Povjesničar, političar i diplomat obilježio 65 godina života i 40 godina umjetničkoga rada književnika i književnog kritičara u rodnim Piljenicama

K’o svadba! Čak je jedanaest automobila te subote uoči njegova rođendana 1. travnja krenulo iz Zagreba na obilježavanje 65 godina života i 40 godina umjetničkoga rada književnika, književnog kritičara, povjesničara, političara i diplomata Đure Vidmarovića.

A u rodnim Piljenicama Ogranak Matice hrvatske Lipovljani i Udruge žena Mlinarice – oboje vodi profesorica Melita Lenička – tome su se, nikad brojnijem skupu pisaca, slikara i drugih umjetnika, sve slavljenikovih suradnika i prijatelja, pridružili rodbina, seljani te gosti iz Matice hrvatske (i Hrvatske matice iseljenika, u čijem je UO slavljenik član, op. ur.) te brojnih drugih ne samo lokalnih udruga, društava i skupina kojima je njihov Đuro bio podrškom i kad je bio doma i kad je bio poslanikom u Skupštini Jugoslavije odnosno kada je u Hrvatskome saboru digao ruku za osamostaljenje ili je domovinu kao veleposlanik predstavljao u Ukrajini. No bogate se političke karijere ostavio da bi – pisao.

Mnoge je, ipak, iznenadio da se na svojim obljetnicama, poslije prigodnoga filma o slavljeniku Dražena Žetića, predstavio čak trima svježe objavljenim knjigama: Hrvatsko-židovske teme (Spiritus movens, Kutina, 2011.), Ukrajinsko-hrvatske teme (Naklada Bošković, Split, 2012.) i Hrvatski Boke kotorske kroz povijest, Sjećanja i zaboravi (Hrvatska korovna zajednica Dux Croatorum, Tivat, 2011.). O njima su opširnije govorili Dragutin Pasarić i Aleksa Pavlešin.

Sveobuhvatne, zanimljive i stilom i važnim temama, pisane s mnogo žara i potkrepe, odvagivanja, a tematski tako različite otkrivaju bit zanimanja odnosno narodnosti u Hrvatskoj ili Hrvate u drugim zemljama.

Veliki je materijal prikupio i još ga mora obraditi i, želimo mu, objaviti, a osobito mu želim da napiše biografiju. Iako ozbiljnih tema kao povijesni svjedok, literarni, još nedovoljno poznato i priznato pismo puno duha koje nimalo ne zaostaje za njegovom rijetkom govorničkom vještinom.
Ona mu nije pomogla da mu ganutome ovaj put glas ne zadrhti.

Kao i prijašnjih godina, svoje je goste poveo u razgledanje pitoresknih Piljenica, zelenih kao da je već Đurđevo tri tjedna kasnije, najzapadnijega sela Slavonije koje samo rijeka Ilova dijeli od Moslavine.

Ovaj su se put zadržali najprije u područnoj osnovnoj školi koja se sa tri etaže spustila na samo desetak učenika u četiri razreda učiteljice Lidije Popović, ali i dalje ponosno nosi ime Josipa Kozarca, koji je ovdje radio u obližnjoj šumi Carevini te napisao i – i danas tako aktualne – Mrtve kapitale i Tenu.

U šumi danas poučna staza nosi ime omiljene junakinje, po kojoj su nazvane i mnoge ne samo Slavonke, ali je osobito dojmljivo bilo predavanje na otvorenome, na dobru Šumarskoga fakulteta Opeke.

O povijesti je govorio šumarski inženjer Stjepan Crnko, koji je tu godinama radio, dok nas je Đuro Vidmarović odveo u povijest, ne samo vlastitu, u sjećanja upravo na šumu koja je spajala dva sela njegova djetinjstva Piljenice i Trebež, nego i na rijeke i kanale pa u Domovinski rat, turska vremena, pretpovijest čijih ostataka također se danas tu nalazi. Prema istraživanjima – a tu ima zanimljivih patronima Vidmar, Vidmarić i Vidmarovići – Đurini su preci u ispražnjenu zemlju poslije turskih povlačenja naselili iz Bijele krajine, s posjeda Zagrebačke biskupije. Po drugoj su liniji, Prebendari, također bili crkveni kmetovi koji su se mogli slobodno seliti.

Razmišlja se u Piljenicama već i o susretu karikaturista, jer je tu rođen i slavni karikaturist Branimir Petrović, a neslužbeno se, zahvaljujući omiljenome kolegi Đuri Vidmaroviću, pisci već susreću.

Doživljaj je bio susresti se odjednom uživo i čuti Nevenku Nekić, Mariju Barbarić-Fanuko, Joju Ricova, Marije Peakić-Mikuljan, Nenada Piskača, Božidara Brezinščaka Bagolu, Josipa Paladu, Boženu i Željka Slunjske, Katarinu Brkić, članovu Pegaza i brojne druge koji godinama na različite načine surađuju sa slavljenikom.

Poput napitnice stoga je u izvedbi tamburaškoga sastava KUD-a Lipa iz Lipovljana zazvučala pjesma Vodo, vodo oko starog mlina Melite Leničke što ju je uglazbio Franjo Rodić. I to u čast slavljenika. Obdaren je tako ne samo prigodnim i kurtoaznim darovima nego, s razlogom, uzdarjem prijateljstva i ljubavi.
(ziviselo.com)

Tekst: Božica Brkan; Snimio: Miljenko Brezak / Acumen