U ispovjednoj formi, kroz priču mladića čiji su se roditelji doselili iz Bosne, film nazvan po jednom od čestih pogrdnih slovenskih grafita detektira gorko doseljeničko iskustvo.
Slovenski film »Čefuri raus!«, koji je Goran Vojnović režirao po istoimenu romanu u kojem je iz vlastitog iskustva opisao sudbinu doseljenika u Sloveniji, pogrdnog naziva čefuri, u hrvatska kina dolazi u četvrtak, 9. siječnja 2014. Kao i knjiga iz 2008., za koju je autor nagrađen, među ostalim i Prešernovom nagradom te nagradom Kresnik, film je naišao na veliki interes slovenske publike – od premijere u listopadu prošle godine, pogledalo ga je više od 55 tisuća ljudi. Glavni protagonist te istovremeno duhovite i tužne priče je mladić Marko koji je u trajnom nesporazumu s roditeljima, susjedima, nastavnicima, policajcima, Slovencima, Bosancima, ali i sa samim sobom. S prijateljima Adijem, Acom i Dejanom sjedi ispred bloka zgrada u ljubljanskoj četvrti Fužine, gdje dijele frustracije svojom svakodnevicom.
Marko je ljut što je prestao trenirati košarku, što ga zanosna televizijska voditeljica ne primjećuje i što će mu otac pobjesniti nakon što sazna da je prestao trenirati. Adi je iziritiran činjenicom da je njegov brat Sanel ovisnik o drogi za što nije briga njegova oca koji ima ljubavnice u Austriji, Aci probleme zadaje jedna vesela djevojka, a Dejan je tjeskoban jer mu se majka želi preseliti.

U ispovjednoj formi, kroz priču mladića čiji su se roditelji doselili iz Bosne, film nazvan po jednom od čestih slovenskih grafita detektira od raspada Jugoslavije konstantan, ali i prešućivan problem slovenskog društva: odnos prema ‘Balkancima’, koji su stereotipno obilježeni kao primitivci, neprilagođeni i neobrazovani ljudi skloni nasilju i alkoholu.
Iako je prvo objavio knjigu, Vojnović, i sam sin Hrvatice i Bosanca odrastao na Fužinama, najprije je radio na filmskom scenariju o toj temi inspiriran događajima iz svoje okoline.
Kako tada nije mogao snimiti film, napisao je roman, koji je dosad preveden na hrvatski, bosanski, srpski, švedski, poljski i češki, a zahvaljujući kojemu je postao jedan od trenutno najčitanijih slovenskih pisaca. Jezik na kojemu je pisan zanimljiva je mješavina slovenskog, te hrvatskog i srpskog jezika, kakvim govore stanovnici te četvrti.Knjigu prati još jedna »zanimljivost« – zbog činjenice da neki likovi slovensku policiju nazivaju pogrdnim imenima, Vojnović je nedugo nakon objavljivanja romana bio na policijskom ispitivanju, no od njegova kaznenog progona odustalo se nakon reakcije ministrice unutarnjih poslova, tiska i slovenskih književnika. Ravnatelj policije tada je rekao da je sve bila greška.
Glavne uloge u filmu odigrala su četvorica mladih naturščika, Benjamin Krnetić, Dino Hajderović, Ivan Pašalić, Jernej Kogovšek, dok je Emir Hadžihafizbegović za ulogu oca bio nagrađen na međunarodnom filmskom festivalu u Cottbusu. U manjim ulogama pojavljuju se i Mustafa Nadarević, Darija Lorenci te slovenski glumci Jernej Šugman i Polona Juh.

Goran Vojnović (1980.) režirao je tri kratka filma (Fužine zakon, Sezona 90/91, Moj sin, seksualni manijak), suautor je scenarija za nagrađivani film »Sretan put Nedime«, autor pjesničke zbirke »Lep je ta svet«, a kao filmski publicist piše za časopise, novine i portale.

Izvor: Novi list