Od Božića do Božića – Pučka pobožnost Hrvata u Bosni i Hercegovini

Izložbom »Od Božića do Božića – pučka pobožnost Hrvata u Bosni i Hercegovini« predstavlja se dio duhovne tradicijske kulture u religijskim praksama, vjerovanjima i običajima. Pojmom pučka pobožnost označavaju se različita vjerovanja i religijske prakse, privatnog ili zajedničkog obilježja, izražene u ozračju religijskog svjetonazora i vjere proizašle iz duha i kulture naroda. U pučkoj se pobožnosti prožimaju institucionalne i izvaninstitucionalne religijske prakse i vjerovanja.

Gotovo svi Hrvati u Bosni i Hercegovini su katolici. Svoja vjerovanja i religijske prakse drže sukladnima katoličkom pravovjerju iako katkad izvaninstitucionalne religijske prakse i vjerovanja nisu u potpunosti u skladu s učenjem Katoličke crkve.

Na njihovu kulturu i religioznost utjecao je i životni prostor koji nastanjuju, pa se tako institucionalna i izvaninstitucionalna religioznost Hrvata u Bosni i Hercegovini oblikovala, izrastala i razvijala na periferiji Istoka i Zapada, na rubovima kulturno-civilizacijskih središta – Rima i Beča, s jedne strane, te Bizanta i Carigrada, s druge. U svojim vjerovanjima i religijskim činima oni su sačuvali i neke značajke neslavenske kulture i vjerovanja, koje su zatekli tijekom doseljavanja. Neke, pak, elemente slavenske baštine koju su donijeli sa sobom zadržali su i u trinaeststoljetnoj pripadnosti kršćanstvu, odnosno katoličanstvu. Na vjerovanja i religijske prakse Hrvata u Bosni i Hercegovini, iako je to malo poznato i neistraženo, utjecali su i pripadnici drugih religijskih zajednica i naroda (pravoslavnih Srba i muslimana Bošnjaka) s kojima dijele isti životni prostor. Osobito su snažne međureligijske interakcije u zajedničkim slavljima, pri kojima se susreću u dijeljenju svetih osoba, mjesta i vremena.

Ovom izložbom prikazuje se mali dio vrlo raznolikih religijskih praksi i vjerovanja, izraženih u kontekstu pučke pobožnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Njezin cilj je pokazati specifičnosti življene vjere važne za razumijevanje identiteta hrvatskog naroda na periferiji civilizacija i kultura. Tijekom burne povijesti neodvojiv nacionalni i religijski identitet tkali su na osnovi kršćanske vjere u uskrsnuće i pobjede dobra nad zlim, a potka im je bio doživljaj svetoga, sebe i svijeta oko sebe. Na taj su način istkali jedinstvenu religijsku i nacionalnu povijest.

Katalog izložbe

Pučka pobožnost Hrvata u Bosni i Hercegovini u božićnom vremenu

Božićno vrijeme u pripravi za središnje slavlje Božića obilježeno je intenzivnijim molitvama, odlascima na mise zornice, prestankom zajedničkih okupljanja i slavlja, poput svadbi. Uz zajedničke elemente, primjerice, sijanje pšenice na blagdan sv. Lucije (13. prosinca) i priprema posnih jela, pripremanih i blagovanih na Badnji dan, izabrane su i one kulturne specifičnosti kojima se upotpunjuje slika o bogatstvu nematerijalne baštine i lokalnih identiteta Hrvata u Bosni i Hercegovini. Posebno mjesto u tome ima umijeće pripremanja božićnih kruhova, koji nose razlitiče simbole i nazive. Među njima ističu se česnica (istočna Hercegovina), ljetnica ili ljetnjača (Bosanska Posavina), srića (Buško blato, Tomislavgrad), žitnica, večernjak i šareni kruh (župa Čemerno), krsnica (Kreševo), pogača (Kraljeva Sutjeska) i slični. Među ukrašenije kruhove, bogate simbolima, ubraja se i božićni kruh ljetnjača iz Orašja, s prikazom križa sa stiliziranim rukama preko cijeloga kruha te s ukrasnim motivima sunca, mjeseca, bure, pšenice, kukuruza, domaćih životinja i drugim, koji su se postavljali u četiri praznine. U Hercegovini kruh se ukrašavao krugovima staklenih čaša. Iz jednoga od tih krugova vadio bi se dio kruha kojim bi se gasile božićne svijeće. Uz božićne kruhove, nizu kulturnih specifičnosti pridružuje se i umijeće izradbe božićnog nakita – vezenih oraha u Usori, običaj paljenja svijeća na Badnju noć u Malom Mošunju u okolici Viteza, te običaj božićnih čestitara.

Među najzanimljivijim dekoracijama božićnog kruha jesu dekoracije krsnice u Kreševu. To je beskvasni božićni kruh, ukrašen sa četirima pticama poredanima tako da je između njih križ. Krsnica se priprema od brašna i soli, i bez kvasca. Krsnica se, kao i većina božićnih ukrasnih kruhova, blagovala nakon završetka božićnog vremena, na svetkovinu Bogojavljenja ili Vodokršća (6. siječnja). Dio nje davao se i blagu jer se vjerovalo kako se blagovanjem ovoga kruha potiču zaštita i plodnost stoke.

Pripremanje božićnog kruha krsnice u Kreševu.
Pripremanje božićnog kruha krsnice u Kreševu.

Božićni kruh krsnica, Polje, Kreševo, pripremila Miroslava Ivčević rođ. Cigelj
Božićni kruh krsnica, Polje, Kreševo, pripremila Miroslava Ivčević rođ. Cigelj

Božićni kruh krsnica, Polje, Kreševo, pripremila Miroslava Ivčević rođ. Cigelj
Božićni kruh krsnica, Polje, Kreševo, pripremila Miroslava Ivčević rođ. Cigelj

Božićni kruh krsnica u Kreševu
Božićni kruh krsnica u Kreševu

Žena čini poklon
Žena čini poklon, darivajući na Badnji dan krsnicu kući u kojoj su ukućani bolesni ili u kojoj su djeca ostala bez majke

Božićni kruh pogača
Božićni kruh pogača Ćatići, Kraljeva Sutjeska, pripremila Mara Bojić rođ. Jonjić Pogača u Kraljevoj Sutjesci bila je kruh na koji se stavljala grana iz koje su rasle tri grane, oko kojih se opletao i palio muket – voskom obložena uzica koja se palila na tri strane. Prema tumačenju Mare Bojić iz Ćatića, grana i tri strane muketa simbol su Presvetog Trojstva.

Šareni kruh
Kožlje, župa Čemerno, okolica Ilijaša, pripremila Danica Rašević rođ. Milanović

Božićni kruh pogača ili česnica
Bučići, Novi Travnik, pripremila Slavica Kovač rođ. Stipić

Božićni kruhovi večernjak i žitnica, Kožlje, župa Čemerno, okolica Ilijaša, pripremila Danica Rašević rođ. Milanović
Božićni kruhovi večernjak i žitnica, Kožlje, župa Čemerno, okolica Ilijaša, pripremila Danica Rašević rođ. Milanović.

Božićni kolač janje
Božićni kolač janje Vijaka, Vareš, pripremila Jozefina Jozeljić rođ. Matičević. Božićno janje pripremalo se za Božić u Varešu, Kraljevoj Sutjesci i u župi Čemerno u okolici Sarajeva. Željezni kalup za kolače izrađivali su kovači u Varešu. Tijekom pripremanja božićnog janjeta molila se molitva iz mise: »Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se« (2 ×) i »Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, daruj nam mir.«

Umijeće izradbe vezenih oraha u Usori
Umijeće izradbe vezenih oraha u Usori. Za kićenje božićne smreke u Usori su pripremali ušećerene jabuke, svilene bombone – bomboni umotani u raznobojni papir, i ukras zvan vezeni orasi. Ovaj božićni nakit nazvan je po vezu od raznobojnoga vunenog konca opletenoga oko oraha s dodatnim ukrasom – staklenim zrnjem, koje u Usori nazivaju bopcima. Iako se nakit naziva vezeni orasi, na isti način opletali su i lješnjake i kocke šećera kako bi božićno drvo bilo što različitije ukrašeno. Djevojke su svoju spretnost u izradbi ručnih radova pokazivale ukrašavanjem vezenih oraha.

Božićni nakit vezeni orasi
Božićni nakit vezeni orasi. Žabljak, Usora, izradila Kata Marković rođ. Vidović (1948.) Osim funkcije ukrašavanja drveta u vrijeme Božića, vezeni orasi imali su i komunikacijsku dimenziju u lokalnoj zajednici. Djevojke su posebno ukrašavale jedan orah i nosile ga na misu polnoćku. Ružica Ivić, vrhunska poznavateljica tradicijske kulture u Usori, o tome je kazivala: Kada bi se mladi poslije mise odvojili i ašikovali, onda bi mladićeve majke obilazile provjeriti s kojom djevojkom im sin razgovara. Kada bi ih majka našla i ako bi ušla s djevojkom u razgovor, onda bi joj djevojka ponudila vezeni orah kojim bi dokazivala svoju spretnost i umijeće rada s iglom, što se izražavalo izrazom da je cura rukata. Ako mladićeva majka prihvati ponuđeni vezeni orah, znači da joj se djevojka sviđa i dobrodošla je u njihovu kuću. Djevojci buduća svekrva uzvraća darivajući joj jabuku. Ako svekrva ne primi orah, onda je bolje da djevojka ne dolazi u tu kuću.

Veselanje i unošenje hrastova badnjaka u okolici Neuma
Veselanje i unošenje hrastova badnjaka u okolici Neuma. U istočnoj Hercegovini skupine mlađih muškaraca obilazile su kuće čestitajući Badnji dan i Božić uz pjesmu Božić nam je, drago nam je, veselo, veselo. Otuda vjerojatno dolazi i naziv čestitanja – veselanje. Do sedamdesetih godina 20. stoljeća jedan od čestitara nosio je odsječenu hrastovu granu badnjak.

Božićanje na Božić u okolici Tomislavgrada
Božićanje na Božić u okolici Tomislavgrada. Čestitari na prvi dan Božića u Tomislavgradu, Livnu i zapadnoj Hercegovini nemaju poseban naziv. Iako oni nisu imali posebno ime, taj običaj čestitanja u Tomislavgradu nazivao se božićanje. Muški članovi uže obitelji i susjedstva poslije jutarnje mise odlazili su u obližnje domove i čestitali Božić. Žene su kod kuće dočekivale goste i nisu sudjelovale u ovim ophodima. U Rami su čestitare nazivali keškari jer su im domaćini nudili keške – jelo od istučene pšenice i pilećeg mesa. Na sam dan Božića čestitari nisu obavljali neke ritualne čine, nego bi se počastili, sjeli u pojedinoj kući, i tako redom, sve dok ne obiđu određeni dio sela. U selima Buškog blata čestitanje Božića bilo je i prigoda za pomirenje zavađenih susjeda, koji bi se toga dana pomirili čak i ako su bili u teškim svađama. Božićni čestitari i danas su vrlo živ običaj u kojem sudjeluju muškarci, a sve češće sa sobom vode i djecu.

Mali položaj u Oštroj Luci, u okolici Orašja
Mali položaj u Oštroj Luci, u okolici Orašja. Na Badnji dan i prvi dan Božića (25. prosinca) važnu običajnu ulogu imaju posjetitelji koji samo čestitaju svetkovinu ili uz čestitku obavljaju neke ritualne običaje. Čestitar može biti i samo jedno dijete ili više djece: takvi čestitari nazivaju su mali položaj, a na Božić u jutro dolazi veliki položaj – odrasli čestitar, koji loži vatru i izgovara tekst blagoslova za obitelj koju je posjetio.

Čestitari šušanj u Oštroj Luci, u okolici Orašja
Čestitari šušanj u Oštroj Luci, u okolici Orašja. U okolici Orašja i Bosanskog Šamca čestitari nose suhu hrastovu granu – šušanj. Nju su bacali na krov kuće izgovarajući riječi: Šušanj na kuću, Badnjak u kuću.

Molitva uz večeru na Badnju noć u Usori
Molitva uz večeru na Badnju noć u Usori

Lomljenje božićne pogače
Lomljenje božićne pogače sriće ili srićice na Badnju noć u selima na Buškom blatu, u okolici Tomislavgrada. Na Badnju noć domaćica bi, svečano odjevena, s djevojkama odlazila u štalu noseći pečeni kruh. Uz kruh, nosile su svijeću i čašu vina. Domaćica bi odlomila komadić kruha i potopila ga u vino dajući ga jednoj ovci. Tim se činom držalo da je blago dionik blagoslova božićnog stola. Uz molitvu za blagoslov blaga, vjerovalo se kako u božićnoj noći u ponoć i stoka zna progovoriti blagoslivljajući, ali i tužeći se ako domaćin nije bio dobar.

Običaj paljenja svijeća u Badnjoj noći
Običaj paljenja svijeća u Badnjoj noći na Kalvariji u Malom Mošunju u okolici Viteza. Brježuljak u mjestu Mali Mošunj u okolici Viteza puk je, početkom 20. stoljeća, prozvao Kalvarijom jer su na njemu izgrađene postaje križnog puta i crkva Gospe Žalosne. Prije korištenja toponima Kalvarija brježuljak se nazivao Crkvina ili Crkvišće, čime se prenosila predaja o postojanju crkve na toj lokaciji. U predaji je sačuvana legenda kako je crkva bila posvećena Mariji i kako je prije njezinoga rušenja Gospina slika prešla iz Mošunja u franjevačku crkvu u Fojnici. U podnožju Kalvarije je i crkvica posvećena sv. Anti. Tamo se na mladi utorak, prvi utorak poslije mijene mladog mjeseca, obavljaju razni religijski običaji. Uz molitve križnog puta na Cvitni petak – petak prije Cvjetne nedjelje, mještani Malog Mošunja na Badnju noć nakon zajedničke obiteljske molitve pale svijeće od kapelice sv. Ante do vrha Kalvarije. Nije propisano koliko se svijeća pali, no najčešće ih je petnaest: po jedna uz četrnaest postaja križnog puta i jedna kod križa na vrhu Kalvarije. Mnoštvo upaljenih svijeća uzduž brda i oko križa i crkve na vrhu stvaraju dojam velike plamene zmije. Prema kazivanjima mještana Malog Mošunja, do šezdesetih godina prošloga stoljeća umjesto svijeća palio se muket – svjetiljka od voska na uskoj uzici.

1of21

Pučka pobožnost Hrvata u Bosni i Hercegovini u korizmeno-uskrsnom ciklusu

Korizma je vrijeme priprave za Uskrs. To vrijeme obilježeno je pojačanom pobožnošću, djelima milosrđa i pokore, te osobito strogom zabranom zajedničkih slavlja i društvenog okupljanja. Korizmeno vrijeme traje četrdeset dana i praćeno je brojnim religijskim praksama i običajima vezanima uz pojedine dane i svetkovine toga liturgijskog ciklusa. Uskrsno vrijeme je, pak, vrijeme radosti i obilježeno je ponovnim zajedničkim okupljanjima te veseljem i darivanjem, osobito na sam dan Uskrsa, kada se darivaju obojena jaja

Poslije slavlja pokladnog utorka i zajedničkih druženja, Čista srijeda, odnosno početak korizme započinje čišćenjem kuće i okućnice. Osobita se pozornost pridavala čišćenju posuđa, za što se koristio pepeo, u nekim krajevima zvan i lug. To je bio ženski posao. Svaka posuda koja se koristila za kuhanje na poseban se način prala lugom i poslije ispirala vodom. U obiteljskim domovima sve se čistilo i pralo, kako su to spominjali kazivači: Svaki ćošak kuće morao se očistiti, jer taj dan je Čista srijeda. Isto tako, moralo se oprati i posteljno rublje. U nekim krajevima Bosne i Hercegovine i posuđe i posteljno rublje pralo se na rijekama.

Posipanje pepelom – pepeljanje na Čistu srijedu u Sasini, u okolici Sanskog Mosta
Posipanje pepelom – pepeljanje na Čistu srijedu u Sasini, u okolici Sanskog Mosta. Religijski običaj posipanja pepelom – pepeljanje, na Pepelnicu ili Čistu srijedu, na početku korizme obavlja se uz pepeo dobiven od maslinovih grančica blagoslovljenih na Cvjetnu nedjelju prethodne godine. Pepeo je simbol pokore i poziv kršćanima da razvijaju duh poniznosti i žrtve. Pepeo se blagoslivlja svetom vodom uz blagoslovnu molitvu. Tijekom euharistijskog slavlja svećenik, posipajući pepeo na glavu vjernika, izgovara riječi: »Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti!« ili: »Obratite se i vjerujte evanđelju!« Pepelnica je pomični spomendan, pa nije svake godine istoga datuma.

Uskrs u okolici Brčkog
Uskrs u okolici Brčkog

Derventa - Uskrsno jutro
Derventa - Uskrsno jutro Uskrs je nezamisliv bez pisanica. U Bosni i Hercegovini izraz pisanica, za uskrsna obojena jaja, nije poznat. Bosanskohercegovački Hrvati pisanicu najčešće nazivaju tučak. Bojenje jaja ženski je posao; žene bi spremale obojena jaja za ukućane, ali i za darivanje djeci koja bi ih došla posjetiti. Prije polaska na misu žene bi iznosile obojena jaja muškim ukućanima, koji bi između njih birali ona najtvrđa. Muškarci bi se kod crkve natjecali međusobno udarajući jaja kako bi ustanovili čiji je tučak tvrđi – onaj razbijeni pripadao je natjecatelju koji je pobijedio. Katkad bi se organizirali i pravi turniri na kojima bi sudjelovale i stotine muškaraca.

Rama - oranje sirotinji na Veliki Petak
Rama - oranje sirotinji na Veliki Petak. Na Veliki petak vrijedila je zabrana rada na poljima. Toga dana raditi na svojoj njivi držalo se grijehom, ali i posebnim milosrdnim djelom (sevapom) ako se radilo na njivama udovica i sirotinje, a osobito se pomagalo pri oranju i sjetvi. Često se događalo da se uz rad na polju nosilo i sjetveno sjeme kojim bi se zasijala oranica. Iako je bila riječ o teškom fizičkom poslu, radnici nisu bili oslobođeni od posta i nemrsa. Osim na Veliki petak, takva praksa bila je dopuštena i na blagdan sv. Marka (25. travnja) u mnogim krajevima Bosne i Hercegovine.

Sv. Ivo (sv. Ivana Krstitelj) patron je u župi Kraljeva Sutjeska. Prije misnog slavlja
vjernici obavljaju svoje zavjete i mole se obilazeći oko glavnog oltara. Osobito vrijednima drže se zavjeti obilaska oko oltara na koljenima. Vjernici svoje molitve izriču raširenih ruku, a istom gestom prate podizanja Presvetog Tijela i Krvi Kristove
tijekom misnog slavlja. Tu gestu vjernici nazivaju na propetje. Koriste ju i u svojim
osobnim molitvama kada izgovaraju pet Očenaša, Zdravomarija i Slava Ocu na čast
pet Isusovih rana. — Kraljeva Sutjeska - sv. Ivo - patron župe
Kraljeva Sutjeska - sv. Ivo - patron župe. Sv. Ivo (sv. Ivana Krstitelj) patron je u župi Kraljeva Sutjeska. Prije misnog slavlja vjernici obavljaju svoje zavjete i mole se obilazeći oko glavnog oltara. Osobito vrijednima drže se zavjeti obilaska oko oltara na koljenima. Vjernici svoje molitve izriču raširenih ruku, a istom gestom prate podizanja Presvetog Tijela i Krvi Kristove tijekom misnog slavlja. Tu gestu vjernici nazivaju na propetje. Koriste ju i u svojim osobnim molitvama kada izgovaraju pet Očenaša, Zdravomarija i Slava Ocu na čast pet Isusovih rana.

Čišćenje posuđa pepelom na Čistu srijedu u Žegaru, okolica Bihaća
Poslije slavlja pokladnog utorka i zajedničkih druženja, Čista srijeda, odnosno početak korizme započinje čišćenjem kuće i okućnice. Osobita se pozornost pridavala čišćenju posuđa, za što se koristio pepeo, u nekim krajevima zvan i lug. To je bio ženski posao. Svaka posuda koja se koristila za kuhanje na poseban se način prala lugom i poslije ispirala vodom. U obiteljskim domovima sve se čistilo i pralo, kako su to spominjali kazivači: Svaki ćošak kuće morao se očistiti, jer taj dan je Čista srijeda. Isto tako, moralo se oprati i posteljno rublje. U nekim krajevima Bosne i Hercegovine i posuđe i posteljno rublje pralo se na rijekama. — Bihać - Čista srijeda čišćenje pepelom
Čišćenje posuđa pepelom na Čistu srijedu u Žegaru, okolica Bihaća Poslije slavlja pokladnog utorka i zajedničkih druženja, Čista srijeda, odnosno početak korizme započinje čišćenjem kuće i okućnice. Osobita se pozornost pridavala čišćenju posuđa, za što se koristio pepeo, u nekim krajevima zvan i lug. To je bio ženski posao. Svaka posuda koja se koristila za kuhanje na poseban se način prala lugom i poslije ispirala vodom. U obiteljskim domovima sve se čistilo i pralo, kako su to spominjali kazivači: Svaki ćošak kuće morao se očistiti, jer taj dan je Čista srijeda. Isto tako, moralo se oprati i posteljno rublje. U nekim krajevima Bosne i Hercegovine i posuđe i posteljno rublje pralo se na rijekama.

Župa Čemerno Cvjetna nedjelja - umivanje
Župa Čemerno Cvjetna nedjelja - umivanje. U subotu u jutro prije Cvjetne nedjelje djevojke (ili djevojčice) odlazile bi u polje ubrati ljubičice i jagorčevinu. Istoga dana na večer ubrano proljetno cvijeće namakalo se u čistoj vodi i ostavljalo da prenoći. U rano jutro na Cvjetnu nedjelju pazilo se na to da se cijela obitelj umije, ako je moguće, zajedno. Domaćice i mlađe djevojke polijevale su vodu starijim muškim članovima obitelji. Prije umivanja se križalo i zazivala se Božja pomoć. Umivanju ovim cvijećem u vodi na Cvjetnu nedjelju pridavala se zaštitnička uloga. Vjerovalo se kako takvo umivanje štiti od bolesti te da umivanje u cvijeću poljepšava mlade djevojke.

Križni put u Vidovicama i Kopanicama, u okolici Orašja
Križni put u Vidovicama i Kopanicama, u okolici Orašja. Križni je put religijski običaj koji katolici obdržavaju u spomen na Isusovu muku, od trenutka kada je Isus osuđen na smrt do polaganja njegova tijela u grob. Danas se križni put sastoji od četrnaest postaja. Za svaku postaju, u crkvama ili na javnim mjestima, postavljaju se slike ili kipovi s likovnim prikazima Isusove muke. Križni put može se obavljati i bez postaja uz različite tekstove. Od 1995. godine obavlja se križni put od Kopanica i Vidovica – jedne godine kreće se iz Kopanica, a druge iz Vidovica. Osoba koja nosi križ cijelu se korizmu ne brije, a u odorama rimskih vojnika prate ga i čuvari Isusova groba – žudije. Katkad i župnik preuzima ulogu Isusa koji nosi križ. Tako je na slici vlč. Josip Senjak, župnik u Vidovicama.

Posušje - Veliki Petak - ljubljenje križa
Posušje - Veliki Petak - ljubljenje križa. Sastavni dio liturgije Velikoga petka, spomendana Isusove muke i smrti, je i klanjanje sv. Križu ili ljubljenje sv. Križa, već prema mjesnom običaju. U Posušju je to redovito ljubljenje križa. Prije nego što vjernici priđu i pojedinačno iskažu štovanje, svećenik otkriva zastrti križ pjevajući: »Evo drvo križa.« Klanjanje križu obavlja se prije pričesti. Svi nazočni vjernici klanjaju se jednom križu. Dolazeći poljubiti križ, vjernici ostavljaju novčani prilog. Toga dana u svim se crkvama skupljaju prilozi za kršćane u Svetoj zemlji. Prikupljena milostinja namijenjena je za potrebe bazilike Svetoga groba u Jeruzalemu.

Čitluk - Cvjetna nedjelja - maslinove grančice
Čitluk - Cvjetna nedjelja - maslinove grančice. Podrijetlo blagoslova grančica i cvijeća na Cvjetnicu povezuje se s evanđeoskim izvješćem o Isusovu svečanom ulasku u Jeruzalem, gdje ga je mnoštvo naroda dočekalo prostirući po putu svoje haljine ili palmine i maslinove grane. U Hercegovini blagoslivljale su se maslinove grančice, a u Bosni grane zimzelenog drveća – tise, jele i drugih. Po dolasku iz crkve blagoslovljenom bi se vodom, uz molitvu, prethodno blagoslovile kuća i okućnica, a potom bi ukućani zataknuli dio blagoslovljenih grančica za stropnu gredu, raspelo ili sliku svetca, kako bi one uz blagoslov donijele i zaštitu od groma i uroka. Katkad su djevojke blagoslovljene grančice nosile u nakitu u obliku križa ili s drugim kršćanskim simbolima.

Pjevanje Gospina plača pastira u Trebižatu, u okolici Čapljine
Pjevanje Gospina plača pastira u Trebižatu, u okolici Čapljine

1of11

Pučka pobožnost Hrvata u Bosni i Hercegovini u vremenu kroz godinu

Vrijeme kroz godinu traje između božićnog vremena i korizme te nakon uskrsnog vremena do prve nedjelje došašća. To je vrijeme u kojem se razmatraju i slave razne teme iz kršćanskog života: čašćenje svetaca, proslave nebeskih zaštitnika župnih zajednica, odlasci na hodočašća te drugi religijski običaji.

Blagoslov grla ili grličanje vjerski je obred na blagdan sv. Blaža ili sv. Vlaha (3.
veljače). Obred se obavlja u crkvi poslije euharistijskog slavlja. Vjernici pristupaju svećeniku koji stoji, držeći u jednoj ruci dvije ukriž postavljene svijeće,
a drugu ruku stavlja iznad glave vjernika izgovarajući molitvu: »Po zagovoru
sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakoga drugog zla!«
Vjernik odgovara: »Amen.« Taj se blagoslov temelji na predaji prema kojoj je
sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kojemu je u grlu zapela riblja kost. — Banja Luka - sv. Blaž grličanje
Banja Luka - sv. Blaž grličanje. Blagoslov grla ili grličanje vjerski je obred na blagdan sv. Blaža ili sv. Vlaha (3. veljače). Obred se obavlja u crkvi poslije euharistijskog slavlja. Vjernici pristupaju svećeniku koji stoji, držeći u jednoj ruci dvije ukriž postavljene svijeće, a drugu ruku stavlja iznad glave vjernika izgovarajući molitvu: »Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakoga drugog zla!« Vjernik odgovara: »Amen.« Taj se blagoslov temelji na predaji prema kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kojemu je u grlu zapela riblja kost.

Među Hrvatima u Bosni i Hercegovini sv. Ante Padovanski (13. lipnja) najštovaniji
je svetac Katoličke crkve. (To potvrđuje i šaljivi komentar o štovanju ovoga sveca.
Navodno, događa se da vjernici mole Isusa da ih zagovara kod sv. Ante govoreći:
»Isuse, moli sv. Antu da me usliša!«) U mnogim župama lokalna su svetišta posvećena
ovomu svetcu. Posebnost proslave sv. Ante na Pidrišu je u tome što se ona slavi
na katoličkom groblju, gdje se nalaze i srednjovjekovni nadgrobni spomenici stećci.
Prema vjerovanju, najveći stećak na groblju može se zaljuljati i jednim prstom ruke
samo na svetkovinu sv. Ante, dok je u druge dane nepomičan. — Uskoplje - sv. Ante na Pidrišu
Uskoplje - sv. Ante na Pidrišu. Među Hrvatima u Bosni i Hercegovini sv. Ante Padovanski (13. lipnja) najštovaniji je svetac Katoličke crkve. (To potvrđuje i šaljivi komentar o štovanju ovoga sveca. Navodno, događa se da vjernici mole Isusa da ih zagovara kod sv. Ante govoreći: »Isuse, moli sv. Antu da me usliša!«) U mnogim župama lokalna su svetišta posvećena ovomu svetcu. Posebnost proslave sv. Ante na Pidrišu je u tome što se ona slavi na katoličkom groblju, gdje se nalaze i srednjovjekovni nadgrobni spomenici stećci. Prema vjerovanju, najveći stećak na groblju može se zaljuljati i jednim prstom ruke samo na svetkovinu sv. Ante, dok je u druge dane nepomičan.

Najveće nemarijansko svetište u Bosni i Hercegovini posvećeno je sv. Ivi, odnosno sv. Ivanu Krstitelju u Podmilačju. O nastanku svetišta nema pisanih podataka. Po postojanju stare crkve iz 15. stoljeća može se
pretpostaviti da je već tada ili malo prije moglo nastati
svetište, koje je potom postalo hodočasničko odredište.Krajem 20. stoljeća neki pisci pridaju svetištu i epitet »bosanski Lourdes« zbog vjerovanja u velik broj izlječenja zahvaljujući prirodnom izvoru vode, u kojem
se umivaju i s kojega mnogi nose vodu svojim kućama. Svetište u Podmilačju i danas je međureligijsko svetište, u koje dolaze muslimani Bošnjaci, Romi ipravoslavni vjernici. — Podmilačje - hodočašće sv. Ivi
Podmilačje - hodočašće sv. Ivi. Najveće nemarijansko svetište u Bosni i Hercegovini posvećeno je sv. Ivi, odnosno sv. Ivanu Krstitelju u Podmilačju. O nastanku svetišta nema pisanih podataka. Po postojanju stare crkve iz 15. stoljeća može se pretpostaviti da je već tada ili malo prije moglo nastati svetište, koje je potom postalo hodočasničko odredište.Krajem 20. stoljeća neki pisci pridaju svetištu i epitet »bosanski Lourdes« zbog vjerovanja u velik broj izlječenja zahvaljujući prirodnom izvoru vode, u kojem se umivaju i s kojega mnogi nose vodu svojim kućama. Svetište u Podmilačju i danas je međureligijsko svetište, u koje dolaze muslimani Bošnjaci, Romi ipravoslavni vjernici.

1of4

AUTOR IZLOŽBE
Zvonko Martić OCD
AUTOR TEKSTA
Zvonko Martić OCD
AUTOR FOTOGRAFIJA
Jasmin Fazlagić
KUSTOS IZLOŽBE I AUTOR PREDGOVORA/
Ivica Kipre
LEKTURA
Karmelina Prosoli
PRIJEVOD
Martina Hrnić
GRAFIČKO OBLIKOVANJE
Vinko Rožić
ORGANIZATORI
Hrvatska matica iseljenika
ravnatelj Mijo Marić
Hrvatska matica iseljenika – podružnica Dubrovnik
voditeljica Maja Mozara
Udruga za očuvanje i promicanje tradicijske kulture u Bosni i Hercegovini „Stećak“, Tomislavgrad
Hrvatska matica iseljenika
Dubrovnik/ Zagreb 23.12. 2020.- 15.1. 2021.

.Organizaciju izložbe potpomogao je grad Dubrovnik.
Osobitu zahvalnost za financijsku potporu projektu Udruga „Stećak“ duguje Fondaciji za muzičke, scenske i likovne umjetnosti pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta i Ministarstvu civilnih poslova u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine.