Na kongresu će sudjelovati ugledni znanstvenici, javni i kulturni djelatnici, crkveni velikodostojnici, svećenici-misionari i pastoralni suradnici te poslovni ljudi iz Hrvatske i iseljeništva

Pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji suočavamo se s nužnošću izrade nove strategije odnosa s višemilijunskim hrvatskim iseljeništvom. Kako bismo zajednički osmislili nove strategije i usustavili praćenje i globalno umrežavanje domovinske i iseljene Hrvatske, počeli smo s organizacijom prvog Hrvatskog iseljeničkog kongresa, koji će se održati u lipnju 2014. u Zagrebu. Na kongresu će sudjelovati ugledni znanstvenici, javni i kulturni djelatnici, crkveni velikodostojnici, svećenici-misionari i pastoralni suradnici te poslovni ljudi iz Hrvatske i iseljeništva.
Hrvatska pripada krugu europskih zemalja s najvećim relativnim udjelom iseljenika. Prema okvirnim procjenama danas u svijetu živi više od dva i pol milijuna hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka. U suvremenim integracijskim procesima to je golema razvojna, kulturna, demografska i sigurnosna zaliha kojom Republika Hrvatska može graditi uspješnu budućnost i premostiti mnoge zapreke koje su u prošlosti razdvajale jedinstveni hrvatski nacionalni korpus.

Budući danas nekoliko naraštaja hrvatskih iseljenika živi izvan Hrvatske, razumljiva je njihova snažna integriranost u društva u kojima žive. Valja, međutim, naglasiti da su tijekom iseljeničkih procesa Hrvati osnivali različite hrvatske iseljeničke organizacije i institucije radi očuvanja nacionalnoga, kulturnog i vjerskog identiteta te povezivanja s matičnom domovinom. U novim okolnostima te su organizacije i institucije temelji globalnog umrežavanja radi ostvarivanja spomenutih strateških ciljeva.
Nakon uspostave neovisne i demokratske Republike Hrvatske nisu ostvarila očekivanja masovnoga povratka hrvatskih iseljenika.
Naprotiv, Hrvatska je i nadalje ponajprije iseljenička zemlja. Najnoviji iseljenički val uslijedio je tijekom procesa hrvatskoga državnog osamostaljenja i Domovinskoga rata, ali i u poslijeratnom razdoblju. Ovaj se iseljenički val od prethodnih razlikuje po tome što se tada u Hrvatsku prvi put uselio značajan broj ljudi, i to ponajprije Hrvata i Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine. Noviji procesi iseljavanja potaknuti su ratnim događajima i gospodarskom situacijom prouzročenom ponajprije nepravednim i neučinkovitim privatizacijskim modelom.
U tom je kontekstu osobito nepovoljno što iz Hrvatske odlazi veliki broj mladih i obrazovanih ljudi koji u novonastalim okolnostima nisu imali perspektivu zapošljavanja ili primjerenog nastavka školovanja. Na sve nepovoljnija gospodarska i migracijska kretanja u Hrvatskoj utjecao je i velik broj ratnih prognanika iz Hrvatske, kao i izbjeglica iz Bosne i Hercegovine.
Stručne procjene upućuju na to da se od 1991. iz Hrvatske prema Zapadu iselilo nekoliko stotina tisuća hrvatskih državljana, od toga približno 180.000 Hrvata. Pritom se, prema službenim podacima, u Hrvatsku (od 1991.) uselilo 232.966 stanovnika, od čega 189.039 iz Bosne i Hercegovine. U istome razdoblju u Hrvatskoj je svake godine broj umrlih veći od broja rođenih.
Zbog svega navedenoga, domovinska bi se politika prema iseljeništvu trebala ponajprije očitovati u razvijanju bolje suradnje sa zemljama u kojima žive hrvatski iseljenici. Oni su zapravo već utrli putove toj suradnji. Obveza je ponajprije znanstveno istražiti i analizirati oblike dosadašnje suradnje, jer iskustva svjedoče da su hrvatski iseljenici iznimno uspješni veleposlanici svoje domovine u svijetu. Drugim riječima, hrvatski iseljenici ostvarili su sve pretpostavke da u suvremenim integracijskim procesima napokon postanu subjektima domovinske politike, što uključuje i planiranje njihova povratka. A povratak ne znači samo vratiti se, nego u vlastitoj domovini dobiti priliku za kvalitetan život i rad. U tome je kontekstu Republika Hrvatska dužna svim iseljenicima omogućiti siguran povratak i ulaganje teško stečenog iseljeničkog kapitala u domovinske resurse. Od hrvatske se države očekuje pozitivniji odnos i učinkovitije djelovanje prema iseljenicima. Posljednjih je godina povjerenje između nekih domovinskih institucija i izvandomovinstva, nažalost, u određenoj mjeri narušeno, pa je potrebno uložiti dodatni trud kako bi se suradnja ponovno uspostavila.
Nadalje, nužno je osmisliti nove modele suradnje s iseljenicima koji se ne namjeravaju vratiti u Hrvatsku. Pritom, veoma je važno pomagati im u očuvanju svijesti o identitetu i pripadnosti svojem narodu, njegovanju tradicije i povezivanju s domovinom. Osobito je važno naglasiti sva djelovanja koja imaju nacionalni i trajni, a ne stranački ili privremeni karakter. Pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji otvorene su nove perspektive za sve navedene programe i procese, uz napomenu da je za njihovu izradu i provedbu nužna izgradnja suvremenih kapaciteta temeljenih na znanju.
Uvjereni smo da će Hrvatski iseljenički kongres ostvariti zamisli organizatora te pripomoći izradi i provedbi nove strategije prema hrvatskim iseljenicima temeljene na znanstvenim istraživanjima i uz potporu svih relevantnih institucija i pojedinaca iz domovinske i iseljene Hrvatske.

Doznajte više

Program