Običaj paljenja svijeća u Badnjoj noći

Običaj paljenja svijeća u Badnjoj noći na Kalvariji u Malom Mošunju u okolici Viteza.
Brježuljak u mjestu Mali Mošunj u okolici Viteza puk je, početkom 20. stoljeća, prozvao Kalvarijom jer su na njemu izgrađene postaje križnog puta i crkva Gospe Žalosne. Prije korištenja toponima Kalvarija brježuljak se nazivao Crkvina ili Crkvišće, čime se prenosila predaja o postojanju crkve na toj lokaciji. U predaji je sačuvana legenda kako je crkva bila posvećena Mariji i kako je prije njezinoga rušenja Gospina slika prešla iz Mošunja u franjevačku crkvu u Fojnici. U podnožju Kalvarije je i crkvica posvećena sv. Anti. Tamo se na mladi utorak, prvi utorak poslije mijene mladog mjeseca, obavljaju razni religijski običaji. Uz molitve križnog puta na Cvitni petak – petak prije Cvjetne nedjelje, mještani Malog Mošunja na Badnju noć nakon zajedničke obiteljske molitve pale svijeće od kapelice sv. Ante do vrha Kalvarije. Nije propisano koliko se svijeća pali, no najčešće ih je petnaest: po jedna uz četrnaest postaja križnog puta i jedna kod križa na vrhu Kalvarije. Mnoštvo upaljenih svijeća uzduž brda i oko križa i crkve na vrhu stvaraju dojam velike plamene zmije. Prema kazivanjima mještana Malog Mošunja, do šezdesetih godina prošloga stoljeća umjesto svijeća palio se muket – svjetiljka od voska na uskoj uzici.