Knjiga je objavljena u nakladi Udruge OS, a koncipirana je kao niz od 39 proznih minijatura poredanih po abecednom redu, koje čine kralježnicu različitih zbivanja i iskustava glavne junakinje i brojnih drugih aktera njezine priče. Naslovnicu je ilustrirao Patricio Alejandro Aguero, Zagrepčanin podrijetlom iz Venezuele

Književnica i publicistkinja Tuga Tarle, profesionalna diplomatkinja u mirovini i angažirana promotorica hrvatske kulture u svijetu, objavila je novu knjigu “Moja australska priča”, koja je 22. studenoga predstavljena u Zagrebu. Roman je to o tegobama iseljeništva, jednako namijenjen djeci i odraslima, u kojemu autorica pristupačnim, tečnim jezikom iz vizure jedanaestogodišnjeg djeteta progovara o životno važnim stvarima.

Knjiga je objavljena u nakladi Udruge OS, a koncipirana je kao niz od 39 proznih minijatura poredanih po abecednom redu, koje čine kralježnicu različitih zbivanja i iskustava glavne junakinje i brojnih drugih aktera njezine priče.

Kritičarka i književnica Lada Žigo istaknula je na predstavljanju u Društvu hrvatskih književnika (DHK) kako je riječ o prekrasnoj, bremenitoj knjizi, nostalgičnoj priči pisanoj poput “Malog princa” – jer namijenjena je i djeci i odraslima – koju je napisala jedna vrlo moderna žena sposobna sagledati stvari iz svakog mogućeg kuta.

“Knjiga je posvećena svim lutajućim duhovima koji su na neki način i kozmopoliti ali imaju s druge strane i nezajažljivu želju prema domovini”, kazala je Žigo. “Iz te knjige može se naučiti o Australiji više nego iz bilo kojeg povijesnog udžbenika”, napomenula je.

Književni kritičar, književnik i diplomat Đuro Vidmarović ocijenio je da autorica u njoj “na izvanliterarnoj dimenziji povezuje Hrvatsku i Australiju”.
“Pritom se poslužila jednim postmodernističkim žanrom kolažiranja, sintetiziranja niza literarnih žanrova – memoaristike, arhiviranja, dokumentiranja, foto-dokumentarne građe; dakle, svega onoga što jedno književno djelo može učiniti vrlo zanimljivim”, kazao je Vidmarović.

U knjizi Tarle želi demistificirani australijski san, a možda i u aktualnom trenutku odgovoriti na intencije koje obilježavaju naše vrijeme, u kojemu svi mislimo da je svugdje bolje nego kod kuće, rekao je i dodao : “Ona želi ispričati svu istinu i poručiti ljudima da ne zamišljaju svijet poput šarenog balona kakvim ga je ona zamišljala”.

Do 2013. profesionalna diplomatkinja i promotorica hrvatske kulture u svijetu (Čileu, Španjolskoj, Australiji i Slovačkoj), Tuga Tarle društveno je angažirana publicistkinja i književnica. Inicirala je i vodila Zakladu za skrb o djeci žrtvama rata “DORA” (1991.-1996.), pokretačica je i prva predsjednica Hrvatske humanitarne mreže, osnovala je Hrvatsko-španjolsko društvo prijateljstva u Madridu (2001.) te Diplomatski klub zamjenika veleposlanika u Bratislavi (2011.).

Godine 2013. osnovala je Udrugu OS, društvo za promidžbu hrvatskog kulturnog identiteta, te je od sredine devedesetih članica uredništva časopisa “Matica” Hrvatske matice iseljenika i suradnica više izdanja Hrvatskoga iseljeničkog zbornika i brojnih drugih dnevnih novina i časopisa, tribina i HRT-a, s više od 500 objavljenih priloga.

Dosad je objavila četiri samostalna naslova u kojima se bavi književnošću, plesnom umjetnošću te pitanjima identiteta i iseljeničke problematike: “Hrvatska – Australija/Novi Zeland: Povijesne i kulturne veze” (2002.), “Plesne kritike” (2009.), “Ariadnina nit” (2012.) i “Hrvatski iseljenički duhopis” (2013.).

“Moja australska priča” najavljena je kao roman o jednoj iseljeničkoj avanturi i vremenu “siromašnih ali sigurnih i sretnih ljudi” uoči velikih društvenih turbulencija, rata i tranzicije u domovini. Knjiga se naslanja na autentične razgovore i bilješke iz pisama koja je autoričina kći Maša Tarle iz Australije pisala prijateljima u domovinu.

Priča se razvija iz vizure jedanaestogodišnje djevojčice koja u osjetljivim godinama odrastanja doživljava iskustvo iseljenika u posve drugačije okruženje od poznatoga, zbog čega prolazi kroz dramatičnu krizu prilagođavanja. Autorica je istaknula kako knjige ne bi bilo bez dnevničkih zapisa i zabilježbi njezine kćeri Maše, koji su je potaknuli na promišljanje o tome što se događa u psihi djeteta iščupanog iz domicilne okoline i preseljenog u neki iseljenički, strani život.

“Poželjela sam pokušati ući u psihu toga djeteta, vidjeti što se događa u njemu, i to ne samo u mojem djetetu, nego u svoj toj djeci koja su otišla u svijet”, kazala je Tarle.

„Svi mi u sebi nosimo puno toga, taloži se i u jednom trenutku, koji nije lagan, izađe na vidjelo“, napomenula je Tarle. Da bi sve to mogla ispisati u knjizi, pomoglo joj je upravo iskustvo njezine kćeri, koja je idealizirala ono što je ostalo u domovini, dok joj je sve novo na što je naišla u Australiji bilo strano i odbojno i strašilo ju.

“To mi je pomoglo, to jedno iskustvo koje je potrebno svakom, da se odmakne iz idilične sredine u koju je uronjen, čak i kad je ona vrlo teška i uopće nije idilična, da progleda i počne i svijet i vlastiti život promatrati s druge strane. Moja djeca bila su moji najveći učitelji, jer osluškujući što oni doživljavaju pomoglo mi je da shvatim mnoge tajne svijeta i ljudske duše”, poručila je Tarle.

Knjiga počinje uvodnim tekstom u kojem se glavna junakinja i pripovjedačica obraća čitateljima i najavljuje priču o svojem dramatičnom iskustvu. Slijedi 38 proznih cjelina koje obrađuju poneku od tema, pitanja i doživljaja s kojima se susreće tijekom boravka u Australiji.

Književnik i novinar Josip Sanko Rabar istaknuo je kako je knjiga jednako zanimljiva djeci, jer opisuje egzotični svijet Australije, i odraslima, jer promišlja svjetonazore, kulturne obrasce, traži odgovor na smisao iseljeničkog života.

“Knjiga se može čitati napreskokce, jer u njoj nema vremenske linije, a istodobno je kritična prema Australiji, ali sadrži i ljubav prema toj zemlji”, rekao je Rabar.

Komparatistica, povjesničarka umjetnosti i knjižničarka Ranka Javor ocijenila je da je knjiga, koja je nastajala prije više od 25 godina, danas postala aktualnija nego ikad prije. “Dnevničke zabilješke autoričine kćeri Maše čine se kao samo jedan dobar poticaj za kreativnost, da se, kao često u umjetnosti, iz teške životne situacije iznjedri nešto lijepo”, kazala je Javor. “Tarle je u njoj iskoristila dječji neposredan pogled da vrlo jednostavnim i vrlo razumljivim jezikom, s malo riječi, progovori o životno važnim stvarima”, dodala je.

Posebno se osvrnula na ilustracije, koje su “na zanimljiv i inteligentan način uklopljene unutar teksta; raspršene su, nemaju čvrste konture, čvrste rubove, što je dalo jednu neobičnu, lijepu dimenziju slikovnim prilozima”.

Naslovnicu je ilustrirao Patricio Alejandro Aguero, Zagrepčanin podrijetlom iz Venezuele, koji je također nazočio predstavljanju, a svojom su ga nazočnošću uveličali i veleposlanica Australije u RH Susan Cox, te čileanski veleposlanik Juan Luis Nilo Valledor.
(Hina)