornog. Pokraj zbirke autorskih pjesama Ča dan donesie (1997.) i zbirke poslovica urezanih u drvetu Rič tr drvo (1991., u povodu 450. Obljetnice života Hrvata u Nuovom Seli), Pokorny je 1994. pokrenuo i izdaje povremeni list "Novosielski glas" te sudjeluje u brojnim kulturnim priredbama u Slovačkoj.

O jeziku i govorima tamošnjih Hrvata najviše je govorila Sanja Vulić. Govori slovačkih Hrvata, u okviru gradišćanskohrvatske dijalektologije i hrvatske dijalektologije općenito, pripadaju srednjočakavskomu dijalektu čakavskoga narječja koji karakterizira ikavsko-ekavski refleks jata. Pritom se govor Hrvatskoga Groba znatnije razlikuje od govora ostalih triju sela u kojima još žive slovački Hrvati (Novo Selo,Hrvatski Jandrof ,Čunovo) - rekla je Sanja Vulić. "Naši preci su jako čuvali svoj jezik. Još je moj stric odbacivao hrvatski književni jezik na kojem smo dobivali razne knjige. 'To nije naš jezik. Mi smo Hrvati ovdje', govorio je moj stric. Iz moga pogleda, hrvatsvo se iz svakodnevnog života premješta na kulturnu razinu. Moja djeca još razumiju, ali ne govore hrvatski. Kultura je glavni oslonac zadržavanja identiteta", smatra Ive Masz. Juraj Cvečko kaže da je hrvatski jezik i dalje izložen marginalizaciji jer ga djeca ne uče u školama, premda je prema njihovoj anketi 80 posto djece pozitivno odgovorilo na ponudu o učenju hrvatskog jezika. Pokorny se nadovezuje na Cvečkovu tvrdnju da Hrvati tiskanjem knjiga nastoje sačuvati sve ono što je preživjelo do danas i kaže: "Čuda knjiga smo zidali, ali trebamo još čuda pomoći". Pater Takač se slaže da je izuzetno važno da djeca po selima počnu učiti hrvatski na dijalektu. "Više puta sam rekao: sluga iz Trnave mogu učiti hrvatski, a Hrvati ne! Ne ide to preko noći, treba postupno, ne silom nego često i mekano, kao kapljica vode koja troši kamen. Tako ćemo ostati - zato je i ovaj simpozij, zar ne?"

Hrvatski veleposlanik u Slovačkoj dr. Deželić, koji drži da Hrvati Slovačke pripadaju vitalnom dijelu starijeg iseljeništva koji povezuje tri zemlje i različite kulture, smatra da očuvanje hrvatskog jezika, na kojem treba ozbiljno inzistirati, ima dobru podlogu jer postoji priličan interes za njegovo učenje i među Slovacima. Jezikoslovac dr. Mijo Lončarić zauzeo se za model uvođenja hrvatskog jezika u službene škole i vrtiće. "Minimum je ostvarenje dvojezičnosti u vrtićima i školama u ova tri sela gdje su Hrvati zastupljeni u većem broju. Dakle, na tzv. jeziku sredine, domaćem hrvatskom književnom jeziku i na slovačkom jeziku. U Novom Selu je to teže jer je dio Bratislave, ali treba o tome razmišljati. Možda će ovo nekome izgledati pretjerano, no drugog uspješnog puta jednostavno -nema.", kazao je Lončarić

Govoreći o svom položaju, Hrvati su naglasili potporu službenih slovačkih vlasti. "Zahvalan sam slovačkoj Vladi za financijsku potporu hrvatskim manjinskim programima. Također, Vlada je dala 800 tisuća DEM za potrebe izgradnje muzeja", kazao je Cvečko. Više puta su Hrvati ponovili širokogrudnost slovačke Vlade, ne samo kroz financiranje izvanrednih programa, nego dosljednom potporom uobičajenih djelovanja manjinskih udruga. Dr. Deželić je potvrdio da Hrvati u Slovačkoj imaju dobre veze u državnom aparatu i da podupiranje njihovih programa neće biti promašaj. On je pozvao da se s Hrvatske strane učinkovitije podrži izgradnja hrvatskog muzeja i hrvatskih kuća po selima koje imaju značenje mini-muzeja. Smatra važnim i osiguranje hrvatskih svećenika te stipendiranje studenata iz Slovačke u Zagrebu. No, nadasve, potrebni su zajednički gospodarski projekti Hrvatske i Slovačke koji će u tim mjestima osigurati dostajan život.

Predsjednik Hrvatskog kulturnog saveza ukazao je na važnost promocije nacionalne kulture kazavši da će iduće ljeto u Slovačkoj biti popis stanovništva koji po prvi put otvara mogućnost izjašnjavanja. Govoreći izravno, zatražio je od stare domovine da pomogne barem koliko je pomogla domovina Slovačka.

Hrvatska zna da njezinu ukupnu snagu neopisivo jačaju te male ručice hrvatske kulture koje su nadživjele sve nevolje na sjeveru i još s jednakom željom ostaju podignute prema Zagrebu. Hrvatska je još ponosnija što su njezini potomci opstali 14 a možda i 16 ili 18 koljena. Jer, u starim knjigama se kaže: "...od Abrahama do Davida četranest koljena; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest koljena; od progonstva u Babilon do Krista četrnaest koljena". (Mt 1,17).

Summary
THE WEEK OF SLOVAKIAN CROATS IN ZAGREB

The traditional event "The Week of Croatian Minorities", which was initiated by the Croatian Homeland Society (Hrvatska matica iseljenika) and its Department for Croatian Minorities in 1993, presented the history and culture of the Slovakian Croats between September 18 and 24 of this year. Slovakia is nowadays the home to some two to three thousand Croats, who moved to that area after the Turkish conquests in Croatia in the course of the 16th century. They mostly originated from the Croatian Highlands to the south of the Kupa river, and they brought along their old čakavian dialect. The first serious efforts at organizing Slovakian Croats were launched only in the nineties, after democratic changes in the former Czechoslovakia, leading to the formation of the "Croatian Cultural Association in Slovakia," which is ably chaired by Mr. Juraj Cvečko, Dipl. Ing. . The Association has been working diligently on preserving Croatian culture and language for the future generations through numerous cultural and education activities. The cooperation between the Croatian Homeland Society and the Croatian Cultural Association in Slovakia has been reflected through numerous activities, such as the summer school of Croatian language for Croatian children from Slovakia, various exhibits, folk art events, and scholarly discussions. The peak of that fruitful ongoing cooperation was the Week of Slovakian Croats in Zagreb.

The main objective of this manifestation was to educate the homeland public about the indigenous Croatian minorities continuing to cultivate their Croatian roots outside the mainstream of the Croatian national body, and to enable the minorities to establish new links with the motherland.

Resúmen
LA SEMANA DE LOS CROATAS DE ESLOVAQUIA EN ZAGREB

La tradicional manifestación "Semana de las Minorías Croatas", que desde el aňo 1993 organiza el Sector para las Minorías Croatas del Hogar Croata de Inmigrantes, entre el 18 a 2l 24 de septiembre de este aňo presentó las características histórico-culturales de los croatas en Eslovaquia. Actualmente en Eslovaquia viven alrededor de 2000 a 3000 co-nacionales, quienes se trasladaron después de las invasiones turcas en Croacia durante el siglo XVI. En general, los eslovacos croatas tienen sus orígen en la región montaňosa de Croacia, al sur del río Kupa, de donde trajeron también el antiguo dialecto croata "čakavski". Los croatas en Eslovaquia se organizaron más solidamente durante los aňos 90, después de los cambios en la anterior Checoslovaquia, con la fundación de "La Alianza Cultural Croata en Eslovaquia", al frente de la cual se encuentra el ingeniero Juraj Cvečko. La alianza se dedica totalmente al cuidado de la lengua y cultura croatas para las generaciones venideras a través de numerosas actividades culturales y sociales. La cooperación entre el Hogar Croata de Inmigrantes y la Alianza Cultural Croata en Eslovaquia se concretiza a través de diversas actividades, como ser los cursos de croata para los niňos de Eslovaquia durante el verano, varias exposiciones, representaciones folclóricas, discusiones científicas. La culminación de esta cooperación fructífera es ciertamente la "Semana de los Croatas de Eslovaquia" en Zagreb.

El objetivo fundamental de esta manifestación es hacer conocer al público más amplio con las colectividades autóctonas croatas que viven cuidando sus raíces fuera del corpus nacional de orígen, como así también posibilitar nuevos contactos con el país de orígen.